Godina Ive Andrića – našeg večitog savremenika

Piše: P-portal.net

Jubileji su podsticaji i opomene za jednu kulturu. Da li će tako biti i ove godine, kada se navršava 125 godina od rođenja Ive Andrića, odgovor će, pored ostalih institucija, …

Nobelova nagrada

Jubileji su podsticaji i opomene za jednu kulturu. Da li će tako biti i ove godine, kada se navršava 125 godina od rođenja Ive Andrića, odgovor će, pored ostalih institucija, dati i Srpska akademija nauka i umetnosti i Zadužbina Ive Andrića u Beogradu.

SANU je osnovala Počasni odbor na čijem čelu će biti njen predsednik Vladimir S. Kostić, kao i Organizacioni odbor, kojim predsedava književnik i akademik Miro Vuksanović, inače i predsednik Upravnog odbora Andrićeve zadužbine.

Povodom ove godišnjice našeg nobelovca, akademik Vuksanović kaže za Politiku:

– Jubilej Ive Andrića prilika je da pažljivije posmatramo i tumačimo njegove knjige, da ih imamo u što više dobro priređenih izdanja, da se povećava broj istraživača u SANU, Muzeju i Zadužbini gde je piščeva zaostavština, da poštujemo njegovu oporuku. Možda će Beograd svoju „najcrnju” kuću u centru, u Prizrenskoj ulici, da sredi i obeleži tako da se zna da je u njoj, u ratnom dobu, Andrić napisao svoje najpoznatije romane. Možda će i Višegrad, gde je Andrić dobio svoj grad, uspeti da povrati Andrićevu kuću, koju je Višegradu pred smrt poklonio, a Višegrad kuću prodao čim je Andrić otišao…

Na koji način ćemo obeležavati godišnjicu Andrićevog rođenja? SANU i njegova Zadužbina pripremaju svečanu akademiju u Narodnom pozorištu 13. oktobra, istoga datuma i istoga sata, na istom mestu gde je 1974. godine, sa Crnjanskim, Selimovićem, Ćopićem, Vučom, Matićem, Popom i Raičkovićem, Andrić poslednji put javno čitao odlomke svojih pripovedaka, pred odlazak u bolnicu odakle se nije vratio. Srpska akademija nauka i umetnosti krajem ove godine, tačnije 13. i 14. decembra, prirediće veliki naučni skup, na koji je pozvano četrdesetak istoričara književnosti i književnih kritičara, sa katedri i instituta na kojima se izučava srpska književnost, kako naglašava Miro Vuksanović.

– Namera je da Andrića tumačimo kao srpskog pisca koji je preveden na 49 jezika, čija dela u dugom nizu godina izlaze u inostranstvu. Birali smo stručnjake da pristup Andrićevim knjigama bude svestran, od veza sa srpskom usmenom tradicijom i usmenom književnošću do proricanja događaja čiji smo savremenici, od likova koji se ne zaboravljaju do pojedinačnih slika u rečenicama, od istorijskog do književnog, o razlozima zašto je stalno imao pred očima Vuka i Njegoša. Sa skupa ćemo objaviti zbornik i dostaviti ga na stotine adresa ustanova u svetu s kojima SANU razmenjuje izdanja. Knjižara u Palati SANU, na uglu Kneza Mihaila i Đure Jakšića, dobiće ime Ive Andrića. To je i prilika da podsetimo zaboravne da je ceo novčani deo Andrićeve Nobelove nagrade, u iznosu od 1,2 miliona dolara, darovan za kupovinu knjiga. Naš nobelovac znao je gde su temelji svake kulture, a da može čuti ne bi verovao da smo to smetnuli s uma i da na sajmove knjiga u svetu Srbi idu bez knjiga, primetio je Vuksanović.

O davnašnjoj povezanosti Srpske akademije i Andrića i njegovoj pripadnosti srpskoj književnosti, naš sagovornik navodi činjenice: imao je samo 34 godine kada je, na predlog Slobodana Jovanovića, postao član Srpske kraljevske akademije, u SANU je delovao bezmalo pola veka, sačuvane su lične isprave u kojima je upisao da je Srbin.

Andrićeva zadužbina u Beogradu priprema objavljivanje kritičkog izdanja njegovih dela, o čemu se govori već neko vreme. Kao predsednik Upravnog odbora ove zadužbine Miro Vuksanović napominje da ni jedan pisac nije u celosti izučen, ako nije napisana istorija njegovih rukopisa i knjiga, ako nisu naporedo objavljene i sravnjene sve verzije teksta, ako nije ustanovljena autentičnost štiva.

– Zadužbina je obavila glavne pripreme. Imamo celovitu bibliografiju, kataloge ličnog fonda i rukopisa. Prošle godine je u Zadužbini imenovan Odbor za kritička izdanja, usvojena su načela i pravila za rad, angažovano je pet mladih stručnjaka koji priređuju pet knjiga Andrićevih pripovedaka. Istraženi su arhivi, okupljena građa i knjige očekujemo do oktobra, do dana Andrićevog rođenja. Doduše, Ministarstvo kulture i informisanja, iz formalnih razloga, nije podržalo taj projekat, ali je podržalo jubilarni broj godišnjaka „Sveske”, kao važan izvor za izučavanje Andrića. I što je najvažnije: izaći će veliki broj Andrićevih knjiga u Srbiji i izvan nje. Andrićeve knjige redovno izlaze na stranim jezicima. Recimo, u Turskoj ove godine će se pojaviti 23. izdanje romana „Na Drini ćuprija” – dodaje Vuksanović osvrćući se i na tumačenja Andrićeve misli kao neprijateljske u odnosu na muslimanski svet.

– Nedavno je turski nobelovac Orhan Pamuk u SANU rekao da mu je Andrić uzor. U Zagrebu kažu da nemaju ni trg, ni ustanovu, ni školu s Andrićevim imenom, a u desetak najboljih hrvatskih romana biraju tri Andrićeva napisana na srpskom jeziku. Ne vide da je Andrićeva volja njihova nevolja. Sumnjiči se i Andrićeva oporuka, a sve je čisto. On je svoje četiri predsmrtne želje saopštio svojim prijateljima Milanu Đokoviću i Gvozdenu Jovaniću 5. decembra 1974, pred odlazak u bolnicu. O tome je sastavljen zapis i overen u sudu, pa je Andrićeva zadužbina osnovana 1976, a u njenoj upravi su do rasparčavanja Jugoslavije bili i predstavnici onih koji posle rasparčavanja tvrde da se toga ne sećaju. I Andrićevu nagradu za pripovetku Zadužbina dodeljuje kao jedinu takvu po oporuci našeg nobelovca, tvrdi naš sagovornik, koji se i kao čitalac stalno vraća Andriću, a uz uzglavlje, među probranim knjigama drži dela „Znakovi pored puta” i „Prokletu avliju”, kao zbirku znanja, iskustva i veštine i kao metaforično ime za zbrku i nepočinstvo u svakom vremenu. Zbog te univerzalnosti misli, kako kaže, jedino Andrić ima četiri knjige u Antologijskoj ediciji „Deset vekova srpske književnosti”.

 

Izvor: Politika, autor: Marina Vulićević


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: