(Anti)bolonja

Share

Usklađivanje hrvatskog visokog obrazovanja s Europskom unijom započelo je akademske 2005./2006. godine reformom svih sveučilišnih studija u skladu s Bolonjskom deklaracijom.

Tada navedeni ciljevi svodili su se na smanjenje vremena studiranja i povećanu mobilizaciju za trajanja studija, ali i po završetku – na tržištu rada. Prisjetimo se, prije uvođenja Bolonje studenti su u prosjeku studirali sedam godina te se na tržište nije izbacivalo dovoljno mladih obrazovanih ljudi. Ovakva situacija nužno se trebala popraviti i upravo to je i bio cilj uvođenja Bolonje. Međutim, ubrzo nakon njena uvođenja moglo se primjetiti da reforma obrazovanja nije primijenjena onako kako je zamišljena.

Bolonja je predvidjela tri ciklusa visokog obrazovanja; prvi, nakon kojeg student stječe zvanje bachelor-a koje ga osposobljava za tržište rada te drugi i treći kojima se stječu zvanja magistra odnosno doktora znanosti i koji su namijenjeni studentima zainteresiranim za znanstveno usavršavanje. Hrvatska je preuzela cikluse, no pri njihovom uvođenju je napravila grešku koja je prouzrokovala daljnje komplikacije. Umjesto odvajanja prvog i drugog ciklusa, odvojeni su drugi i treći. Zbog loše provedene reforme, tržište rada nije prepoznalo studente sa završene tri ili na pojedinim fakultetima četiri godine studija. Kako bi se zaposlili, studenti moraju imati završenih svih pet godina, odnosno prvi i drugi ciklus, te steći zvanje magistra ili prevedeno na engleski jezik – mastera. Time pada cijela ideja bolonje.

Vrijeme studiranja ne samo da nije skraćeno već je produženo. Hrvatski studenti su za obavljanje poslova koje Europljani rade nakon završene tri ili maksimalno četiri godine prisiljeni studirati punih pet godina. No to nije jedina negativna posljedica ove loše provedene reforme. Spajanjem prvog i drugog ciklusa učinjena je i provincijalizacija hrvatskog visokog obrazovanja. Budući da se ne mogu zaposliti, drugi ciklus (izvorno namijenjen najboljim studentima koji su zainteresirani za znanstveni rad) upisuju gotovo svi. Ne postoji nikakva selekcija.

Hrvatski način provođenja Bolonje počeo se kritizirati ubrzo po njenom uvođenju, a nakon smjene prve generacije „bolonjaca“ postalo je jasno da od namjeravanog nije postignuto gotovo ništa. 2011. godine na debati u vijećnici Pravnog fakulteta profesor Fakulteta političkih znanosti Zoran Kurelić ukazao je na činjenicu kako je od planiranih sedam ciljeva bolonje uspješno realiziran tek jedan – uvođenje ECTS bodova. Sve ostalo je propalo. Spomenuti profesor istaknuo je i kako su nedostaci bili jasni čak puno ranije, međutim nitko na njih nije reagirao. Koji su razlozi ignoriranja mana ove bitne reforme može se samo nagađati.

Ipak, sudeći po nedavnim promjenama na Ekonomskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta, mane se ne mogu ignorirati dovijeka. EFZG je, kako kažu, na zahtjev studenata, a uz dopuštenje Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj od sljedeće akademske godine odlučio promijeniti model studiranja. Umjesto dosadašnjeg četverogodišnjeg preddiplomskog i jednogodišnjeg diplomskog prijeći će na integrirani petogodišnji studij. Na taj način ukinuta je diploma prvostupnika kojeg tržište rada ne prepoznaje. Ovakva odluka izazvala je brojne reakcije, a neki su je prozvali početkom propasti bolonjskog sustava obrazovanja. Ekonomski fakultet od takvih prozivanja ogradio se ističući kako je i petogodišnji integrirani model studiranja jedan od oblika bolonjskog sustava. No je li zaista?

Ranije navedeni izvorni ciljevi Bolonje su jasni – skraćeno vrijeme studiranja i povećana mobilnost. Kao što se može primjetiti, ovakva odluka Ekonomskog fakulteta još je jedan korak unatrag. Na EFZG-u će od sljedeće godine studij trajati pet integriranih godina, dok ostatak Europe, a i svijeta, ima dva odvojena studija sa selekcijom između . To znači da nitko neće moći otići na diplomski studij van Hrvatske prije nego li završti svih pet godina, a ukoliko se studenti odluče ići van opet će se morati vratiti na četvrtu godinu te izgubiti dvije godine u odnosu na svoje kolege iz ostatka svijeta.

Produženje studija, provincijalizacija visokog obrazovanja i onemogućena mobilizacija studenata za vrijeme studija nažalost nisu najgore posljedice navedene odluke EFZG-a. Ono od čega se strahuje jest da bi i drugi fakulteti mogli pokušati isto. Time bismo pod krinkom, kako na Ekonomskom fakultetu kažu, „jednog od oblika bolonje“ dobili pravu antibolonju.

 

Share