Prije no što je otišao u Trst na skup kojim Evropska unija želi stvoriti novu Jugoslaviju na Balkanu, premijer Andrej Plenković je s ponosom izjavio da prema posljednjim podacima u Hrvatskoj ima „samo“ 50 hiljada nezaposlenih. Time smo dosegli neke davne godine iz povijesti i nije mi jasno što je tu za hvalu. U dvadeset prvom stoljeću dosegli smo neku brojku koju smo imali u stoljeću iz kojeg smo se jedva izvukli. Sve bi to bilo lijepo da zahvaljujući njemačkom perfekcionizmu nismo doznali da se prošle godine samo u Njemačku iz Hrvatske iselilo 56 hiljada stanovništva. Naravno, Hrvatska ne vodi evidenciju o tome koliko se ljudi iseljava iz zemlje, osim podataka koje ima policija na temelju odjava boravka. Ali, Njemačka nije jedina država u koju se hrvatski stanovnici iseljavaju. Iseljavaju se i u Irsku, zemlju koja je ne tako davno slovila kao jedna od najsiromašnijih evropskih država.
Evo, i iz moje kuće ovih dana se seli jedan mladi bračni par s dvoje djece od kojih je jedno još beba. Čisti Hrvati, ni u jednom od njih ne teče ni malo židovske, ni ne daj Bože srpske krvi. Oboje su kompjutorski programeri i rade u državnoj tvrtci u Hrvata. Na pitanje zašto odlaze u nepoznato kada imaju siguran posao i prihode, odgovaraju da im se ogadila ova država i da im je nepodnošljivo da u ovakvom „svinjcu“ odgajaju svoju djecu. To govori da mnogi koji su napustili ovu državu ne odlaze zbog nasušne potrebe, već i zbog onoga što im ova država u globalu pruža. A, šta nam ova zemlja pruža? Pruža nam diktaturu kroz smiješak premijera, koji ciničnim osmjehom ostvaruje sve ono što naumi, a protivi se svakome tko ima imalo soli u glavi. Ne želi smjenjivati ministre koji bi u svakoj normalnoj državi bili iza rešetaka, a ne sjedili u Vladi. Od sekularne države, kako stoji u preambuli Ustava RH, pretvorili smo ju u katoličku državu u kojoj biskupi vode politiku, a za vjerske praznike svi članovi Vlade obavezno moraju otići na misu u zagrebačku Katedralu. U Saboru, koji bi trebao biti sjedište predstavnika naroda, sjede i oni koji navodno predstavljaju narod, među njima je i poluobrazovanih koji vrata Sabora ne bi vidjeli niti izvana da ih na liste prilikom izbora ne stave predsjednici partija. To se uglavnom odnosi na najlopovskiju partiju u povijesti Hrvatske koja je ovu državu i narod dovela do bijede. Evo jedan tako poluobrazovani harlekin, koji svojim glupim ispadima uveseljava ne samo Sabor, nego i širu javnost, sjedi u Odboru za pravosuđe i on je jedan od onih koji odlučuje tko će nam suditi. Onda nije ni čudno da nam pravosuđe radi i ne radi. Notorni sporovi vode se desetke godina, odlaze u zastaru, a notorni kriminalci čak i kad ne sjede u političkim klupama indirektno utječu na politička i ekonomska zbivanja. Evo nekoliko primjera. Ivo Sanader, koji je državu uskratio za nekoliko stotina miliona i INA-u prodao Mađarima, izdaje i promovira političke knjižurke, a suđenja čekaju neke bolje dane. Nadan Vidošević, koji je na nama stekao milione i po svijetu ubijao slonove i nosoroge, šeta gradom i uživa u onome što nam je oteo. Ivica Todorić s obitelji koji je na prevaru postao vlasnik pola države i čiji je dug velik skoro kao polovica nacionalnog dohotka uživa s obitelji u tri hiljada kvadratnih metara tuđeg dvorca, kojeg je oteo još živom vlasniku grofu Ferdinandu Kulmeru. Svoju stambenu bahatost u zemljišne knjige Todorić je prvo upisao kao hotel u kojem nitko do sada nije odsjeo, jer valjda je zaboravio napraviti recepciju, a kasnije ga je upisao kao privatnu kućicu. Kod njega se olakotnom okolnošću može smatrati to što nije ubijao slonove i nosoroge po svijetu. On je iz vlastitog helikoptera pucao po hrvatskim muflonima, što mu neki mogu upisati u “domoljublje“. I još jedan, a ima ih na desetke, trenutni je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Njemu je ovih dana potvrđena jedna od optužnica za neku siću od 300 hiljada kuna, a proces Agram zbog kojeg je odsjedio mjesec dana u istražnom zatvoru i iz kojeg je izašao uz kauciju od 7,5 miliona kuna, još se „krčka“. Odakle mu toliki novac za to!? Ako je imao toliko da plati svoj izlazak na privremenu slobodu, koliko se tek toga nalazi u nekim bankama, čarapama i Poganoj Vlaki, odakle je došao u Zagreb.
To su samo neki od „dionika“ kako se danas na novohrvatskom zovu sudionici, a takvih kriminalaca ima na desetke, koji su pravdu izbjegli skrivajući se po bližim i daljnjim državama.
Dok kriminal cvate, takozvani narodni predstavnici u Saboru se svađaju oko notornih činjenica, da li se u Hrvatsku na mala vrata vraća fašizam, a antifašizam proglašava komunizmom. Tome prednjače dvoje saborskih zastupnika koji su radili u blizini Sabora u Institutu Ivo Pilar, leglu fašisoida, a navodno se bavi znanstvenom poviješću. To su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, za koje nikada ne bismo ni čuli da ih Andrej Plenković nije postavio na izbornu listu HDZ-a. Nakon što su ušli u Sabor osnovali su svoju profašističku stranku i odlučuju i u Gradskoj skupštini Zagreba.
Budući da su to samo neke od svinjarija koje nam se događaju javno i to uz potporu premijera i predsjednice, imamo to što nam drugi dodjeljuju. Vjerojatno će sada nova vlada zahtijevati i povećanje kanti za otpatke da narod ima što da jede i da se ne mora tući oko nekih.
Državu za koju neki govore da je to vjekovna težnja hrvatskog naroda i da smo konačno svoji na svom vodi Evropska zajednica i biti će tako kako se odluči u Briselu, a mi ćemo se do daljnjega svađati oko toga ko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu. HaSSanbegović tvrdi da nije pobijedio antifašizam, već komunizam. Možda bi bilo bolje da je pobijedio Ante!?
Dok se mi svađamo oko notornih činjenica, neki dan je Gana u svemir lansirala svoj umjetni satelit. Kako nam se piše možda ćemo u želji za boljim životom uskoro masovno iseljavati i u Ganu, za koju je Jugoslavija bila Zapadna Njemačka. Vlade i dalje o problemu masovnog napuštanja, zapravo bijega stanovništva, neće voditi brigu, jer čuvaju svoje stolice zbog vlasti, a vlast opija isto kao i droga.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
