Kako žive srpske novine u Hrvatskoj

Share

Kako žive novine i mediji srpske zajednice u Hrvatskoj? S obzirom na to da su međunacionalni odnosi Hrvata i Srba istorijski bili oduvek razapeti između slabašne snošljivosti i najcrnje tragedije, onda i časopisi i novine Srba u Hrvatskoj trajno žive pod tamnom senkom uglavnom loših događaja. Srbi u Hrvatskoj su danas nažalost izrazita manjina, prilično marginalizovana, egzistencijalno ugrožena i traumatizovana, pa medijima izraslim iz ovako ranjive i desetkovane zajednice, čini se, nije preostalo puno prostora za manevar: da li da se bave samo „svojim poslovima“ i obeležavaju kulturne datume i verske praznike srpske provenijencije ili da se odvaže i na pisanje o „stanju u društvu“ i o onome što im smeta? Ako učine ovo prvo ostaće ograničeni na srpski kulturni geto, ukoliko se hrabro odluče na ovo drugo automatski rizikuju da se nađu na vetrometini lošeg raspoloženja dobrog dela javnosti i na još žešćem udaru političke desnice. Ipak, kultura Srba u Hrvatskoj živi vekovima i kakav god bio njihov trenutni položaj, ona je živa i danas. O toj više nego kompleksnoj poziciji dobro govori Aneta Lalić, poverenica za kulturu Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba: „Između kulture kao manifestacije hrvatske državotvornosti i kulture percipirane kao doslovno prenošenje tradicije Srba u Hrvatskoj, afirmiše se među današnjim potomcima ove zajednice pokušaj shvatanja kulture pre svega kao kulture onog Drugog.“

Šta to znači? Na primer, časopis Prosvjeta u Zagrebu (kao deo Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“), koji je još za vreme Drugog svetskog rata u antifašističkom okruženju započeo kao Srpska riječ i koji je prošao mnoga turbulentna vremena, danas se istrajno bavi promocijom intelektualne i umetničke misli Srba u Hrvatskoj i u Srbiji, napisima o univerzalnim temama iz kulture, ali se bavi i teškim pitanjima opstanka Srba u Hrvatskoj. Njihovi tekstovi kreću se od intervjua sa ljudima kao što su Milovan Danojlić ili Mihajlo Pantić, preko poezije Miloša Kordića i Borivoja Vezmara, eseja o Vojinu Bakiću i Pavlu Beljanskom, razgovora sa levo orijentisanim intelektualcima Dejanom Jovićem i Borisom Budenom, do teških i tragičnih tema kao što su dosije Stepinac, ubistvo Aleksandre Zec i zločini u Pakračkoj Poljani. O poziciji ovog časopisa govori njegov glavni urednik Čedomir Višnjić.

„Mi želimo da kritički komuniciramo i sa većinskim hrvatskim okruženjem i sa srpskom matičnom kulturom, jer su i jedna i druga kultura nama na neki način matične – hrvatska kultura je milje u kojem delujemo, a srpska kultura je ona osnova čije tradicije sledimo i čija najznačajnija imena poštujemo.“

Svakodnevne pretnje

Na koju publiku može da računa Prosvjeta? Nažalost, ne na veliku, jer tradicionalni srpski građanski sloj je biološki u izumiranju, egzodus u prošlom ratu učinio je svoje, a mladi Srbi u Hrvatskoj, kaže Višnjić, ne mogu u javnosti slobodno da iskažu vrednosti nacionalnog identiteta koje su poneli od kuće, nego ih moraju sakrivati. Zato su za njih sadržaji Prosvjete sve udaljeniji a oni sami, govori Višnjić, odlaze da studiraju prirodne nauke, da rade kao konobari na brodovima ili beže u svet.

„Mogućnost da jedan mladi Srbin koji ovde završi humanistički fakultet postane na primer profesor u gimnaziji u Zagrebu mislena je imenica. Nažalost, strah je danas deo kulturnog identiteta Srba u Hrvatskoj“, kaže Višnjić. Osim Prosvjete postoji i P-portal, u internet izdanju i štampanoj formi, a iza ove skraćenice krije se Privrednik, možda najstarije glasilo Srba u Hrvatskoj, osnovano 1897. godine sa primarnom namenom da informiše o školovanju i zapošljavanju mladih srpskih šegrta, pod patronatom Vladimira Matijevića, značajnog dobrotvora u okviru srpske zajednice u Hrvatskoj.

I danas je P-portal na posredan način vazan za stipendiranje sada malobrojnih ali talentovanih učenika srpske nacionalnosti slabijeg imovinskog statusa, kao i pre sto godina. Preko P-portala (i uz određen broj profesionalnih novinara) nastoji se da se ti mladi ljudi dodatno angažuju, kaže glavni urednik Nikola Lunić da iskažu svoja viđenja stvarnosti, svoje strahove, nade, zebnje i fantazije.„S obzirom na to da je mladih Srba u Hrvatskoj sve manje, ne samo zbog ratnih posledica, nego i zbog asimilacije, mi želimo preko P-portala da se ti mladi ne srame  da kažu ko su, nego da budu ponosni na svoje poreklo, što nije ni malo lako“, kaže Lunić. Stručno rečeno, danas je ovaj portal kvalitetno i efikasno sredstvo komunikacije za Srbe ali i za one koji to nisu: reportaže sa mesta događaja, važne teme, kulturna zbivanja, prvorazredne kolumne, odlični intervjui i osvrti – sadržaji su koje svako sa kompjuterom može lako da nađe na ovim stranicama.

Mediji srpske zajednice u Hrvatskoj još su i Identitet (glasilo Srpskog demokratskog foruma), Izvor i radio-stanica Dunav (koje pomaže Srpsko veće opština iz Vukovara), no glasilo koje je najviše na udaru desnice su već dobro poznate Novosti koje izdaje Srpsko narodno vijeće iz Zagreba. Primerke ovih novina su nekoliko puta na zagrebačkim ulicama spaljivali ljudi u crnim majicama, a redakcija doslovce svaki dan dobija pretnje zbog izrazito kritičkoh pisanja o hrvatskoj stvarnosti i zabadanja prsta u oko ekstremno desničarskim i neoustaškim organizacijama. Poslednjih dana stigle su i pretnje da će Novosti odleteti u vazduh, a redakcija završiti kao Šarli Ebdo. Najveći paradoks je u tome što većina obrazovane čitalačke publike smatra da su Novosti, sa svojim prvorazrednim analizama, oštrim komentarima i vrhunskim intervjuima, zapravo najbolje novine u Hrvatskoj, u moru žutila i politički uskogrudnih tekstova.

Kao najbolji Hrvati

Ovaj fenomen dobro objašnjava novinar Boris Rašeta: „Novosti, u kojima se zbog sunovrata hrvatske novinske industrije našlo nekoliko ponajboljih novinskih pisaca, ispunjavaju funkciju društvenog higijeničara šireg prostora i kao takve izazivaju zgražanje. S obzirom na to da više ne postoji dnevni list tipa nekadašnjeg Vijesnika, Novosti su se proširile u onoj meri u kojoj se Hrvatska suzila.“ Moglo bi se reći da je slučaj Novosti primer pretvaranja jednog nacionalnog poraza u neku vrstu ljudske pobede: pišući o teškim temama, od uzvika „Za dom spremni“ do popustljivosti i korumpiranosti političkih elita, Novosti su prkosnim savom, kako kaže glavni urednik Nikola Bajto, usmerile pažnju i na problem Srba u Hrvatskoj kao na univerzalno civilizacijsko pitanje. U zemlji u kojoj pravna država ozbiljno kašljuca kada su u pitanju zakonska prava, na primer njenih građana srpske nacionalnosti, Novosti samo ispunjavaju ustavno pravo jednakosti koje svi imaju pred zakonom, pa onda i jedne srpske novine, kaže Bajto, mogu slobodno da pišu o društvu čiji su i one deo.

Dok desnica sprema još ozbiljnije pritiske na srpsku zajednicu u Hrvatskoj, pokušajem izmena izbornog zakona i zahtevom za smanjenjem ili potpunim ukidanjem finansiranja njenih medija, Novosti i srpska glasila u celini uzbuđuju svojim raznovrsnim sadržajem i respektabilnim temama kao niko drugi. Sa takvom vrstom pameti u svojim novinama i uz gomilu okolnog javnog i medijskog primitivizma, Srbi se pokazuju danas u Hrvatskoj, da citiramo novinara Antu Tomića, kao – najbolji Hrvati.

 

Izvor: Politika, Kulturni dodatak, 30. septembar

Autor: Bojan Munjin

Share