Amnesty International: U Hrvatskoj diskriminacija etničkih i seksualnih manjina

Share

U Hrvatskoj je nastavljena diskriminacija etničkih i seksualnih manjina, pravni sustav iznevjerio je mnoge žrtve nasilja u obitelji, izbjeglice i migrante koji ilegalno ulaze u zemlju policija vraća ne osiguravajući im učinkoviti pristup postupku traženja azila, a i pristup pobačaju ograničen je, navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala o stanju ljudskih prava u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku.

Diskriminacija etničkih i seksualnih manjina i dalje je raširena, a organizacije civilnog društva kritizirale su nove vladine prijedloge za nacionalnu strategiju i akcijski plan za borbu protiv diskriminacije koji su predstavljeni u ožujku. Politike koje je naknadno prihvatila vlada u prosincu ne predstavljaju adekvatan odgovor na kršenje ljudskih prava Srba, Roma i seksualnih manjina, smatra AI.

Hrvatska je nastavila vraćati u Srbiju izbjeglice i migrante koji su ilegalno ušli u zemlju ne omogućivši im pristup učinkovitom postupku traženja azila. To prisilno vraćanje koje je provodila policija rutinski je uključivalo prisilu, zastrašivanje, konfiskaciju ili uništavanje privatnih stvari i nesrazmjernu uporabu sile, navodi AI.

Kazneni sustav iznevjerio je mnoge žrtve nasilja u obitelji jer ga rutinski tretira kao manji prekršaj, ističe se u izvješću. Hrvatska još nije ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), ističe Amnesty.

Od više od 6000 ljudi koji su nestali u ratu 1991.-1995., sudbina više od 1500 nije utvrđena. Međunarodno povjerenstvo za nestale osobe izvijestilo je da Hrvatska nije poduzela mjere kako bi poštovala pravo žrtava na istinu, pravdu i obeštećenje, posebice zbog toga što se u njezinim mrtvačnicama još uvijek nalazi više od 900 neidentificiranih posmrtnih ostataka, navodi Amnesty u izvješću.

U travnju je posebni izvjestitelj UN-a zabilježio reviziju zakona iz 1978. koji se odnosi na zdravstvene mjere za uživanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju, a koja bi potencijalno mogla ograničiti pristup pobačaju. Pojedini liječnici, a u nekim slučajevima i zdravstvene ustanove, nastavili su odbijati izvođenje pobačaja zbog priziva savjesti prisiljavajući na taj način žene da se podvrgavaju tajnim i opasnim pobačajima.

 

Izvor: HINA

Share