Nacionalni interesi pojedinih balkanskih naroda često se manifestiraju kao artikulacija interesa velikih sila. Zato kada dolazi do eksplozije sukoba i nasilja, onda to „balkansko divljanje“ treba gledati u kontekstu lokalnih i globalnih međuovisnosti
U Istri se niko, pa tako ni ja koji sam ovde došao iz Beograda, ne mora prilagođavati lokalnoj sredini. Treba biti pitom među pitomim ljudima. U Istri se ne morate menjati, baš suprotno, treba da ostanete takvi kakvi jeste
Rođeni Beograđanin koji od mladosti živi u Švedskoj i prevodi sa srpskog na švedski jezik
Nagrađivana redateljica kojoj je kazalište poziv i ljubav
Nikakva uputa za ispravan život ne proizlazi iz činjenice što sam Srbin ili Hrvat. To su sve kontingencije. Ali treba ih biti svjestan. Mojoj pjesmi dosadio je hrvatski lirski subjekt, prekriven sa sto slojeva stida
Dugogodišnji direktor Jugoslovenske kinoteke, urednik filmskog programa na JRT-u i zaljubljenik u film
Svojim čistim životom i poštenjem treba da svedočimo da je jedinstvo po poreklu i krvi, rodu i narodnosti veoma značajno, ali je daleko veće i značajnije duhovno jedinstvo među ljudima. Jedinstvo po Bogu kao zajedničkom Ocu svih ljudi
Kao što je i krsna slava tipična srpska svetkovina koja postoji stoljećima, tako su to i Djetinjci, Materice i Oci koji se proslavljaju tri nedjelje zaredom pred Božić. Ono što je važno u ovom trodijelnom pravoslavnom srpskom običaju je optimizam u ljubavi između roditelja i djece i vjera u snagu porodičnog jedinstva i bezgranične ljubavi
Prva stalna adresa Srpskog narodnog pozorišta od 1894. godine bila je kuća veleposjednika Laze Dunđerskog u centru Novog Sada preuređena u teatar. Ta kuća mala je specijalne podove, svu tehničku opremu, šesto sjedišta i električnu rasvjetu, što je tada bilo čudo neviđeno, a najamnina je bila krajnje simbolična – forinta za godinu dana. U to doba postojale su i snažne veze između kazališnog Zagreba i pozorišnog Novog Sada
Od redatelja Bojana Stupice saznala je za dopuštenje da je može angažirati u tek osnovanom Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Tri dana kasnije Žanka Stokić je preminula. Prema vlastitoj želji na Topčidersko groblje odvezena je u volovskim kolima, dok je, kako svjedoče očevici, policija konjima i palicama rastjerivala hiljade Beograđana koji su klečali, posipali put cvijećem i plakali. Spomenik joj nije podignula ni država, ni grad, ni pozorišna zajednica, nego služavka Magda iz Međimurja s natpisom koji i danas stoji: „Svojoj plemenitoj gazdarici Žanki“
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
