Invazija azijskih bubamara

Share

Koji je razlog da u posljednje vrijeme dolazi do sve veće invazije azijskih bubamara?

Stevo V., Vojnić

Božje ovčice ili bubamare (Coccinellidae) su predatori koji spadaju u korisne kukce koji nam pomažu u borbi protiv štetnih kukaca, odnosno biljnih ušiju i grinja. Odrasli insekti pojedu 40 do 50 biljnih ušiju dnevno, a ličinke božjih ovčica, čiji razvoj traje tri do pet tjedana, pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Odrasla božja ovčica pojede 30 do 40 grinja na dan, 90 odraslih štitastih ušiju i do 300 ličinki štitastih ušiju. Time smanjuju upotrebu insekticida u poljoprivredi.

Tijelo božjih ovčica je poluokruglog oblika. Imaju dva para krila i tri para jakih nogu. Pokrilje im je najčešće crveno, narančasto ili žuto s crnim točkicama. No ima ih i crnih s crvenim točkama, a neke vrste nemaju točkice. Prema broju točkica na pokrilju određuju se vrste božjih ovčica (sedamtočkasta božja ovčica, dvotočkasta božja ovčica, crna dvotočkasta božja ovčica, dvadesettočkasta božja ovčica, četrnaesttočkasta božja ovčica). Božje ovčice u odraslom obliku prezimljuju ispod otpalog lišća na mjestima gdje nema opasnosti od mraza, ispod kore drveta ili u praznim poljskim zgradama.

Upotrebi božjih ovčica u komercijalne svrhe pridonijela je upravo spoznaja da se hrane biljnim ušima, štitastim ušima i grinjama. Prva božja ovčica koja se koristila za biološko suzbijanje 1889. godine bila je Rodolia cardinalis. Omjer brojnosti predator-žrtva temelj je za donošenje odluke o potrebi tretiranja (suzbijanja). Tek kod odnosa 1:20 predator-žrtva drastično se počinje smanjivati populacija biljnih ušiju. Isti su razlozi koji su pridonijeli uvozu azijskih bubamara (Harmonia axyridis).

Azijske su bubamare u Europi najviše uvezene u Belgiju i Nizozemsku, a posljednjih se godina njihova populacija proširila, što je dovelo do prave najezde ove vrste. Prilagodljive su, pa su se brzo udomaćile u svim europskim podnebljima. Otporne su, brzo se razmnožavaju i istišću domaće bubamare. Njihove tekućine sadrže otrovne parazite i stoga autohtonim vrstama prijeti izumiranje. Azijska bubamara može biti crvene, crne ili žute boje, a broj točkica na pokrilju varira od nula do 20. Razlikuju se od naših autohtonih bubamara po oznaci koju imaju na prednjem dijelu tijela u obliku crnog slova M ili W na bijeloj pozadini. U ovo vrijeme, prije zime, azijska bubamara slijeće na fasade kuća i zgrada te ulazi u kuće i stanove u kojima će se zadržati do proljeća, što stanarima stvara velike probleme. S obzirom na to da insekticidi na njih nemaju jako djelovanje, najbolje ju je ne dirati već usisavati i pritom paziti da je ne zgnječimo jer ispušta žutu tekućinu hemolimfu koja je otrovna i upozorava druge bubamare da je jedinka u opasnosti. To ih može privući u još većem broju.

Hemolimfa koju ispušta azijska bubamara ne samo da je otrovna za druge insekte, nego izaziva i velike probleme kod ljudi. Utječe na pojavu alergijskih reakcija, može izazvati astmatični napadaj, konjunktivitis ili kožne infekcije. Za sada nije pronađen prirodni neprijatelj azijskih bubamara, a pošto su invazivna vrsta i velik problem na području cijele Europske unije, u toku su projekti kojima će se pokušati smanjiti njihova populacija.

 

Share