Iz Hrvatske sam se 1995. iselila u Srbiju i od tada povremeno dolazim u svoje rodno mjesto radi obilaženja grobova svojih najmilijih na pravoslavnom groblju u jednom slavonskom gradiću. Na grobovima su podignuti spomenici, uredno su održavani i posjećivani, ali nedavno sam dobila obavijest od uprave groblja da se ti grobovi smatraju napuštenima jer da nasljednici nisu unazad deset godina plaćali grobne naknade za održavanje groblja. Kako se grobovi mogu smatrati napuštenima kada su redovno održavani i na koji način mogu riješiti nastali problem?
Slavka P., Zemun
Članak 14. Zakona o grobljima (NN 19/98, 50/12) propisuje sljedeće: “(1) Grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu.
(2) Prijašnji korisnik grobnog mjesta za koje se prema stavku 1. ovoga članka smatra da je napušteno može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati.
(3) Uprava groblja je dužna prije dodjele grobnog mjesta, odnosno grobnice drugom korisniku premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu.”
Iz ovako jasne zakonske odredbe proizlazi obveza svakog tko ima pravo korištenja određenog grobnog mjesta da upravi groblja plaća određenu naknadu za održavanje groblja, u suprotnom uprava groblja je ovlaštena postupati sukladno citiranim odredbama iz čl. 14 Zakona o grobljima.
Ono što je u ovom slučaju potrebno razlučiti jest da je grobno mjesto, odnosno zemljište na kojem se nalazi određeno grobno mjesto, u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, dok fizičke i pravne osobe mogu biti samo korisnici grobnih mjesta i vlasnici nadgrobnog spomenika, pokrovnih ploča i drugih dijelova kojima se uređuje grobno mjesto. Dalje, to pravo korištenja obuhvaća pravo ukopa, pravo raspolaganja grobnim mjestom i pravo uređenja grobnog mjesta. Onaj tko je naveden kao korisnik grobnog mjesta može to grobno mjesto ustupiti, zatim može prodati nadgrobni uređaj ili dati pravo ukopa nekom trećem. Pravo korištenja nasljeđuje se u ostavinskom postupku iza osobe koja je u grobnoj evidenciji upisana kao korisnik grobnog mjesta.
Za sve pojedinosti koje se odnose na registriranje osobe koja ima pravo korištenja određenog grobnog mjesta nužno je obratiti se općini ili gradu, odnosno upravi groblja koja je pravna osoba ili drugi subjekt osnovan radi upravljanja grobljem od strane jedinica lokalne samouprave na čijem području se nalazi groblje. Sukladno čl. 2 Zakona o grobljima, određuje se da je vlasnik zemljišta jedinica lokalne samouprave. Svaka jedinica lokalne samouprave sukladno Zakonu o grobljima donosi svoje odluke o grobljima kako bi za određeno područje razradila sve pojedinosti. To uključuje i odluku o visini godišnje naknade za održavanje groblja.
Vezano uz konkretno pitanje, trebate se obratiti upravi groblja sa zahtjevom da ponovno regulirate status korisnika grobnog mjesta na način da vas se registrira u evidenciji korisnika. Što se tiče plaćanja zaostalih neplaćenih obroka godišnje naknade, ne možete isticati prigovor zastare plaćanja naknade, jer ukoliko grobna naknada nije plaćena deset godina, istekom tog roka prestaje pravo korištenja i sva prava koja su pisana u grobnu evidenciju. Činjenica da je grob uređivan, održavan ne utječe na prestanak prava korištenja zbog neplaćanja grobne naknade. Godišnja grobna naknada plaća se radi održavanja groblja, što uključuje hortikulturno uređenje i održavanje groblja (a ne grobova), odvoz smeća, održavanje cesta i staza, vodovodne i kanalizacijske mreže i održavanje objekata na groblju. Zato je u interesu svih korisnika grobnih mjesta da se grobna naknada plaća redovito kako bi se osiguranim sredstvima održavala groblja.
