Hrvatska ne slavi Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu. Ni Dan oslobođenja Zagreba , ali ni Dan Europe. Vjerojatno je jedina članica EU koja do 9. svibnja službeno ne drži niti iz političke korektnosti. Antifašizam je u Hrvatskoj gurnut na marginu preživjelih veteranskih udruga i njihove lijeve, oporbene potpore. Službena Hrvatska, njezin aktualni establishment, danas se nije udostojio pojaviti u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski gdje je održana svečana akademija u povodu Dana pobjede. Zašto?

Visoki državni dužnosnici redom su svečanost ignorirali, a formalno su svoj izostanak pokušali „pokriti“ dolaskom saborskog zastupnika Jasena Mesića kao vladinog (premijerovog) izaslanika. Koji je imao biti „smokvin list“ Vlade , Sabora i Predsjednice RH u njihovom nepoštovanju antifašističke povijesti Hrvatske. HDZ kolektivno antifašizam prezire. Iako je u ustavnim, izvorišnim osnovama hrvatske države. Ali, više kao ustupak antifašističkoj prošlosti svoga osnivača Franje Tuđmana, partizanskog generala, komuniste i antifašiste, ali i kao ustupak međunarodnoj zajednici čiji je ravnopravan dio Hrvatska nastojala postati.

Živimo u vremenu laži

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin mogao je samo izraziti žaljenje zbog sveopće opstrukcije akademije od državnog vrha.

– Bilo bi interesantno čuti njihove razloge zašto nisu s nama – kazao je Habulin, vjerojatno i sam svjestan kako se zapravo radi o tome da državni vrh ne dijeli iste vrijednosti s antifašistima. Ma koliko da je antifašizam tekovina i temelj moderne Europe ali i Hrvatske. Izostanak prvih ljudi države sa svečanosti loša je poruka za Hrvatsku, na koju baca tamnu sjenu, ali i za regiju i Europu, ocijenio je Habulin, napominjući da je riječ o datumu koji se ne smije zaboraviti baš kao ni holokaust kao dotad nezabilježen zločin u povijesti ljudskog roda.

Ali, činjenica je da živimo u vremenu laži, u vremenu u kojem se neodgovornost i laž nagrađuju, a fraze o osudi svih totalitarnih režima koriste samo u ime izjednačavanja fašizma i antifašizma, rekao je Habulin, pri čemu se antifašizam perfidno podvodi pod komunizam. No ne radi njegove povijesne uloge u borbi protiv okupatora na tlu bivše Jugoslavije, nego radi potpune negacije doprinosa komunista u toj borbi koja se vodila pod crvenom petokrakom, danas gotovo dovedenom u istu ravan sa svastikom.

Antifašizam nije komunizam

– Zvijezda je bila simbol otpora i slobode, a okaljali su je oni koji su je nosili na svojim kapama, ali je ubrzo zamijenili kokardama – dodao je čelnik SABA, poručujući kako su nacifašizam i ustaštvo kao njegova NDH- inačica strana zla, a antifašizam sa svojim komunističkim predvodnicima u borbi za slobodu strana dobra.

Zagreb je antifašistički grad, grad koji je od tadašnjih 300 tisuća stanovnika dao 50 tisuća boraca, od kojih je njih 26 tisuća palo za domovinu, kako je na akademiji kazao Bandićev izaslanik Ratko Maričić, uvjeren da se njihova žrtva ne može zaboraviti već samim time što živimo u miru i slobodi za koju su jednako zaslužni i svi oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

Umjesto gužve u prvom redu dvorane Vatroslav Lisinski rezerviranom za državnu reprezentaciju, na svečanost su se odazvali, uz vremešne partizane i antifašiste, tek oporbeni prvaci, SDP-ov Davor Bernardić, HNS-ova Anka Mrak Taritaš i predstavnici zemalja pobjedničke antifašističke koalicije iz koje se Hrvatska, zahvaljujući svojoj vladajućoj eliti, sama isključuje. Umjesto da se tom činjenicom pripadnosti takvoj koaliciji ponosi i da je u svakoj prigodi i na svakom mjestu ističe.

Danas ni Plenković, ni Jandroković, ni Grabar Kitarović nisu imali vremena, bogme ni želje, sjediti u dvorani Vatroslava Lisinskog uz antifašiste koji svoje opredjeljenje ponosno nose kao svoju vrlinu a ne kao sramotu. Vidjet ćemo hoće li imati vremena i želje pojaviti se 13. svibnja na Bleiburgu kako bi se poklonili poraženoj „hrvatskoj vojsci“ koja je, nažalost uz brojne civile, tamo završila svoj (križni) put.

Antifašizam nije komunizam, i ne može nositi njegovu stigmu i odgovornost za njegove zločine poraća. Svaki pokušaj izjednačavanja antifašizma i komunizma zapravo je sračunat na relativizaciju i rehabilitaciju strane zla – zločina fašizma i poraženog ustaškog režima. S tim bi doista trebalo prestati, makar danas kada smo dio Europske unije koja štuje antifašizam kao jednu od najvećih civilizacijskih vrijednosti i temelj svoga moderniteta.

Izvor: Tris