Tko vlada ovom državom – pitanje je koje se nameće svakom čovjeku tko normalno razmišlja. Mladi se masovno iseljavaju, umirovljenika je više no zaposlenih, siromašnih je više od 30 %, svaki dan možete vidjeti ljude koji prekapaju po kantama za otpatke, a prođete li samo oko 11 sati Branimirovom ulicom, pored kuhinje u kojoj sirotinja dobija besplatni ručak vidjet ćete red od skoro stotinu metara. Tuđmanova ideja o 200 bogatih obitelji koje će Hrvatsku ekonomski preporoditi i dovesti do jedne od najbogatijih zemalja u Evropi odvela nas je u suprotnom pravcu. Umjesto najbogatije, postali smo najsiromašnija zemlja. Veći dio takozvanih tajkuna, pokupili su „vrhnje“, uništili privredu, neki pobjegli u dalje ili bliže susjedstvo, ali opljačkani novac su osigurali na tajnim računima po tko zna kojima bankarskim oazama u svijetu i fućka im se za sirotinju. Katolička crkva preuzela je ulogu nekadašnjeg CK SKH i sada dijeli direktive državnom vodstvu kako i na koji način upravljati ekonomskim i političkim ruševinama koje su ostale nakon raspada Jugoslavije. Najtragičnije od svega, premijer naređuje svojim ministrima da moraju doći na misu u Zagrebačku katedralu da slušaju nebuloze kardinala koji jadan ni sam ne zna gdje se nalazi.
Sve bi to normalan čovjek još mogao i podnijeti, jer građani Hrvatske podnose svašta, i to šutke, međutim, pojavilo se zlo koje je u Evropi poraženo 9. maja 1945., godine, a to je fašizam! Dok u svim normalnim evropskim državama fašisti i neofašisti sjede u zatvorima, kod nas sjede u Saboru i Gradskim skupštinama i određuju „nova“ pravila ponašanja koja su davne 45. otišla u ropotarnicu prošlosti, kod nas oni svakim danom sve više dižu glavu i određuju kako će se oni koji se za svoje stolice drže k’o pijan plota ponašati i što će raditi. Kod nas su krvnici proglašeni žrtvama, a žrtve su ionako žrtve, pa nema smisla o njima voditi računa. Životom je platilo nekoliko stotina hiljada nevinih ljudi i djece, samo zato što su bili druge vjere, nacije ili uvjerenja, vođeni su na stratišta, bacani u jame, klani, vješani ili streljani. Sve je to rađano u takozvanoj NDH, za koju su njihovi fašistički saveznici tvrdili da je zločinačka i nenormalna, a danas je neki, i to takozvani znanstvenici, proglašavaju humanom. Sistem u kojem je dvadeset miliona živilo sretno i slobodno, proglašavaju zločinačkim i diktatorskim, a najvećeg heroja Drugog svjetskog rata Hrvata Josipa Broza Tita proglašavaju diktatorom i zločincem. Najviši državni vrh drži pokroviteljstvo nad obilježavanjem mjesta na kojem su likvidirani zločinci koji su imali krvave ruke do ramena. Predsjednica republike šalje svog izaslanika nad jamu u koju su ustaše prvo bacale partizane i nevine ljude, pa u koju su nakon toga iz osvete u njoj završili i sami krvnici. Katolički biskupi plaču zajedno s neoustašama nad krvnicima, a ti novi ustaše, koji sjede u Saboru i koji su školovani zahvaljujući besplatnom školovanju koje im je omogućila „diktatura“ Jugoslavije govore da je njihova dužnost da se iz hrvatskog Ustava definitivno izbaci antifašizam i zabrani komemoriranje 22. juna kada se u šumi Brezovica iznad Siska sastala grupa od dvadesetak ljudi i osnovala prvi partizanski odred na području Jugoslavije davne 1941. godine.
Preko tog novoustaštva u Hrvatskoj se olako prelazi, pa čak i vrhovna vlast im povladava, umjesto da ih stave tamo gdje im je mjesto i da od njih naprave sprdnju, oni odlučuju o važnim činjenicama za narod u „demokraciji“ koja sve više postaje diktatura, i to fašistička! Zagrebački gradonačelnik koji glumi antifašistu, zaklinje se u pravednost i u svojim predizbornim govorima tvrdi da se neće mijenjati ime Trga maršala Tita. Pritom godišnjom nagradom grada odlikuje falsifikatora povijesti koji je snimio dokumentarni film kojim sramotno laže da Jasenovac nije bio logor smrti, a u doba ratnog zločinca kojeg je smrt spasila Haaga, snimio je i smeće od igranog filma Četverored u kojem ustaše prikazuje žrtvama. Kvazi filmski režiser Jakov Sedlar će ionako završiti na povijesnom smetlištu, ali naš vrli gradonačelnik koji je osvojio šesti gradonačelnički mandat, Milan Bandić, sada nakon godina dokazivanja sebe kao antifašiste donosi odluku da se po želji novih ustaša ime najvećeg heroja Drugog svjetskog rata skine sa zagrebačkog trga i trg nazove imenom Republike Hrvatske…
Da zaključimo, umjesto da se vlast bori protiv siromaštva i da s drugog mjesta po siromaštvu u Evropi digne Hrvatsku nekoliko mjesta više, ta vlast svojim postupcima tjera mlade iz države, podiže penzije onima kojima su ionako visoke, a ljude koji su punih trideset pet godina rintali za ovu državu ostavlja na rubu siromaštva i nije je uopće briga kako preživljavaju. Bojim se da takvo ponašanje državnog vrha lako može zapaliti iskru koja će dovesti do novog građanskog rata u Hrvatskoj ili će na sreću većine stanovništva, neki „Veliki brat“ iz Evrope uzeti stvar u svoje ruke i onda dokazati koliko smo „svoji na svome“!
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Naslovna fotografija: Ilustracija (Index.hr)
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
