Došli đaci sa svih strana

Share

Krenula je trinaesta generacija učenika u prvi razred Srpske pravoslavne opće gimnazije ‘Katarina Kantakuzina Branković’ u Zagrebu.

– Ove smo godine upisali 14 učenika prvog razreda – kaže za Novosti v.d. direktora Gimnazije, protojerej stavrofor Slobodan Lalić. Ističe da je ove godine manji broj novih đaka iz povratničkih sredina.

– Upisano je četvero učenika iz istočne Slavonije, imamo đaka iz Bjelovara, Velikog Poganca, Jastrebarskog i Zagreba, ali je nešto manje onih iz nekih povratničkih krajeva i mjesta, kao primjerice iz Donjeg Lapca, odakle ih je prijašnjih godina bilo više – kaže Lalić, dodavši da su se i ove godine u Gimnaziju mogli upisati samo državljani Hrvatske, pa tako i oni s državljanstvom koji žive u drugim zemljama. Lalić kaže da se za vrijeme prošle školske godine u prvi razred bilo upisalo dvoje učenika, a tokom ljeta se u drugi razred upisalo i dvoje đaka koji su prije pohađali drugu, srodnu školu.

– Svi su oni odlični učenici, ali će radi razlike u programima morati polagati određeno gradivo: na primjer, učenik iz Herceg Novog morat će polagati likovnu umjetnost koja se ondje ne uči, a jedan koji je već prije došao iz Italije morao je polagati fiziku i kemiju – tumači nam.

Među učenicima prvog razreda je i Marija Gužvica iz Krupe kraj Obrovca.

– U ovu sam se školu upisala na preporuku svojih prijatelja, ali i drugih koji su upoznati s njezinim radom. Kad smo obišli Gimnaziju, ostala sam zadivljena izgledom i opremljenošću učionica – kazala je Marija, dodavši da joj je i sve ostalo zasad vrlo zanimljivo.

Nikola Rnjak iz Benkovca za ovu školu je čuo od svog susjeda i rođaka Gligorija.

– Vidio sam na TV-u prilog o školi, pa se raspitao kakav program nudi, što me posebno privuklo – kaže. Ipak, većina Nikolinih i Marijinih vršnjaka svoje je školovanje odlučila nastaviti u Obrovcu i Benkovcu, u tamošnjim općim gimnazijama ili strukovnim školama.

– Mi smo se odlučili za Zagreb, jer tako imamo veću šansu kasnije se upisati na željeni fakultet – priča nam Nikola, pa dodaje da su neki poznanici iz njegovoga kraja bili među prvim polaznicima Srpske gimnazije. Priča Zagrepčanina Atanasija Žikića unekoliko se razlikuje od njihove.

– Budući da je moj otac Mihajlo sveštenik, i prije sam znao za Gimnaziju, odnosno što se i kako u njoj uči – kaže Atanasije, koji je pohađao Židovsku osnovnu školu što je vodi zajednica Bet Izrael: ‘Bilo nas je sedmero u razredu, a jedina razlika u odnosu na redoviti školski program bila je u tome što smo učili hebrejski i upoznavali se s osnovama židovske vjere.’

Za razliku od Nikole i Marije koji vole prirodne predmete poput matematike, fizike i biologije, Atanasija privlače povijest i geografija. Da obje grupe predmeta predaju vrsni profesori, svjedoče uspjesi učenika Gimnazije na županijskim i državnim natjecanjima, ali i činjenica da većina njih nakon mature s lakoćom upisuje željeni fakultet, kako u Hrvatskoj tako i drugdje.
Tako se pola od čak 16 ovogodišnjih maturanata upisalo na različita hrvatska sveučiliša, a četvero se nastavlja obrazovati u Srbiji i BiH.

– Troje se učenika upisalo na fakultete u Danskoj, za što su čak dobili i stipendiju – kaže nam učenik završnog razreda Gimnazije Zoran Malbaša iz Kistanja, koji se već priprema za maturu i budući studij.

– Mislio sam prije da ću se baviti arhitekturom, ali sada bih htio studirati nešto vezano uz kemiju: to je zanimljivo i traženo. Studenti lako dobivaju i stipendiju – kaže Zoran, dodajući da se tokom tri godine školovanja u Gimnaziji uvjerio da je ‘škola na mjestu’.

– Imamo bogate izvannastavne aktivnosti, od sekcija i učešća u brojnim učeničkim kampovima, od natjecanja do putovanja. Ali najvažnije je da su profesori jako povezani s nama pa im se svima, ne samo razredniku, možemo obratiti kad imamo kakav problem – ističe Zoran, dodavši da su i starije generacije đaka spremne pomoći mlađima da prevladaju šok nastao promjenom sredine.

– Meni osobno ta promjena nije bila teška, jer sam učio iz iskustva drugih, a k tome smo i u osnovnoj školi imali nastavu srpskog po modelu C. Sad se taj model u Mistanju realizira samo za prva četiri razreda, a đaci viših za njega nemaju interesa – kaže mladi Malbaša.

Zoranu je školska godina započela prije nego ostalima: bio je, naime, jedan od dvanaestero gimnazijskih đaka koji su u sklopu učeničke razmjene tjedan između 27. augusta i 2. septembra proveli na Theresianumu u Maincu, u gimnaziji čiji je osnivač tamošnja katolička biskupija. Ta je razmjena učenika dogovorena u sklopu prošlogodišnjeg posjeta delegacije toga grada Zagrebu, a sada se planira i ‘uzvratno gostovanje’ njemačkih đaka.

– Iskustvo je bilo zanimljivo – kaže nam Zoran, koji je sa svojim vršnjacima komunicirao na njemačkom i engleskom: bili su smješteni po obiteljima njemačkih učenika, a važne spomenike i lokacije u Maincu i okolici uspjeli su obići unatoč uglavnom lošem vremenu.

Besplatan dom i udžbenici

Podsjetimo, Srpska opća gimnazija u Zagrebu započela je s radom prije 13 godina i na inicijativu tadašnjeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Jovana i SPC-a, a sve sa željom i namjerom da se i onima slabijeg imovinskog stanja, uglavnom djeci povratnika, osigura kvalitetan nastavak obrazovanja. Od početka uklopljena u hrvatski obrazovni sustav, otvorena je za sve učenike, a nastava se u njoj odvija po planu i programu općih gimnazija, uz velik broj dodatnih i izbornih predmeta te sadržaja vezanih uz srpski narod i pravoslavlje.

I ove godine, kao i prijašnjih, zagrebačka općina SPC-a učenicima podmiruje troškove smještaja u domu i užinu u školi. Isto tako, besplatni su i udžbenici (koji se vraćaju na kraju školske godine), izvanastavne aktivnosti te pristup bogatoj biblioteci.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share