Povodom 22 godine od vojne akcije “Oluja”, nakon koje je iz Hrvatske protjerano preko 250.000 Srba, razgovarali smo sa Eugenom Jakovčićem, iz Centra za suočavanje sa prošlošću “Documenta”.

Upravo danas, na godišnjicu “Oluje” predstavnici ove organizacije su predali Državnom tužilaštvu krivičnu prijavu za počinjene zločine nad srpskim civilima u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima od 5. do 8. avgusta 1995. godine.

“Mi smo danas podnijeli kaznenu prijavu za konkretan zločin kada je osmero staraca ubijeno. Riječ je o zločinima nad srpskim civilima u Uzdolju kod Knina pri čemu je sedmero njih strijeljano, a jedna starica je zapaljena u svojoj kući. Mi smo tu prijavu podnijeli državnom odvjetništvu i smatramo da je to dobar potez da se jedan konkretan zločin procesuira. Ovo je zločin koji je opisni primjer svih zločina koji su se događali u Oluji i mi na ovaj način pokušavamo senzibilirati javnost, ali i institucije koje su odgovorne. Jedna od najporaznijih činjenica je da 22 godine mi imamo samo jednu osobu koja je osuđena za ratni zločin nad civilima. Zapravo ova brojka govori o tome kakav je odnos institucija prema zločinima. To je sramotno. “

Zašto ne postoji spremnost u Hrvatskoj da se procesuiraju ti zločini i da se suoči sa prošlošću?

To je šira pojava koja nije samo specifična za Hrvatsku. Ipak, mi smo mislili da će nakon ulaska u EU te stvari u Hrvatskoj ići mnogo brže i lakše…

Ali, od kad je Hrvatska ušla u EU čini se da se ti procesi odvijaju mnogo sporije i da se vlast u potpuno ignoriše te probleme.

To je i naš dojam. Kao da je sve stalo. Dokumenta se bavi i monitoringom suđenja za ratne zločine i možemo reći da je i rad državnog odvjetništva usporen od ulaska u EU. U 2016. su pokrenute samo tri istrage. Hrvatska je nekako potpuno zaustavila taj proces. Mi smo uvijek tražili pravu tranziciju, ali intencija političkih elita je bila samo forma i zato imamo ovakvu situaciju. Opća klima je jako loša i ona nedopušta da se nešto radi. Jednostavno proces suočavanja je loš, skoro pa ga i nema, a to potvrđuju mnogi primjeri, poput one ploče u Jasenovcu na kojoj piše “Za dom spremni” i koja i danas tamo stoji.

Zbog čega političke elite u Hrvatskoj ulažu toliko energije u konstantno poricanje zločina i odbijanje prihvaćanja činjenica koje su se desile tokom Oluje?

Još uvijek je očito ta mržnja kurentna politička roba, iako ja vjerujem da ljudi duboko u sebi nisu zli. Ipak, govorimo o emocijama, o tim iracionalnim momentima, manipulacijama na čemu se danas politika i zasniva. Tako da u trenutku neimanja kvalitetnih rješenja se poseže za tim emotivnim momentima, a tu je rat još uvijek sa svim svojim posljedicama plodno tlo za manipulaciju. Zato se i ide ka tome i to mi primjećujemo. Kad nije HDZ na vlasti stvara se niz frontova, gdje brojne desne organizacije su preuzeli mehanizne djelovanja u civilnom društvu za stavranje haosa i širenje nacionalizma.

Kakvo je uopšte raspoloženje u javnosti kada se govori o zločinima nad Srbima. Vi ste danas dočekani ispred državnog odvjetništva od strane grube desničara. Kakva se poruka šalje sve češćim istupima ekstremne desnice ovakavog tipa?

Jeste. To su orkestrirani napadi gdje pojedinci pokušavaju dobiti koji poen. To je posljedica neznanja i manipulacija. U svakom normalnom društvu, a mi se pravimo da ovo naše to jeste, iako nije, bilo bi jasno šta mi radimo i niko ne bi ni pomislio da to osuđuje. Posebno ne da izlazi da prosvjeduje protiv toga. Ali pošto mi nismo normalno društvo ovi bukači žele nama da zabrane da govorimo o Oluji i ratu u bilo kom drugom kontekstu osim u onom pobjedničkom. To je jedno stvaranje mita i to je pogubno za razvitak zdravog društa. Sa mitom se ne može ići naprijed i u tom smislu mi radimo težak posao, a to je razbijanje tog mita koji postoji u Hrvatskoj. Mit pobjede to je Knin, mit žrtve to je Vukovar i svatko ko u taj prostor ulazi sa bilo čim drugim biva linčovan i postaje neprijatelj Hrvatske. Uglavnom, suočavanje nije lagan proces, ali mi ćemo ustrajati u tome da iznesemo istinu a ne da se razbacujemo mitomanskim budalaštinama.

Upravo bez suočavanja sa prošlošću teško da će Srbi opet biti prihvaćeni u Hrvatskoj kao ravnopravni građani. Ipak, postoji li bar malo nade za bolji živoz Srba u Hrvatskoj i kako Vi vidite njihovu budućnost u ovoj zemlji?

Mi dosta radimo sa SNV pokušavajući da pomognemo održanje kulture i kulture sjećanja, te uspostaviti suradnju među dva naroda. Naravno, da bi se krenulo naprijed moramo prihvatiti istnu i suočiti se sa činjenicama, kako onom da je “Oluja” vratila mnoge Hrvate u svoje domove, jer ljudi su bili izgnani sa područja tzv. RSK, da su tamo počinjeni mnogi zločini, ali i da hrvatska strana prihvati činjenicu da su se u “Oluji” dogodili mnogobrojni zločini, da je veliki broj građana protjeran, mnogi se nikad neće vratiti, mnogi su umrli u izgnanstvu… Kad se to sredi biće i budućnosti. Kako će se sve to odvijati teško je prognozirati, ali opet ponavljam, suočavanje sa prošlošću je jedan od preduslova, jer ekonomski prosperitet neće mnogo promjeniti odnos ako ljudi ostanu u zatvoreni u neznanju i zatrovani mitskom prošlošću.

Izvor: Buka, razgovarao: Milovan Matić