Besplodna deklaracija

Share

Vijest da vlast u Republici Srbiji priprema novu deklaraciju o zaštiti Srba u državama u okruženju izazvala je mnogobrojne reakcije u Hrvatskoj i susjednoj BiH. Iako je fokus na pojačanoj suradnji između Republike Srbije i Republike Srpske, činjenica je da će se deklaracija odnositi na sve Srbe u zemljama Balkana, pa tako i na nas u Hrvatskoj. Deklaracija o zaštiti Srba u regiji ideja je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Ona bi trebala obuhvatiti pravo na upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, zatim pravo na proučavanje i njegovanje srpske kulture, pravo na proučavanje srpske povijesti i njegovanje srpske slobodarske tradicije, očuvanje nacionalne geografije, pravo na očuvanje i zaštitu srpskog kulturno-povijesnog naslijeđa i pravo na informiranje na srpskom jeziku.

Mnogi opravdano postavljaju pitanje da li danas takav jedan čin uopće ima smisla. Na koji bi način Srbija uopće mogla zaštititi Srbe i od čega bi nas uopće trebala štititi? Prava poput onih na jezik i školovanje na srpskom jeziku, na njegovanje vjerskih i kulturnih običaja, na manjinsku samoupravu i parlamentarnu zastupljenost u Hrvatskoj, davno su definirana, upisana u zakone i podzakonske akte. U tom smislu, pravni i zakonodavni okvir za zaštitu srpskih manjinskih prava je dobar, a njihova provedba, iako otežana, odvija se bez prevelikih institucionalnih otpora. Antisrpsko raspoloženje svedeno je na ispade ridikuloznih marginalnih ustašofilskih organizacija i pojedinaca poput Skeje, Bujanca i sličnih prikaza, većina je zauzeta svojim vlastitim preživljavanjem, a tzv. uhljebi u državnim i javnim službama daleko su omraženiji čak i od Srba.

Mi koji ovdje živimo vrlo dobro znamo da je razina zaštite kulturnih i svih negospodarskih prava na relativno dobroj razini u odnosu na ono što smo imali devedesetih godina i da ono što prijeti nestanku srpske zajednice u Hrvatskoj ima u prvom redu veze s teškim gospodarskim stanjem. Sve je manje djece u školama diljem Hrvatske koja upisuju srpski jezik, ali primarni razlog tome nije diskriminacija nego iseljavanje i katastrofalna demografska struktura zbog loših uvjeta života i ekonomske nesigurnosti. Deklaracija neće pomoći činjenici da su područja na kojima većinski žive Srbi gospodarski i infrastrukturno potpuno devastirana i da je izumiranje konstanta koja se ne može zaustaviti praznim riječima.

Deklarativna zaštita nikome u Hrvatskoj više ne treba, niti može pomoći, osim političarima kojima predstavlja izrazito jeftin izvor političkih poena. Pogotovo nam ne može pomoći deklarativna zaštita od strane političara kao što je Aleksandar Vučić, kojeg njegova prošlost i aktivno sudjelovanje u ratnim sukobima u startu diskvalificiraju u očima hrvatske javnosti. Svaka inicijativa koja dolazi od njega, a ima veze sa Srbima u Hrvatskoj, promatra se kao politička provokacija i u startu je osuđena na propast.

Srpska zajednica u Hrvatskoj trebala bi svoju suradnju s maticom u potpunosti depolitizirati i svu suradnju na projektima očuvanja i razvoja kulturnih i svih drugih prava koordinirati sa službenim institucijama Republike Srbije na razini koja je lišena politiziranja. Republika Srbija, ako želi pomoći, može to učiniti pomažući realizaciju brojnih razvojnih projekata koji bi pripomogli da se riješe važna ekonomska i imovinska pitanja. No umjesto da se osmišljavaju konkretni programi ulaganja, suradnje i revitalizacije područja na kojima Srbi i dalje imaju hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta i desetke hiljada nekretnina, politika se opet bavi mitologijom. Umjesto da se zaustavi asimilacija investiranjem u obrazovanje i školovanje novih generacija mladih Srba, opet imamo prazne riječi koje postaju opasne upravo za te mlade Srbe.

Razlog tome su potpuna bezidejnost i želja da se na bilo koji način održe tenzije za potrebe nekih skorašnjih izbora na kojima će neka od tih deklaracija odigrati odličnu motivacijsku ulogu. Zasigurno je puno lakše napisati dokument koji nema nikakvu provedbenu snagu nego koordinirati složene procese koji u konačnici trebaju voditi gospodarskoj revitalizaciji opustošenih krajeva. Imajući u vidu nedavnu prošlost na ovim prostorima, jasno nam je da su ovakve deklaracije samo uvod u političke igre i prepucavanja koja nemaju nikakve veze sa stvarnim životom građana. Ogromna većina je umorna od nacionalističkih prepucavanja i besplodnih inicijativa kojima je jedini cilj kratkotrajno dizanje tenzija radi ostvarenja partikularnih političkih ciljeva.

 

 

Naslovna fotografija: Tanjug/Jaroslav Pap

Share