Razgovor s Višnjom Samardžijom, voditeljicom Osjela za europske integracije Instituta za međunarodne odnose u Zagrebu

Manje od mjesec dana dijeli nas do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. O trenutnoj gospodarskoj situaciji te o perspektivama Hrvatske kao nove članice EU, razgovarali smo s Višnjom Samardžijom, voditeljicom Odjela za europske integracije Instituta za međunarodne odnose u Zagrebu i predavačem na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu čije je područje interesa upravo proširenje EU i njena politika prema zemljama jugoistočne Europe kao i mogućnosti regionalne suradnje u novonastalim političkim okolnostima.

Europska komisija nedavno je objavila da će Hrvatska u EU ući s lošim gospodarskim pokazateljima. Kakva će nam biti budućnost s obzirom da ulazimo znatno ekonomski oslabljeni u EU, gdje također ne cvjetaju ruže? Koliko je ovo dobro vrijeme za ulazak u EU? 

Hrvatska ulazi u Europsku uniju u trenutku koji u gospodarskom smislu nije osobito povoljan, imajući u vidu razvojni trenutak kod nas i u Uniji. Hrvatska teško nalazi rješenje za izlazak iz produljene recesije, i prema ocjeni Europske komisije znakovi gospodarskog oporavka još nisu vidljivi te se pozitivni pomaci mogu očekivati tek iduće godine. Strukturne reforme napreduju sporo a najavljeni jači investicijski projekti još nisu pokrenuti. Gospodarski uvjeti u EU-u su u vrijeme pred ulazak Hrvatske drugačiji nego što su bili u vrijeme petog proširenja s obzirom na učinke krize. Stoga nije realno očekivati da će hrvatsko gospodarstvo u kratkom roku ostvariti sinergijske učinke članstva u EU-u: dinamičan gospodarski rast, povećanje trgovine i priljeva kapitala u mjeri u kojoj su to ostvarile nove države članice EU-a iz posljednjeg vala proširenja. Gospodarska kretanja uvelike će ovisiti o uspješnosti nastavka strukturnih reformi i fiskalnoj konsolidaciji na kojima Hrvatska mora ustrajati. Kao pozitivnu stranu treba gledati činjenicu da Hrvatska ulazi u sustav koordinacije politika u Europskoj uniji koja tjera na rad i napredak. Makroekonomski i fiskalni nadzor unutar EU-a u okviru Europskog semestra, kojem je Hrvatska podvrgnuta kao i sve ostale zemlje članice, trebao bi doprinijeti konsolidaciji javnih financija, a standardiziranje proračunskog okvira s članicama EU trebalo bi povećati vjerodostojnost i transparentnost proračunske politike.

Institucionalni okvir

S obzirom da se dosada nismo baš pokazali u povlačenju sredstava iz pretpristupnih fondova EU, kakva će apsorpcijska moć hrvatskog gospodarstva biti ubuduće, a posebno poduzetnika?

Povlačenje sredstava iz pretpristupnih fondova bila je priprema za korištenje strukturnih instrumenata. Koliko je javnosti poznato, kod nas se intenzivno radilo na uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata, izradi strateških dokumenata, pripremi projekata i jačanju administrativnih kapaciteta. Imajući u vidu dosadašnji stupanj pripremljenosti projekata i projektne dokumentacije, za očekivati je da bi Hrvatska nakon ulaska u EU trebala biti uspješnija u povlačenju sredstava od Rumunjske i Bugarske, ali da bi se teško mogla približiti uspjehu Poljske koja se ističe kao primjer dobro pripremljene zemlje. Sredstva koja će nam biti na raspolaganju iz strukturnih i kohezijskih fondova već bi u 2014. godini trebala iznositi oko milijardu eura što višestruko premašuje godišnji iznos od 150 milijuna eura koliko smo imali na raspolaganju iz sredstava IPA-e. Kompenzacijska sredstva nam jamče da ćemo u prve dvije godine biti neto primateljica sredstava iz EU fondova, ali treba intenzivno nastaviti raditi na izgradnji kapaciteta. Ne smije se zaboraviti da sredstva iz fondova predstavljaju samo mogućnost koju treba uspješno iskoristiti! U pretpristupnom razdoblju praktički nije bilo značajnijih mogućnosti za financiranje projekata poduzetnika pa ni razina znanja o strukturnim fondovima nije velika. Čini se da poduzetnici tek počinju ozbiljniju pripremu za fondove. Treba imati u vidu i činjenicu da veći postotak iskorištenosti ne znači nužno da su sredstva fondova EU korištena na učinkovit, ekonomičan i svrsishodan način.

Čini se da je jedna od najslabijih hrvatskih karika pred ulazak u EU, oslabljeno i uništeno hrvatsko selo. Što će ono dobiti ulaskom u EU i kako će opstati na daleko konkurentnijem europskom tržištu?

