Djeca izbjegličke kolone

Share

Mladi Srbi koji su za Oluje izbjegli iz Hrvatske a danas žive u Srbiji voljeli bi održati povezanost sa svojim rodnim krajem, a neki bi se u njega i vratili, tvrdi Dragan Savatović iz Lazarevca, 24-godišnjak porijeklom iz Gračaca koji posljednje dvije godine intenzivno radi na tome da svoju generaciju okupi oko povratničke ideje.

Svoj zavičaj – Gračac u kojem je živio i Rudopolje Bruvanjsko, odakle su mu roditelji – Dragan je napustio kao 16-mjesečna beba.

– Mama, tata i ja smo tada 17 dana putovali traktorom: bili smo bez stvari, novca i krova nad glavom, svagdje nepoželjni. Vozili smo se u koloni s hiljadama drugih, a čim smo stigli u Srbiju majka je rodila moje dvije sestre. Otac je odmah počeo raditi na sve strane kako bi nas prehranio. U Gračacu smo bili imućni, imali smo veliku porodičnu kuću, a preko noći se dogodilo da nemamo ni za jelo. Mi djeca smo na obiteljskim okupljanjima upijali priče starijih o životu u zavičaju. Iako moju porodicu i danas bole sjećanja na predratni život, ni danas nisu zaboravili svoj kraj i dane bezbrižnog djetinjstva. Majka i ja smo gračački kraj prvi put ponovno obišli prije dvije godine; bili bismo došli i prije, ali se zbog priča da je ondje ‘opasno’ nismo odvažili – priča nam.

– Bilo nam je bolno vidjeti pustoš po Krajini. Moj je zavičaj, pričali su o njemu, lijepo mjesto, a sad ga vidiš opustošenog, bez žive duše s kojom bi mogao popričati. Ni susjedne se kuće ne vide koliko su obrasle u šipražje. Naša, nasreću nije, jer su je otac i stric obilazili i uređivali okućnicu, a i komšija koji napasa ovce u okolici ponekad sredi dvorište – kaže Dragan, dodajući kako je po povratku u Lazarevac shvatio da u Srbiji ne postoji udruženje oko kojeg bi se okupljali oni koji su za vrijeme Oluje bili djeca.

– Prvo sam putem Facebook grupe studenata beogradskog Univerziteta potražio svoje zemljake. Bio sam iznenađen odazivom: najprije nas je bilo svega nekoliko, a sada nas je već oko 3.600 – tumači nam. Namjerava uskoro i službeno oformiti udrugu, čiji je radni naziv za sada Krajiška omladina.

– Radimo na statutu i računamo da ćemo do kraja godine biti upisani u registar udruženja Srbije. Inače, jezgru grupe čini nas dvadesetak, no bit ćemo otvoreni za svaku pomoć, pogotovu kod organiziranja akcija i provođenja projekata. Cilj nam je sačuvati našu tradiciju, kulturu, običaje i sve to prenijeti na mlađe generacije, ali sa što manjim utjecajem politike. Mnogi moji vršnjaci nisu svjesni što se događalo za vrijeme rata, ali ne žele zaboraviti kraj svog djetinjstva. Želimo ostaviti bar trag o tome da smo jednom živjeli u Lici i Dalmaciji, na Kordunu i u zapadnoj Slavoniji – kaže Dragan.

Zasad na tome sa svojim drugarima intenzivno radi, kako se kaže, i bez ‘mura’, pečata.

– Dvaput godišnje okupljamo se u Novom Sadu, kamo dođu mladi iz svih krajeva svijeta, a svaki se drugi vikend nas pedesetak sastaje u Beogradu. Nalazili bismo se i češće, no neki imaju poslovne ili studentske obaveze ili im je teško doći do Beograda, gdje nas je ionako najmanje: primjerice, meni od Lazarevca do glavnoga grada treba sat i pol – objašnjava nam.

Lani su uspjeli prikupiti donaciju dovoljnu za pedesetak novogodišnjih poklon-paketića koje su podijelili izbjeglima u naselju u Busijama. Surađuju s mnogim već registriranim udrugama, među kojima je Omladinska mreža mladih srpske nacionalnosti u Hrvatskoj, a nedavno su upoznali predstavnike mladih povratnika u Bosansku krajinu, koji također namjeravaju osnovati udruženje. Draganova se obitelj ne namjerava za stalno vratiti u Gračac.

– Sad je kasno. Srbija je danas naš dom, ali ću zavičaj obilaziti koliko god budem mogao. Ali ima među nama i onih koji bi se rado vratili. Nekoliko mladih planira povratak u Liku i Dalmaciju, pa gledaju čime bi se ondje mogli baviti: u tome im pomaže Rajko Obradović, moj zemljak i daljnji rođak koji se nakon završenog Pravnog fakulteta u Beogradu vratio u Gračac i sada se s ocem bavi ovčarstvom. Mnogi imaju hrvatske dokumente, pa će se moći prijavljivati i na EU-natječaje. U tome ćemo im i mi pomoći koliko budemo u mogućnosti, kako bismo tako okupljeni i otvoreni za sve koji nam se žele pridružiti održali svoju tradiciju u Hrvatskoj – rekao nam je Savatović na kraju razgovora.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share