Aleksandar Tolnauer: Manjine su puno više od folklora i pitanja koliko je tko dobio para

Share

Hrvatskoj javnosti slabo je poznata uloga Savjeta za nacionalne manjine. Uglavnom vlada mišljenje da se ovo krovno tijelo, koje brine o pravima nacionalnih manjina, bavi samo raspodjelom sredstava manjinskim udrugama.

U ovim vremenima u kojima se manjinski projekti koji ne spadaju u folklor percipiraju kao nešto što ide na štetu većinskog naroda, pripadnike manjine čekaju četvrti po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. O položaju nacionalnih manjina u društvu i općoj atmosferi koja itekako utječe na rješavanje manjinskih problema razgovarali smo s predsjednikom Savjeta Aleksandrom Tolnauerom.

Pred nama su izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Dosadašnje izbore pratili su brojni organizacijski problemi, ali i medijska izolacija.
Vlada je raspisala manjinske izbore koji će se održati 31. svibnja. Prisjetimo se, zadnji izbori održani su usred ljeta, za vrijeme godišnjih odmora. Mnogi su ih ocijenili kao neuspješne zbog slabog odaziva. Odazvalo se samo 11, 8 posto od ukupnog broja registriranih manjinskih birača. Savjet za nacionalne manjine već dva mjeseca upozorava Vladu da do danas nije riješeno pitanje promidžbe tih izbora. Po zakonu, izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina financira regionalna i lokalna samouprava. No oni nisu u mogućnosti tu promidžbu i izbore financirati jer su im nizom zakonskih akata smanjena sredstva. Osim toga, pitam se da li netko zna da se u ovoj zemlji pored predsjedničkih i parlamentarnih izbora ove godine održavaju i izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, koji su dio sustava lokalne samouprave. Nažalost, o ovim izborima brinu samo nacionalne manjine.

Raščistiti s prošlošću

Kako ocjenjujete rad manjinskih vijeća i predstavnika nacionalnih manjina za ovih dvanaest godina njihova postojanja?
Analize pokazuju da smo deficitarni i od te činjenice ne treba bježati. Primjena legislative traži i određena znanja. Često u vijećima imamo ljude izrazito poštene i voljne da rade, ali koji ne poznaju dovoljno ulogu vijeća i predstavnika. Još uvijek miješamo udruge i vijeća, tko je kome nadležan, tko koga i zašto predlaže, a sve vrlo jasno piše u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Vijeća u pojedinim gradskim sredinama odlično rade. Ispunjavaju ulogu artikuliranja interesa pripadnika nacionalnih manjina na svom području. Mnogi ne razumiju da manjinska vijeća nisu politička tijela, da oni nisu predstavnici političkih opcija, nego manjinskih interesa na području lokalne i regionalne samouprave. Oni osiguravaju uvjete za rad udruga koje su ih predložile. Neke jedinice lokalne i regionalne samouprave zbog nedovoljne educiranosti samo formalno prihvaćaju manjinska vijeća, a neke čak ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze u osiguravanju uvjeta rada manjinskih vijeća i predstavnika.

Važnu kariku u izvršnoj vlasti predstavljaju zamjenici župana, gradonačelnika i načelnika iz manjinskih redova. Ispunjavaju li oni svoju ulogu?
To je stvar individualnih mogućnosti i volje, ali i dogovora da imaju prostora za djelovanje. Nažalost, znamo da su oni negdje samo statisti. To je naša realnost. Nikome ne bi trebalo biti u interesu da je netko na nekom mjestu po ključu, jer time ne postižemo ništa osim sukoba. Kao društvo trebamo se prilagoditi evropskim standardima koji se ogledaju u efikasnosti i stručnosti.

