Budućnost u kestenu

Piše: P-portal.net

Kostajnički zadrugari planiraju da se više posvete preradi kestena, koji je inače zaštitni znak Kostajnice, i proizvodnji brašna od kestena koje bi zaštitili kao brend Preko mnogih birokratskih problema i …

Kostajnički zadrugari planiraju da se više posvete preradi kestena, koji je inače zaštitni znak Kostajnice, i proizvodnji brašna od kestena koje bi zaštitili kao brend

Preko mnogih birokratskih problema i financijskih izdataka, pa do prvih pozitivnih rezultata u vrijeme recesije i ekonomske krize, prošla je Poljoprivredno-turistička zadruga “Eko Una” iz Hrvatske Kostajnice. I pored loših rezultata hrvatskog gospodarstva, Eko Una može se pohvaliti da je već treću godinu zaredom pozitivno poslovala. Ova povratnička zadruga ima sedam zadrugara i prvenstveno se bavi maloprodajom poljoprivrednih proizvoda, stočne hrane i traktorskih dijelova, te je u Hrvatskoj jedini ovlašteni distributer motornih ulja iz poznate Rafinerije ulja Modriča. Upraviteljica zadruge Dragana Zelić ponosna je na opstanak Eko Une u vremenima kada su brojni propadali.

– Bili smo sirotinja s voljom. Krenuli smo od nule. Ključ uspjeha je u jako puno rada, računanja i procjenjivanja situacije. Imali smo sreću da smo okupili malu ekipu ljudi s vizijom i željom da uspiju i da se za taj uspjeh odriču, ljudi koji su radili ne birajući posao, da li je to prijevoz ulja, prenošenje vreća gnojiva, čišćenje ili pisanje projekata, osmišljavanje logotipa. Uključili smo sve svoje kapacitete, ljudske i financijske. Iskoristili smo neke poslovne kontakte, veze, znanje. Na potezu do Zagreba imamo najjeftinije ulje za traktore, hidraulike, mjenjače – ponosno priča Dragana Zelić i ističe da je kao u svakom poslu, i u zadrugarstvu važno postaviti realne poslovne ciljeve, uvažavajući okruženje i ekonomsku situaciju, te održavati kontinuitet posla, zbog čega zadruga iz godine u godinu sve bolje posluje.

Međutim, nemaju namjeru na tome stati, već vrijedni zadrugari nastavak razvoja vide u pokretanju projekta sušare, koji je već odobrio Fond za pomoć prognanim, izbjeglim i raseljenim licima vojvođanske Vlade.

– Sa sušarom će biti puno lakše jer ljudi već znaju za nas i stekli su povjerenje. Vrijednost sušare iznosi 6.000 eura i već nam se javila jedna zagrebačka firma koja je zainteresirana za naše usluge. Nećemo imati dovoljan kapacitet s obzirom na njihove potrebe. Otvara nam se mogućnost razvijanja kooperantskih odnosa kroz otkup sirovih proizvoda koji bi prolazili kroz sušaru. Tada bi takvi proizvodi mogli dulje vrijeme stajati uskladišteni i plasirali bi se na tržište u vrijeme kada im je cijena najbolja. Mogli bismo sušiti razne vrste voća i povrća, kesten, ljekovito bilje, šumske plodove – nabraja upraviteljica ciljeve zacrtane prije nekoliko godina, a koji su sada na korak do realizacije.

Kostajnički zadrugari također planiraju da se više posvete preradi kestena, koji je inače zaštitni znak Kostajnice, i proizvodnji brašna od kestena koje bi zaštitili kao svoj mali brend.

– Pokretanjem sušare proširili bismo naše kooperantske odnose i otvorili prostor za nova zapošljavanja. Putem dosadašnje maloprodaje upoznali smo jako puno zainteresiranih ljudi koji bi se uključili u naš projekt – kaže predsjednik Skupštine zadrugara Eko Une Pero Samardžija, koji vjeruje da će sušara donijeti nove prilike i zadruzi i kooperantima.

– Kaže se da u povratničkim sredinama živi uglavnom starije stanovništvo, ali ako gledamo cjelokupnu populaciju, ima i mladih ljudi koji su u dobroj životnoj dobi i u radnoj kondiciji i žele raditi. Nije sve tako crno. Stvar je samo dobre organizacije posla i da se za početak nađu tri dobra kooperanta koji će za sobom povući ostale. Tko god može da se kreće, može skupljati kestene – optimistično ističe Samardžija i dodaje da među zadrugarima na ratom uništenima i devastiranim područjima kronično nedostaje suradnje i komunikacije.

– Svi smo izolirani otočići. Međusobna koordinacija je ravna nuli. Nitko s nikim. To je naša stvarnost. A mogli bismo međusobno komunicirati, bilo bi svima bolje. Zadruge se i u Evropi i svijetu udružuju čak na međudržavnoj razini, pa zašto ne bi naše zadruge na povratničkim područjima, koje pored svih problema hrvatskog zadrugarstva imaju i specifičnih teškoća. Pitam se radi li koja srpska zadruga u Kninu ili Lici. Ja ne znam. Zašto nema registra zadruga čije je osnivanje prije nekoliko godina, kao i osnivanje naše zadruge, pomagalo Srpsko narodno vijeće? Koliko tih zadruga živi i bori se na tržištu? Vjerojatno nas nema puno, da se taj registar ne bi mogao napraviti. Bez registra zadruga i međusobne mreže i koordinacije taj posao nije završen – ističe Samardžija i pita se zašto povratničke zadruge ne bi surađivale, razmjenjivale informacije, robu, iskustvo, jer bi tada bilo svima lakše.

– Oni nama svoje proizvode, sjemenski krumpir ili sjemenski kukuruz, a mi njima motorna ulja. Imali smo kontakt sa zadrugom “Naše selo” iz Jagodnjaka, ali nam se više ne javljaju, iako u susjednom Majuru imaju prazan i zatvoren prostor na koji su uknjiženi. Zašto mi u tom neiskorištenom prostoru ne bismo stavili sušaru? Zašto se ne umrežimo sa srpskom populacijom koja se uspješno bavi poljoprivredom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje nije bilo ratnih sukoba i koji su ispred nas? Da vidimo što oni to proizvode, da nešto naučimo od njih. Možda netko tamo proizvodi nešto što bismo mi mogli prodati. Svi oni koji bi se profesionalno trebali baviti povratničkom problematikom zauzeti su i nitko nema vremena da popriča s nama na terenu. Važno je ne talasati – ističe Samardžija iz zadruge “Eko Una”, koja se u vremenima izgubljenog osjećaja za kolektivitet i zadrugarstvo uspjela nametnuti kao dobar primjer drugima. Ali jedna lasta ne čini proljeće…


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: