Jezik Srba u Hrvatskoj: nacionalizam u društvu znači purizam u jeziku

Share

„Hrvatski standardni jezik isključiv je za Srbe“, konstatirao je lingvista i političar Milorad Pupovac na tribini Jezik Srba u Hrvatskoj, održanoj 22. novembra u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

– Jezični standard, osmišljen u Hrvatskoj nakon devedesetih godina, nije inkluzivan i samim tim isključuje manjine – govori Pupovac i dodaje kako je ipak veći problem što se jezik tretira identitetski, a to je pogrešno jer – jezik je na prvom mjestu stvar slobode pojedinca u društvu.

– Važno je da smo rasterećeni onoga što se neprestano u pitanju jezika nameće kao jedna matrica, a to je jedan aspekt jezika – tvrdi Pupovac.

O jeziku Srba u Hrvatskoj govorili su i Čedomir Višnjić, dugogodišnji urednik u Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta, te Mate Kapović, lingvista i autor knjige Čiji je jezik, dok je razgovor moderirao novinar Saša Kosanović.

Na pitanje o tome da li se radi o jednom ili četiri jezika, Kapović tvrdi da smo „uspjeli prodati svijetu priču da imamo nešto vrlo posebno“, a takva jezična situacija zapravo nije neuobičajena, a kao primjer je naveo njemački jezik u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, zatim engleski u Velikoj Britaniji i Americi, kao i neke egzotičnije primjere poput iranskih jezika.

– Svi jezici žele se odrediti nacionalnim granicama, a kod nas, na potezu od Slovenije do Bugarske, nema prirodne granice za jezik, dakle, legitimno je govoriti da ovdje imamo jedan jezik i njegove varijante – zaključuje Kapović.

Čedomir Višnjić je na tribini istaknuo da je tema o jeziku Srba u Hrvatskoj nešto o čemu se može pričati do jutra, pa se fokusirao na izdavačku kuću Prosvjeta. Upravo na primjeru izdavaštva ilustrirao je raznolikost jezika kojim se služe Srbi iz Hrvatske, dok se, kao urednik, nije želio izjasniti o najprihvatljivijem jezičnom standardu.

– Jezična varijanta prije svega zavisi o samom autoru i njegovom komunikacijskom polju, istaknuo je Višnjić i naveo pisce sa Banije i Korduna koji danas žive u Beogradu i pišu zanimljivom kombinacijom: Miloš Kordić objavio je knjigu proze na ekavici, a poeziju na ijekavici.

– Malo nas je ostalo na predratnoj štokavštini istočne varijante o kojoj je pisao Stanko Korać – tvrdi Višnjić.

Upitan koju bi službenu varijantu jezika Srbi odabrali, kada bi se ostvarila ideja o redakciji na srpskom jeziku na HRT-u, Pupovac kaže da bi bila prihvatljiva dva jezična standarda, od tri koja su na raspolaganju. Jedan bi bio zapadna varijanta tzv. novosadskog dogovora, a drugi je onaj koji se koristi u istočnoj Slavoniji, zapadni ogranak šumadijsko-vojvođanskog dijalekta.

Još na početku razgovora Saša Kosanović je istaknuo da je pitanje jezika političko pitanje i da je danas on glavno sredstvo razdvajanja, a ne spajanja i komunikacije, što bi trebalo da je osnovna funkcija jezika.

Kapović jasno govori da je jezik neodvojiv od politike, tačnije da se rat u društvu prenio i na rat u jeziku. Takođe je izrazio neslaganje sa stavom lingvistice Snježane Kordić, da se sa nacionalizmom u jeziku treba boriti upravo kroz jezik. To je, prema njegovom mišljenju, neuvjerljivo i nedovoljno, jer se nacionalizam treba srušiti prvenstveno u ekonomiji i politici.

– Iako su tendencije za postavljanjem novog standarda postojale još sedamdesetih, pa čak i šezdesetih godina prošlog vijeka, što, dakle, nije novo, ipak je od početka rata izbacivanje srbizama ozakonjeno. To je svojevrsno etničko čišćenje jezika. Dokle god je nacionalizam prisustan u društvu, bit će i purizma u jeziku – tvrdi Kapović.

Pupovac je naveo primjer svog rodnog kraja, Ravnih Kotara, gdje je ikavica prije rata bila nezamisliva, ali se danas tamo mogu vidjeti natpisi poput magareće mliko. Pretjerivanja, čistunstva i nužno razlikovanje takvog tipa nisu neobična u zadnjih 25 godina, pa je spomenut filma Rane Srđana Dragojevića, koji se prikazivao krajem devedesetih godina sa titlovima, a pod naslovom Ozljede.

Nakon dvosatnog razgovora i pitanja iz publike, tribina Jezik Srba u Hrvatskoj zatvorena je riječima Milorada Pupovca da su „za svakog od nas ko zna što je jezik, rasprave ove vrste ozbiljno ograničenje.“

 

Share