Je li nova Vlada sastavljena od pobornika mekše varijante budžetske štednje i restrikcija, a s druge strane zagovornici su potpunog zatvaranja državne pipe i pogodovanja privatnom sektoru – pa joj stoga uskoro prijeti neminovni raspad?

Ovo pitanje nameće se nakon kontradiktornih izjava što padaju posljednjih mjesec dana. Možda je na sceni proračunata taktička igra iz filmova «dobar policajac – loš policajac», u kojoj Zoran Milanović igra ulogu plavca – dobričine, a Radimir Čačić njegova antipoda?

Možda zapravo nema ozbiljnijih razlika među partnerima u novoj vlasti pa će neminovno doći do novih eksperimenata nad izmučenim stanovništvom, kojem prijete daljnji napad na mirovinska, socijalna, obrazovna i zdravstvena prava? Dok je ekonomski strateg SDP-a Branko Grčić prije nekoliko tjedana u Novostima najavljivao mogućnost ostvarenja minimalnog pozitivnog ekonomskog rasta u narednoj godini, uz smanjenje deficita za 3 milijarde kuna, guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski – inače sa svojom ekipom sklon rješenjima korporativnog kapitalizma – napao je s desnog boka, najavljujući neophodnu uštedu od čak 9 milijardi kuna.

No krenimo glasovima razuma, s čijim bi se štedljivim prijedlozima i projekcijama proračuna mogli čak i složiti u ovoj situaciji. Uz projekciju rasta od 1 posto, u međuvremenu se stiglo do smanjenja deficita u iznosu od 5 milijardi kuna. Ova struja vidi prostor za poboljšanje ipak u razvoju ekonomije, a ne samo u suludom rezanju. Namjeravaju smanjiti broj zaposlenih u javnim službama za 10 posto, što se navodno odnosi na one koji su zaposleni u posljednje vrijeme pod plaštom HDZ-a, dok prostor za uštede nalaze prije svega u nerazumnim rukovoditeljskim pozicijama, nabujalim stimulacijama i drugim pogodnostima za podobne. Namjerava se pod prijetnjom oporezivanja smanjiti izvlačenje dobiti iz poduzeća, što vlasnicima omogućuje uživanje na jahtama bez obaveze ulaganja u proizvodnju, dok radnici muku muče s minimalnim plaćama. Radikalni tržišni fundamentalisti poput notornog Željka Lovrinčevića s Ekonomskog isntituta, ovdje se odmah ubacuju sa svojim mokrim snovima – jer smatraju da sve ovo neće biti moguće – naravno – bez promjena Zakona o radu.

Umjerenije krilo «reformista» stidljivo najavljuje reviziju povlaštenih mirovina i braniteljskih popisa, uz čuvanje redovitih mirovina i povećanje «minimalca». Napokon bi mogao biti uveden porez na kapitalnu dobit. No vrlo je dvojbena namjera o povećanju PDV-a na 25 posto, što bi dodatno poskupjelo životne namirnice i režije. Najavljuje se smanjenje subvencija (do sada 6 milijardi kuna) i diskrecionih transfera (5 mlrd), ali o tome će sigurno još biti puno polemika. Uz još neke mjere, deficit bi iznosio 10 milijardi, odnosno pet mlrd manje nego u ovoj godini. S druge strane bilježimo tipičnu verbalnu kanonadu Radimira Čačića, kroz napad na radnike i sindikate javnog sektora koji traže isplatu božićnica. Čačić tvrdi da «u javnom sektoru više ništa ne može biti plaćeno» te da ljudi jednostavno «nisu navikli dosta raditi». Najavljuje unosne jaslice za privatni kapital – odnosno njegov ulazak u mirovinske fondove i koncesije u javnim tvrtkama koje bi trebale biti «tržišno orijentirane».

Kako su u više navrata svjedočili insajderi iz Svjetske banke, desne vlade zemalja tranzicije nisu osobito korisni partneri krupnom kapitalu za provođenje tržišno fundamentalističkih «reformi» – upravo zbog očuvanja klijentelističke piramide vlasti. Kapitalisti lakše nalaze zajednički jezik s navodnim lijevim vladama. Što iz neznanja, što iz sklonosti tzv. «trećem putu» (koji je bolno umro u Velikoj Britaniji, ali ta vijest još nije stigla do nas), u ime poniznih odnosa s centrima moći, ovakve vlade naprosto se «nude» restriktivnim zahtjevima svjetskih financijskih institucija. Stoga ne čude stavovi Radimira Čačića kojem su agencije za određivanje kreditnih rejtinga važniji faktor od socijalnih partnera u vlastitoj zemlji.

U masovnom šamaranju milijardama koje treba uštedjeti, vrlo je zanimljivo da nitko ne spominje činjenicu kako od dvije do šest budžetskih milijardi godišnje, odlaze u crnu rupu korupcije i kriminala. Koja će struja pobijediti i ima li uopće dvije struje u novoj vlasti? Nećemo dugo čekati odgovor na ovo pitanje.