Ivo Andrić – pisac, diplomat, putnik

Share

Francuski antropolog Marc Auge opisao je aerodrome kao nemjesta odričući im time karakteristike koje se vežu uz one prostore koji su nam bliski, domaći, poznati, protkani sjećanjima na događaje i osobe, uređeni po našim ukusima, prostori u kojima obitavamo svakodnevno. Međunarodni aerodrom Nikola Tesla u Beogradu, kao i svaki drugi aerodrom u svijetu, niz je sterilnih i kontroliranih prostora od kojih svaki ima svoju funkciju, s određenim pravilima ponašanja i smjerom kretanja. Tranzitni prostori nadilaze čak i geografsku smještenost u teritorij jedne suverene države, na što podsjeća zbunjujuća rečenica kontrolora putovnica na izlazu iz aviona: „Dobro došli u Beograd! Ulazite li u Srbiju ili ostajete u tranzitu?“

No, takvu sterilnost beogradskog aerodroma ponešto kulturno-subverzivno razgrađuje desetak panoa o Ivi Andriću koji su ostatak izložbe Ivo Andrić pisac i (ili) diplomata koja je otvorena 2011. godine. Izložba autorice Tatjane Korićanac, kustosice Muzeja Ivo Andrić, organizirana je povodom 50-godišnjice dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću. Odabir aerodroma kao domaćina ovakve izložbe svakako nije slučajan. Kako je beogradski aerodrom u posljednjih nekoliko godina postao središnja točka zračnog prometa u južnoslavenskoj regiji, tako je Andrić isto takva nodalna točka u sferi kulture, književnosti i diplomacije. Izložba polazi od Andrićeve diplomatske karijere i prati ga po gradovima u kojima je boravio kao član diplomatskog zbora na različitim funkcijama. Ujedno taj put predstavlja okvir njegovom književnom radu u vrijeme boravka u pojedinom gradu.

Andric - aerodrom Tesla 2

Andrićevo prvo diplomatsko odredište bio je Vatikan u koji odlazi 1920. godine, u vrijeme kad su već objavljeni Ex ponto i Nemiri te Put Alije Đerzeleza. Nakon Vatikana, kratko boravi u Bukureštu. Iz tog vremena datira sljedeća opservacija o Andriću: „Nesretan kao svi umjetnici. Ambiciozan. Osjetljiv. Da sažmem: ima budućnost“. Andrićevo sljedeće odredište bio je Trst u kojem proučava pjesnike talijanske renesanse. Paralelno uz to, pisao je članke o usponu fašističkog pokreta kojem je bio svjedokom. 1923. i 1924. godinu provodi u Grazu gdje stječe zvanje doktora znanosti, polje filozofija, što mu omogućuje napredovanje u diplomatskoj karijeri. U vrijeme boravka u Marseilleu (1926. godine) izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije u Beogradu kao jedan od najmlađih članova. Iz Marseillea Andrić prelazi u Pariz u kojem u bogatom fondu Nacionalne knjižnice traga za povijesnom građom koju će kasnije inkorporirati u Travničku hroniku. Iste, 1928. godine, Andrić odlazi u glavni grad Španjolske. U Madridu proučava rad Francisca Goye i piše istoimeni esej koji će se kasnije smatrati njegovim pjesničkim manifestom. Već sljedeće godine diplomatska ga služba odvodi u Bruxelles u kojem ga i zatiče tužna vijest o smrti dobrog prijatelja Ive Vojnovića.

Od 1930. do 1933. boravi u Ženevi kao izaslanik u Društvu naroda. U to je vrijeme Andrić pod utjecajem Johanna Wolfganga von Goetha, Thomasa Manna i Andrea Gidea. Iz tog je vremena i zapis o Simonu Bolivaru. 1933. godine Andrić se vraća u Beograd gdje ostaje do 1939. Kao istaknuta kulturna ličnost ulazi u najviše krugove jugoslavenske diplomacije čemu slijedi i posljednja diplomatska dužnost, odnosno imenovanje veleposlanikom u Berlinu u kojem je boravio do 1941. godine. Andrić je tada povučen natrag u Beograd gdje se u potpunosti posvećuje književnom radu. Radi na dužim formama, odnosno romanima Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica i Omer-paša Latas, koje mu po objavljivanju 1945. donose prepoznatljivost u svijetu. Njegov je književni rad okrunjen 1961. godine kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.

 

Andric - aerodrom Tesla 3

Uz takvu koncepciju, nazivu izložbe možemo dodati još jedan epitet Andriću – onaj putnika. Putovanje se pokazuje kao poveznica između mjesta održavanja izložbe i same tematike. Nazivi gradova u kojima je Andrić boravio tijekom diplomatske karijere na pojedinim panoima (Vatikan, Bukurešt, Trst, Graz, Marseille, Pariz, Madrid, Bruxelles, Ženeva i Berlin) pojavljuju se svakodnevno i na ekranima polazaka i dolazaka letova na beogradskom aerodromu. Kao i Andrić-putnik, izložba je od premijernog postavljanja na aerodromu 2011. godine putovala te je bila predstavljena u gotovo svim gradovima u kojima je Andrić boravio. Ipak je dio izložbe zadržan na aerodromu i postao, na neki način, stalni postav aerodromskog prostora učinivši ga tako barem donekle domaćim.

 

Autor: Janja Kovač

Share