Porazno je da smo u dvije godine, između popisa stanovništva 2011. i biračkog spiska 2013. godine, izgubili oko 1.000 Srba. Razlozi su mnogostruki i kompleksni: od smrtnosti, preseljenja u druge sredine zbog posla, do činjenice da se mlađi dio populacije, koji postaje biračko tijelo, ne izjašnjava pripadnicima srpske manjine.
Upravo taj podatak jedan je od onih koji obeshrabruju, kao i njihovi razlozi: strah, sram i neznanje. Od drugih nacionalnosti, uz većinski narod, ovdje žive još Bošnjaci, Romi, Albanci i Česi. Ove nacionalne manjine, uz Srbe, imaju svoje registrovane predstavnike ili vijeća.
Model C uspjeli smo uvesti u jednoj od sisačkih škola, u samom centru grada, u drugom obrazovnom polugodištu 2009/10. Nastava je započela s četvoro đaka različitog uzrasta, a uspjeli smo na određeno vrijeme zaposliti i tada nezaposlenu profesorku srpskog jezika, povratnicu iz SAD.
[pullquote]
KNjIGA JE NEKAD VAŽNIJA OD HRANE
Biblioteka i čitaonica koju je Vijeće srpske nacionalne manjine službeno otvorilo pred Sv. Savu ove godine obratilo se molbom za donaciju knjiga Minstarstvu kulture Srbije, Matici srpskoj, Narodnoj biblioteci. Obratili smo se i gradskim bibiliotekama gradova u Srbiji za koje imamo saznanja da u njima borave izbjegli Srbi. Javila se Matica srpska, a odmah zatim i Narodna biblioteka, sa željom da nam donira 500 naslova značajnih za istoriju i književnost Srba. Od obje institucije dobili smo informaciju da smo mi prvi koji smo se obratili s takvim zahtjevima i da će oni uraditi sve što mogu da nam i dalje pomažu, jer shvataju važnost. Nadamo se da će nam Ministarstvo kulture i informisanja omogućiti otvaranje mobilne biblioteke, kojom bismo ljudima iz okolice, koji su, kako sam već rekla, starije dobi i često bez automobila, u određene dane dostavljali knjige i štampu, koju izdaju naše institucije u Hrvatskoj.
[/pullquote]
Iduća godina donosi početak pada, jer još jedna djevojčica odlazi i srpski jezik u školi s oko 500 učenika ostaju pohađati moje tri kćerke. Zanimljivost je da ni jedna, nikada, nije imala baš nikakvu neugodnost zbog toga, da je drugoj djeci interesantno vidjeti i pitati kakvo to pismo one koriste, ali da se ne priključuju. Nekoliko djece je ponijelo kući anketni listić kojim se roditelji obavještavaju da postoji mogućnost još jednog izbornog predmeta, po kome bi oni trebali dati svoj pristanak, ali jedna od prijateljica moje kćerke rekla je da joj mama ne dozvoljava.
Zanimljivo je, takođe, da se u međuvremenu pokreće i učenje češkog jezika, po istom modelu, i da češki pohađaju i djeca koja nisu pripadnici češke manjine.
Od ove školske godine možemo reći „spala knjiga na dva slova”. Ostale su moje dvije djevojčice, budući da je treća prvi razred gimnazije. Ono što ja vidim kao problem jeste činjenica da roditelji zaista nisu zainteresovani da im djeca poznaju jezik i pismo svog naroda. Jedini koji su zaista odgovorni smo mi sami: zajednica, manjina, skupina građana, kako god nas nazivali drugi ili mi sami sebe.
Hrvatska je u pregovorima s EU usvojila zakone koji se tiču nacionalnih manjina, kakve nema ni jedna država u EU. Paleta prava, ako to mogu tako nazvati, zaista je široka, raznolika i vrlo zadovoljavajuća. Nažalost, i opet, i ovdje veliki dio odgovornosti leži na nama samima i na našoj inertnosti.
[pullquote class=”full”]
ODLUKA O NUKLEARNOM OTPADU DAVNO JE DONESENA
Pitanje skladištenja radioaktivnog otpada je bespredmetno. Naravno da ćemo se svi složiti oko toga da Trgovska gora nije adekvatno mjesto za smještanje tako potencijalno opasnih tvari. Ne želim vjerovati da je navedena lokacija odabrana isključivo jer na njoj žive Srbi. S druge strane, rijetka naseljenost i postojanje određene infrastrukture (skladište Čerkezovac), za vladajuće dobro je rješenje, jer se zbog rijetke naseljenosti ne očekuje preveliki otpor, a postoji relativno prihvatljiv prostor koji je lako čuvati. Iskreno, bojim se da je odluka već davno donesena. Sljedeće školske godine vođenje nastave za više razrede preuzima profesorka koja ima manji fond sati ukupno, a ima kvalifikaciju za izvođenje nastave srpskog jezika i kulture. Odlaskom jedne djevojčice u srednju školu, na kraju te školske godine, opet smo imali četvoro učenika, jer se istovremeno upisuje još jedan prvačić.
[/pullquote]
Izvor: Srpsko kolo
