Godine negativne selekcije

Share

Rijetko je kad hrvatska javnost bila tako zgrožena stanjem na hrvatskoj političkoj sceni kao što je to danas. Prošla su već tri mjeseca od objave rezultata parlamentarnih izbora, a koalicija HDZ-Most još ne može sastaviti vladu i popuniti sva ministarstva, zamjenička i pomoćnička mjesta, što je osnovni preduvjet za početak kakvog-takvog rada. Nikada do sada način sastavljanja vlade i kadrovi koji se predlažu za čelne pozicije u državi nisu kod običnih građana izazvali veću nelagodu. Nelagodu koja izvire iz spoznaje da najveća hrvatska politička stranka jednostavno nema stručnjaka za većinu potrebnih resora. I dok smo se na pojavu nesuđenog ministra branitelja, pomalo smušenog Mije Crnoje još podsmjehivali, ismijavanju više nema mjesta jer su uslijedila imenovanja brojnih kontroverznih i nekompetentnih kadrova.

Kontroverzna imena se smjenjuju kao na traci. Široka javnost raspravlja o njima već tjednima. U Saboru se lome koplja oko njihovog opstanka ili smjene. Ispod svih tih naslaga dnevnopolitičkog prepucavanja izvire kristalno jasna činjenica da su hrvatske političke stranke, kako one najveće tako i njihovi sateliti, gotovo u potpunosti ispražnjene od kvalitetnih kadrova. Od vlade stručnjaka i ekonomskog programa s poznatog IFO instituta nije ostalo ništa, a mi smo zaglavili još četiri godine s političarima za koje nikada nismo čuli i o čijim političkim i stručnim sposobnostima ne znamo ništa. Posljedica je to godina negativne selekcije, promoviranja korisnih idiota i uličarske retorike koja je sve iole pristojne miljama udaljila od središnjica političkih stranaka.

Zanimljiv je slučaj Roberta Pauletića, novog zamjenika ministra turizma, koji se proslavio ksenofobnim ispadima. Na vidjelo su izišli njegovi novinski tekstovi u kojima se hvali kako je napustio hotel samo zato što su u njemu odsjeli Srbi. Vrhunski marketinški potez, nema što. Mediji diljem regije odmah su se raspisali o stavovima svježe imenovanog zamjenika ministra koji je time, i prije početka radnog odnosa, odradio pristojnu antikampanju za hrvatski turizam.

Taj nedostatak ideja i kadrova koji bi osmislili i provodili kvalitetnu politiku jedan je od glavnih uzročnika atmosfere ideoloških sukoba, koji u uvjetima bezidejnosti nositelja političke moći postaju jedini proizvod koji se može ponuditi na medijskom tržištu. U takvoj atmosferi u kojoj nitko ne zna svoj posao i nema viziju daljnjeg razvoja institucija i modernizacije i racionalizacije državnih poslova, uspješno se razvijaju procesi i pojave kojima je u normalnim društvima mjesto na marginama, a ne u udarnim medijskim terminima i na glavnim trgovima. Jedna od takvih nuspojava loše političke vlasti je i tzv. postrojavanje crnokošuljaša, tj. pripadnika mladeži A-HSP-a na glavnom zagrebačkom trgu pod sloganom „Pokažimo komunistima i četnicima kako se voli Hrvatska“. Ohrabreni ponašanjem nove vlasti i potpunim nesnalaženjem u organizaciji državnih poslova, procijenili su da je pogodan trenutak za promoviranje vlastitih ideja, koje najčešće pozivaju na diskriminaciju i sukobe.

No svi ti procesi imaju svoje uzročnike u istom izvoru, a to je potpuni krah hrvatskih političkih stranaka, koje su u svom unutarnjem ustrojstvu, programima i ideološkim postavkama regresirale do razine primitivnih interesnih grupacija koje se sastaju i organiziraju netom prije izbora kako bi u marketinškom blickrigu ostvarile što više mandata i pokupile što više moći koju pružaju visoke političke pozicije. Najbolji primjer takvog neprincipijelnog okupljanja je slučaj Mosta nezavisnih lista, koji danas praktički više i ne postoji kao politički faktor. Brižljiva marketinška kampanja od njih je učinila zvijezdu parlamentarnih izbora, ali nepostojanje ikakve unutarnje kohezije, zajedničkih vrijednosti i pogleda na društvene probleme izrodilo je najgoru vladu u povijesti hrvatske države, vladu koja je na površinu ponovno iznijela najopasnije društvene procese i uklonila svaku branu primitivizmu za koji smo mislili da je ostao daleko iza nas.

Politika kojoj svjedočimo danas mora biti opomena svim građanima ove zemlje da moraju povećati svoj nivo svijesti o tome što politika uistinu jeste. Politika bi trebala biti puno više od pukih fraza i ideoloških doskočica. Istinska i kvalitetna politika je puno znanja i znoja, krčenja barijera i borbe s unutrašnjim nesavršenostima sustava i vlastitom birokracijom koja najčešće želi održati njegove postojeće postavke. Ukoliko to nije i ukoliko se građani u svojim procjenama kome pokloniti povjerenje na izborima vode emocijama, a ne hladnim razumom, posljedice mogu biti prilično katastrofalne, tj. upravo ovakve kakve imamo priliku gledati na Jelačićevom trgu prilikom postrojavanja crnokošuljaša.

 

Share