I pored visokih standarda zaštite nacionalnih manjina, današnje vrijeme ipak im nije naklonjeno?
Vrijeme velike gospodarske krize, krize političkih sustava, globalizacije, siromaštva, međunarodnog terorizma, klimatskih promjena, migracija… odražava se i na prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, zemlji koja je uvelike opterećena raznim recesijskim procesima, nezaposlenošću, padom standarda, visokim porezima, dugovima. U iscrpljenom društvu, gdje je ugrožen i većinski narod, veoma je teško brinuti o poziciji drugog i drugačijeg. Takve krizne situacije manifestiraju klimu u kojoj se uspješno može manipulirati i probleme kanalizirati na teren promocije straha i odbojnosti, opasnosti od drugog i drugačijeg, gdje se onda pod krinkom dosegnutih demokratskih prava i tolerancije dopuštaju, toleriraju i nesankcioniraju najekstremnije pojave, izjave i djelovanja koja stvaraju negativnu društvenu klimu. Danas smo svjedoci da se slavi dan osnivanja NDH, da se na taj dan u jednoj općini skraćuje radno vrijeme, da gradonačelnik Splita 10. travnja polaže vijenac, i to sve prolazi bez ikakvih osuda i sankcija. Sigurno je da se Savjet za nacionalne manjine i njegovi članovi ne bave prošlošću iz politikantskih razloga, jer svi zajedno trebamo gledati u budućnost. Ali pitamo se kako se u današnjoj društvenoj atmosferi možemo baviti budućnošću ako ne raščistimo s prošlošću. Nažalost, nacionalne manjine su od svog afirmativnog položaja u javnom i političkom životu pale na margine društva. Mi koji smo u manjinskoj politici moramo preuzeti svoj dio odgovornosti za takvu situaciju.

Doprinos ulasku u EU

Zar se tako brzo zaboravio doprinos nacionalnih manjina ulasku Hrvatske u EU?
Uvijek naglašavam činjenicu da su ondašnji manjinski zastupnici, Savjet za nacionalne manjine i kompletna manjinska scena značajno doprinijeli ulasku Hrvatske u EU. Ne tražimo priznanje, ali tražimo barem verifikaciju. Očito je nekome zasmetao dostignuti nivo politike multikulturalnosti i institucionalnog priznanja nacionalnih manjina. Začuđuje što takva osporavanja postignute razine manjinskih prava dolaze od političkih stranaka koje imaju vrlo napredne političke programe.

Kuda nas može odvesti takva politika?
Često mi prigovaraju da previše politiziram i stavljam manjinska pitanja u okvir sigurnosnih pitanja. Inače svi vole govoriti o manjinama, ali malo njih poznaje povijest manjina. Manjine se danas u Hrvatskoj žele svesti na folklor i pitanje koliko je tko dobio para. Pitanje manjina je mnogo složenije. Svjedoci smo da se i ratovi vode za rješavanje manjinskih pitanja. Pogledajmo samo što se dešava u Ukrajini, na Bliskom istoku, s Kurdima u Turskoj i Siriji… I mi imamo višak povijesti koju smo debelo platili. Hrvatska je mala zemlja, koja ima 22 manjine s veoma različitim identitetima. Zato su potrebni znanje, strpljenje, afirmacija slobode govora i izražavanja različitih stavova. Nažalost, svjedočimo skoro svakodnevnoj hajci i stigmatizaciji onih koji imaju drugačije mišljenje. Drugačije mišljenje doživljavamo kao nacionalnu izdaju. Ispada da smo država puna izdajica.

Kako prevladati takve probleme?
Prije svega, moramo izaći iz naših ratova, prvog, drugog ili trećeg, jer mi ovdje stalno ratujemo. U Savjetu za nacionalne manjine moramo raditi na socijalnom kapitalu koji, i pored svih poteškoća, ipak imamo, ali ga malo koristimo. Mora se poticati društveni angažman, kako kod većinskog naroda tako i kod manjina. Ostvarenje i razvoj kulturne autonomije najbolje je rješenje. Putem kulturne autonomije i integracione politike manjine razvijaju svoju civilnu scenu i integriraju se u hrvatsko društvo, odnosno tako na najbolji mogući način prezentiraju svoj identitet i čuvaju svoju individualnost.
Snaga jednog naroda nije u odbacivanju i ponižavanju drugog, nego u moći primanja drugog i drugačijeg. Manjine u Hrvatskoj povijesno su integrirane i osjećaju se sastavnim dijelom hrvatskog društva. Ipak, u mnogim manjinskim pitanjima nedostaje nam strategija upravljanja različitostima. Sve različitosti treba uskladiti u jedan sistem. Razlike, kakve god bile, proizvodi su interesa. Društvo treba imati strategiju izbjegavanja konflikata različitih interesa. Za ostvarivanje manjinskih prava u punom smislu te riječi potrebni su dijalog, tolerancija, kritika, kontrola, konsenzus i kompromis. Sadašnja društvena situacija, opterećena gospodarskim teškoćama, udaljava nas od rješenja manjinskih problema. Dijalog je prostor uspostavljanja ravnopravnih odnosa. Manjine u Hrvatskoj mogu biti zadovoljne jer taj dijalog postoji, ali stvara se jedno područje tzv. loših percepcija – predrasuda, marginalizacije, prezira, podcjenjivanja, stereotipa, laži, straha, lukavstva, mržnje, pakosti, prijetnje, a kada se sve to zbroji, u konfliktnim situacijama i okolnostima dolazi do užarene atmosfere i nasilja.