Hrvatska poljoprivreda dobila je pretpristupnim pregovorima mogućnost znatno većih ulaganja iz fondova EU nego ranije, posebice kad je riječ o ruralnom razvoju, a teret subvencioniranja poljoprivredne politike postupno se prenosi na EU. Nije nebitna činjenica da će Hrvatska sudjelovanjem u daljnjem kreiranju zajedničke poljoprivredne politike kao aktivni sudionik zastupati interese svojih poljoprivrednika i sela. Poljoprivrednici će prema Pristupnom ugovoru već u prvoj godini članstva imati mogućnost dobiti ukupni iznos izravnih plaćanja, na način što će se namjenska sredstva iz EU fondova nadopuniti onima iz državnog proračuna. Tranzicijsko razdoblje da država dostigne ukupnu razinu izravnih plaćanja je, međutim, prilično dugo i iznosi 10 godina. Poticaji za poljoprivredu više nisu vezani uz vrstu i obujam proizvodnje pa bi oni trebali doprinijeti diversifikaciji proizvodnje i uvođenju novih vrsti uzgoja te poticati razvoj ekološke proizvodnje, posebice autohtonih sorti. To bi ujedno trebalo pomoći daljem razvoju ruralnog turizma i ostalih uz to vezanih uslužnih djelatnosti. Konkurencija na unutarnjem tržištu poljoprivrednih proizvoda je oštra i trebat će uložiti puno napora za uspješno usmjeravanje sredstava iz fondova u programe koji na što bolji način potiču razvoj te grane (primjerice proizvodnja ekološke hrane).

Gubitak CEFTA-e

Postoji mišljenje da se ulaskom u EU uvode brojne zabrane kao na primjer autohtonog sjemenja, tradicionalne proizvodnje našeg sela. Koliko se tu radi o neinformiranosti, a koliko o stvarnim činjenicama?

Nacrt nove EU regulative o sjemenu podigao je kod nas veliku medijsku prašinu pred ulazak u Uniju, jednako kao pitanje sira i vrhnja na početku pregovora. Ipak, ne radi se o zabrani autohtonog sjemena. Sjeme će se, kao prvo, morati registrirati kako bi postalo tzv. «čuvana sorta» i testirati. Taj će proces morati obaviti proizvođači, dok će manja gospodarstva morati samo certificirati sjeme. Čini se da su eventualne negativne strane te regulative previše naglašene jer intencija nije povećanje, nego smanjenje administrativnog tereta i ukidanje obveza testiranja tradicionalnog sjemena. To ide u prilog malim proizvođačima sjemena. Što se tiče tradicionalnog sjemenja registracija ostaje kakva je i sada, ali više neće biti obveze testiranja, dok se naknade za testiranje ukidaju za mikro-proizvođače. Međutim, dobro je da se takva pitanja kod nas javno raspravljaju i u otvorenom dijalogu pojasne nejasnoće koje muče poljoprivrednike. Pokazuje se da je najbolji način očuvanja sjemena starih sorti upravo kroz poticanje eko-proizvodnje.

Mnogo se govori o negativnim posljedicama izlaska Hrvatske iz CEFTA-e. Koliko će naše gospodarstvo to osjetiti i kakve će biti posljedice uvođenja šengenske granice?

Članstvom u Uniji Hrvatska će u potpunosti preuzeti vanjskotrgovinski sustav EU i ujedno prestati biti članicom CEFTA-e, zone slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi s kojom ostvaruje trgovinski suficit. To znači da će trebati osigurati osnovu za nastavak trajne trgovinske suradnje sa zemljama regije koja će se morati bazirati na konkurentnosti, a ne samo okvirima liberalizacije koji su uspostavljeni CEFTA-om. Kao što je poznato, Hrvatska je do sada uživala mogućnost bescarinskog izvoza na tržište CEFTA-e što je bilo vrlo značajno imajući u vidu činjenicu da na to tržište odlazi oko  20%  hrvatskog izvoza dok je udio u hrvatskom uvozu oko 5%. Važno je reći i to da najveći dio našeg izvoza u CEFTA-u (čak oko 70%) čine industrijski proizvodi i za njih se neće mijenjati uvjeti nego će i dalje ostati 0-ta stopa carine (osim za Srbiju gdje će ostati carina daljnjih šest mjeseci). Preostali dio našeg izvoza u CEFTA-u čine prehrambeni proizvodi koji će na tržištu EU postati skuplji zbog carina koje će se uvesti. Ovisno o rezultatima pregovora, može doći do određenih negativnih posljedica za hrvatski izvoz u duhanskoj, konditorskoj, mliječnoj i mesnoj industriji. Budućnost trgovinske razmjene u velikoj mjeri ovisi i o pregovorima Bruxellesa sa zemljama članicama CEFTA-e koji su u tijeku. Naime, Europska komisija pregovara u ime Hrvatske i ostalih 27 zemalja članica EU-a prema CEFTA-i. Hrvatska sada više nije čimbenik u tim pregovorima. Za očekivati je da bi duhanska industrija mogla biti jače pogođena, posebice u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Pojedine hrvatske tvrtke čija bi proizvodnja mogla biti pogođena uvođenjem carina otvaraju pogone u zemljama CEFTA-e, što znači i određeni gubitak radnih mjesta u RH. Bilo bi dobro kada bi se u Hrvatskoj moglo pomoći određenim horizontalnim mjerama potpora izvozu.

