Drago Pilsel: Dao Bog da biskupi i episkopi ustraju u dijalogu

Share

U četvrtak 17. januara je u Požegi u Biskupskom domu održan prevažan, možda i povijesni susret episkopa Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević. Iz Srpske Pravoslavne Crkve u susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić, episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović, episkop slavonski Jovan Ćulibrk, episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski i metropolita nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, javio je Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije.

Jasno je da su pozvani oni episkopi koji imaju sjedište svojih eparhija na teritoriju Republike Hrvatske. Izbor katoličkih biskupa je prema našim informacijama bio Škvorčevićev, ali uz konstataciju da je tog dana mitropolit zagrebački, kardinal Josip Bozanić, imao dogovoreni prijem ministrice kulture Obuljen Koržinek, a mitropolit riječki, Ivan Devčić, predavanje i susret s urednicima katoličkih medija u RH i zato oni nisu bili u Požegi sa ostala dva mitropolita (đakovački Hranić i splitski Barišić jesu).

Biskupi i episkopi konačno su se zajednički odrekli međusobnog optuživanja, manipuliranja povijesnom istinom, interpretacije ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima jedni drugih zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri i izrazili žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi su rekli kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju HBK. Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba.

Nakon zajedničkog sastanka, koji je u četvrtak održan u Biskupskom domu u Požegi, episkopi Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnici Hrvatske biskupske konferencije dali su zajedničku izjavu u kojoj ističu da međusobnim optuživanjem i manipuliranjem povijesnom istinom ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Također su se zauzeli za to da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kao i rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Episkopi i biskupi posvjedočili su zajedničku vjeru u istoga Gospodina Isusa Krista koji sebe dade za nas, izrazili su poštovanje jedni prema drugima, podijelili radosti i nade, poteškoće i probleme, kao i izrazili uvjerenje kako ni jedna strategija usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću.
Pozvali su da svojim praštanjem svi budu veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka, zaključili su predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve.

Do susreta je, čini se, došlo nakon niza ekumenskih i mirotvornih poruka zagrebačkog mitropolita Porfirija Perića, ali i zbog toga što je na čelu Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog konačno biskup (Antun Škvorčević) kojem je zaista stalo do dobrih odnosa s pravoslavnim kolegama ali i do ekumenizma kao takvog. Podsjetimo, Škorčević je prvi hrvatski biskup koji je otišao u službeni posjet carigradskom patrijarhu Bartolomeju (oktobar 2017.). Na susretu u Požegi je vladalo, kažu, bratsko ozračje, ispunjeno srdačnošću i međusobnim povjerenjem.

Kao što je jednom prilikom izjavio biskup Škvorčević, Katolička Crkva i Srpska Pravoslavna Crkva lako mogu ostati zarobljenice isključivih nacionalnih, političkih ili nekih drugih interesa. I zato je ovaj susret prevažan i možda smjerodavan.

Ovih dana u Hrvatskoj se molilo za duhovno jedinstvo svih kršćana pa smo tako čuli vrlo ohrabrujuće poruke. Tako je dubrovački biskup Mate Uzinić kazao da su se biskupi i episkopi „konačno zajednički odrekli međusobnog optuživanja, manipuliranja povijesnom istinom, interpretacije ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima jedni drugih zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri i izrazili žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti“.

Papa Franjo primio je 19. januara ekumensko izaslanstvo iz Finske u prigodi njihova tradicionalnoga hodočašća u Rim za blagdan svetoga Henrika te je istaknuo da je „ekumenski put svih još uvijek podijeljenih kršćanskih Crkvi bitna potreba naše vjere, uvjet koji proizlazi iz činjenice da smo Kristovi učenici; to je nepovratan put koji nije neka opcija“. Bilo bi lijepo, unatoč činjenici da ima i katolika i pravoslavnih koji negoduju zbog susreta u Požegi, da obje Crkve shvate ovo isto što shvaća i Papa: u dijalogu i procesu pomirenja nema natrag. Dao Bog da ovo ne budu samo prazne riječi, nego da u ovom ovdašnje Crkve ustraju, odbacujući svaku samoobmanu i odlučni za hrabro suočavanje s istinom, bez obzira koliko nas to ponekad koštalo.

ZAJEDNIČKA IZJAVA DANA U POŽEGI 17.1.2019.

U božićnom ozračju, pred početak Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, posvjedočili smo zajedničku vjeru u istoga Gospodina Isusa Krista koji “sebe dade za nas“ (Tit 2,14), izrazili jedni drugima poštovanje, podijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica koje predvodimo.
Izrazili smo uvjerenje kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Isusovoj ljubavi na križu.
Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom.
Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti.
Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.
Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima “nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37).
Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog “pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja“ (2 Kor 5,18).
Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.
Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane.“

Share