Budućnost su EU fondovi

Važnu ulogu u percepciji nacionalnih manjina igraju mediji, prije svega javna televizija.
Javni mediji su velika manjinska rak-rana. Iako je informativni program HTV-a pojačan Četvrtim programom, manjine i dalje imaju samo dvije emisije, „Manjinski mozaik“ i „Prizmu“. Podržavamo ekipe koje ih rade, ali te se emisije i dalje getoiziraju, što dokazuje da su manjine najveće žrtve medijskog tržišta. Primjera radi, medije nije interesirala sjednica Savjeta za nacionalne manjine na kojoj se dijelilo 35 milijuna kuna poreznih obveznika. Prijašnjih godina imali smo gužvu novinara pred te sjednice, danas raspodjela novca nacionalnim manjinama više nikoga ne interesira. Ali zato već dva desetljeća u medijskom prostoru svjedočimo teškoj kulturnoj dekadenciji. To je stanje kulturološkog sunovrata medija koje je započelo devedesetih godina s nemilosrdnom svjetonazorskom banalizacijom svih društvenih i povijesnih kretanja. Želimo da manjinska medijska scena izađe na tržište, ne samo zbog manjina nego i zbog većinskog naroda. Često u dnevnoj štampi nalazimo naslove poput „Srbin pregazio…“, „Rom ukrao…“, gdje se etnicitet stavlja u negativan kontekst. Nametanje koncepta terora bilo kojeg etniciteta nije dobar. Primjera radi, u dnevnoj politici često je prisutan taj militantni segment, ali nitko ne kaže da u Registru hrvatskih branitelja od 503.000 branitelja ima deset posto pripadnika nacionalnih manjina: 25.000 Bošnjaka, 2.500 Albanaca, 3.000 Čeha i 10.000 Srba.

Nacionalne manjine ove su godine dobile 35 milijuna kuna iz državnog proračuna. No sve se više govori o smanjivanju tih sredstava. Koliko su udruge nacionalnih manjina spremne za povlačenje novca iz fondova EU-a?
Hrvatska ima bilateralne sporazume s Mađarskom i Italijom iz kojih proizlaze financijske obaveze prema mađarskoj i talijanskoj nacionalnoj manjini. Bez obzira na sve i bez obzira na to što tko mislio o ovoj Vladi, u ovoj godini, koja je opterećena gospodarskom krizom, financiranje manjina je osigurano na zadovoljavajućoj razini, koja omogućuje daljnji razvitak manjinskih programa. Pozitivno je da smo, zahvaljujući političkoj volji, svih ovih godina uspjeli osigurati financijska sredstva za manjinske organizacije i njihove programe. Ako pogledamo druge zemlje EU-a, na primjer Slovačku, njenim ulaskom u EU država je sve manje sudjelovala u financiranju nacionalnih manjina. Budućnost financiranja manjinskih udruga, ali i kompletne civilne scene je u fondovima EU-a. Jedino su Mađari i Nijemci uspjeli unutar evropskih fondova osigurati novac za svoje projekte. Nigdje u Evropi ne postoje fondovi koji su isključivo namijenjeni nacionalnim manjinama, već manjine moraju pratiti natječaje za kulturne ili folklorne potrebe kako bi se na njih prijavile.

 

Share