Kontinuitet reformi

Kako će se članstvo Hrvatske u EU odraziti na zemlje u regiji, posebno na susjednu Srbiju i BiH?

Hrvatska će ulaskom u EU dobiti ulogu, važnu ulogu «mosta» prema zemljama regije. Članstvo u EU značit će za regiju daljnji stabilizirajući efekt u sigurnosnom, političkom i ekonomskom smislu. To će ujedno biti i važan iskorak za zemlje regije koje dobivaju svog prvog predstavnika kao novu članicu EU. U razdoblju koje u velikoj mjeri obilježava euro-skepticizam ili pesimizam, ulazak prve države iz regije u simboličnom je smislu znak ohrabrenja za druge. To ujedno predstavlja potvrdu kredibiliteta procesa proširenja EU i poticaj zemljama regije da nastave s provedbom reformi, koje se u konačnici materijaliziraju punopravnim članstvom. Srbija i Bosna i Hercegovina time postaju zemlje koje izravno graniče s Europskom unijom što im otvara nove mogućnosti za zajedničke prekogranične i infrastrukturne projekte s Unijom. Izlazak Hrvatske može rezultirati i nekim novim trgovinskim trendovima za zemlje regije. Zemlje regije mogu u velikoj mjeri profitirati od znanja o procesu pristupanja koje je Hrvatska stekla tokom dugotrajnih pregovora o članstvu. Hrvatska je jedina nova zemlja članica koja ima institucionalnu memoriju na osnovu nove metodologije pregovora, većeg broja poglavlja itd. To je osobito važno za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu koje mogu koristiti i prijevode pravne stečevine. Međutim, iskustvo Hrvatske pokazuje i to da svatko novo proširenje postaje sve teže što će se vrlo vjerojatno osjetiti i u slučaju zemalja regije.

Između Hrvatske i Srbije postoje brojna neriješena pitanja, kao što su međusobne tužbe, definiranje granica, i niz pitanja koja se tiču izbjeglih i nestalih. Kako će teći rješavanje tih pitanja i koliko će se u njihovo rješavanje uključivati Bruxelles?

Mislim da je jedno od izuzetno korisnih iskustava za Srbiju uspješno rješavanje bilateralnih pitanja između Hrvatske i Slovenije. Hrvatska je prošla iskustvo blokade pregovora s EU zbog neriješenih bilateralnih pitanja, što je pregovore produljilo za punih 13 mjeseci. Europska komisija u načelu prepušta rješavanje bilateralnih pitanja uključenim zemljama članicama. Međutim, potaknuta vlastitim iskustvom hrvatska vlada najavljuje da će se zalagati da se sva bilateralna pitanja izdvoje iz pregovora o pristupanju EU koji su multilateralnog karaktera. Vjerujem da će se tog načela držati i buduće vlade. To je bitno pitanje koje determinira nastavak cjelokupnog procesa proširenja koji je u nekoliko zemalja zapeo zbog neriješenih bilateralnih sporova, primjerice na relaciji Makedonija-Grčka, Cipar-Turska. Uvjerena sam da izdvajanje bilateralnih pitanja iz pregovora o članstvu u EU može doprinijeti ubrzavanju i daljnjem jačanju procesa proširenja, što je za naše susjedne zemlje vrlo bitno.

Bez obzira na izvješća Evropske komisije o našoj spremnosti za EU, koliko smo mi stvarno u privrednim i društvenim segmentima spremni za jedan takav historijski iskorak?

Hrvatska je o pregovorima o članstvu pokazala da je u stanju provesti reforme, uskladiti zakonodavstvo i izgraditi administrativne kapacitete. Velike promjene su provedene kroz reformu pravosuđa, državne uprave i politike kao što je primjerice tržišno natjecanje. To, međutim, nije sve jer se zakoni moraju provoditi, a to iziskuje trajni rad na izgradnji politika i infrastrukture. Vjerujem da niti jedna zemlja ne može reći da je u potpunosti završila reforme, što je vidljivo i u samoj Uniji. Povijest Europske unije je zapravo kontinuitet reformi, trenutno s naglaskom na ekonomsko upravljanje, fiskalni bankarski sektor. Zato je u trenutku ulaska u EU za nas važno nastaviti s reformama, naročito na gospodarskom planu i dalje izgrađivati gospodarstvo koje će biti u stanju nositi se s konkurentskim izazovima tržišta EU koje sutra postaje i naše unutarnje tržište. Nadzor Europske komisije za to nam više nije potreban, ali sam uvjerena da je važno inzistirati i na unutarnjem nadzoru i izgradnji mehanizama kontrole daljnjih provedbi reformi koje predstavljaju naš zajednički interes.