Kistanje i repovi politike „humanog preseljenja“ 20-ak godina poslije

Piše: P-portal.net

Dušanka Trampa živi u Sarajevu. Rođena je Kistanjka i svake godine dolazi u zavičaj s krajem proljeća kako bi napojila dušu mirisima rodnog kraja i oživjela sjećanja na ljude i …

Dušanka Trampa živi u Sarajevu. Rođena je Kistanjka i svake godine dolazi u zavičaj s krajem proljeća kako bi napojila dušu mirisima rodnog kraja i oživjela sjećanja na ljude i mjesta koja su obilježila dobar dio njezina života. Smještena je kod rođaka, jer u svoju kuću ne može. U njoj je “stambeno zbrinut Janjevac“ Sebo Čibarić s obitelji. I Dušanka i Sebo žrtve su pogrešne politike hrvatske države (HDZ-ove vlasti) koja se s njima, za račun tlapnje o “humanom preseljenju”, olako poigrala. Pa Dušanka danas ne može u svoju kuću, unatoč pravomoćnoj presudi i rješenju o deložaciji koje je izvršno već gotovo godinu i pol, a Sebo se, nakon 21 godine našao u “nebranom grožđu” i ne zna kuda sa svojom obitelji za koju je prije više od dva desetljeća dobio rješenje o zbrinjavanju s pečatom RH.

Dušanka je 8. siječnja 2017. dobila pravomoćnu presudu Općinskog suda Šibenik, Stalne službe u Kninu, kojom se kuća vraća u posjed, pod prijetnjom ovrhom, izvornim vlasnicima, dakle njezinoj sestri Milki Šimpraga, i ostalim suvlasnicima Stevanu Štrbcu, Dušanki Trampa, Milanu, Draganu i Ljiljani Masnikosi te Biljani MasnikosiOrešković. Istodobno, sud nalaže Sebi, Antoneti i Mariji Ćibarić da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhom, isele iz kuće i predaju je njezinim vlasnicima. Ćibarići su i danas u Dušankinoj kući, deložacija nije provedena ni u zakonskih 15 dana, ali ni za gotovo godinu i pol dana koliko je od presude prošlo. Oni nemaju alternativni smještaj, država se nije za to pobrinula, a na ulicu, kako veli Sebo, neće i ne mogu.

Lažirane punomoći

Dušankini su u Oluji napustili Knin, otišli u Beograd, gdje je majka 1996. i umrla. Sestra Milka odlučila se vratiti, braća i sestre su joj dali punomoći da u ime svih traži povrat obiteljske kuće u Kistanjama i Milka podnosi zahtjev. U to je vrijeme hrvatska država preko Agencije za promet nekretnina (APN), otkupljivala kuće izbjeglih Srba, pa je tako bilo i s njihovom. Milka odlazi u APN informirati se kako bi mogla vratiti u posjed svoju kuću i tamo doznaje da je prodana. Milka je imala kuću i u Kninu gdje je prije rata i živjela, a koja je također, rekli su joj u APN-u – prodana! Kninska nekretnina joj je prije par godina vraćena. Kistanjsku obitelj još čeka…

– Kako je kuća prodana ako ja nisam u tome sudjelovala, a imam punomoći braće i sestara – čudila se Milka. Pokazali su joj suglasnost za prodaju koju je navodno potpisala njezina kći 2004. , što je zapravo bizarno, jer je Milkina kći, navodna potpisnica toga akta, umrla 2003. Ispostavit će se da je kuća Dušanke Trampa i njezinih braće i sestara, otkupljena od lažnog vlasnika s lažnim, falsificiranim punomoćima.

Milka je, nakon majčine smrti, 1999. podnijela zahtjev za ostavinskom raspravom, ali, tada su, navodno, zagubili njihovu dokumentaciju, pa je trebalo sve iznova prikupiti i slati. Braća i sestre ovlastili su Milku da vodi postupak.
I krenuo je sudski spor u kojem je Milka 2004. , uz punomoći braće i sestara, tužila državu zahtijevajući povrat obiteljske nekretnine. Kuća je, međutim, bila zauzeta. U nju je, s voljom i znanjem APN-a, ušla janjevačka obitelj Ćibarić 1996. A kako je bila devastirana u ratu, država je obnovila za potrebe stambenog zbrinjavanja Hrvata iz Janjeva doseljenih, na poziv hrvatske Vlade, u Kistanje.
Sudski spor je trajao 12 godina. Potkraj 2016. napokon sud donosi presudu kojom se kuća u glavnoj kistanjskoj ulici, vraća izvornim vlasnicima pod prijetnjom ovrhom.

Dušanka : Ne tražim ništa tuđe, samo svoje

– Naš je odvjetnik podnio zahtjev za deložacijom Ćibarićevih u listopadu prošle, 2017. godine. Ali, odluku suca o datumu kada će presuda biti i izvršena, kada će deložacija biti provedena, još uvijek čekamo – kazuje Dušanka. Već šest godina je u mirovini i htjela bi, kaže, više vremena provoditi u Kistanjama, ali joj se želja nikako ne ostvaruje. Dušanka priča kako je njezina sestra Milka 2004. doista namjeravala kuću u Kistanjama prodati, jer ima kuću u Kninu u kojoj je s obitelji živjela do rata i prije par godina joj je vraćena. Kod Milke su dolazili kojekakvi emisari kad su čuli da je zainteresirana prodati kuću, a kasnije će se ispostaviti da se radilo o jednoj kriminalnoj grupi iz Vukovara koja je djelovala u trokutu Vukovar-Beograd-Banja Luka, i koja je s falsificiranim punomoćima prodavala kuće izbjeglih Srba u “Krajini”.

– Sudskim putem mi smo uspjeli vratiti svoju kuću, ali nikako se u nju i useliti. Žalili smo se 2014. Vrhovnom sudu za suđenje u razumnom roku. I VS nam je dao za pravo i dosudio odštetu po tisuću kuna svakom od nas i izvijestio nas da je postupak na redovnom sudu pri kraju. Međutim, to “pri kraju” potrajalo je još četiri godine i kad smo napokon dobili presudu, sad već godinu i pol dana čekamo deložaciju koja se po presudi trebala obaviti u roku od 15 dana po presudi- kazuje Dušanka.

– Sad kad sam u penziji htjela bi veći dio godine živjeti ovdje, a sviđa se i mom suprugu, jer u Sarajevu je klima očajna, teška, a mi smo već stariji. U Kistanjama uživamo kad god dođemo. Ne tražim ništa tuđe, samo svoje – ponavlja Dušanka.

Sebo: Mogu me samo ubiti u tuđoj kući, zapravo – mojoj!

A nije lako ni Sebi Ćibariću. Nema gdje otići, nema “rezervnu varijantu”.

– U ovoj kući moja obitelj živi već 21 godinu. To nam je dodijelila hrvatska država, dali su nam i rješenje na temelju kojeg i danas mislim kako je to moja kuća. A nije. Iako sam u ovih 21 godinu u nju uložio jako puno novaca, vjerujući da investiram u svoj dom. Ali, ispalo je kako je ispalo. Kriva je država, nije mislila na posljedice kad je provodila takvu politiku – veli Sebo Ćibarić. Razumije vlasnike, njima nema što zamjeriti, ne bi ni on dozvolio da netko uzima njegovo.

– Nemam alternativu, ne znam rješenje za ovu situaciju i oslanjam se na našeg donačelnika Roka Antića. A on kaže da će se za nas koji smo se naši u ovako teškoj situaciji izgraditi nove kuće. Ali kad će to biti? Išao sam u Knin u APN, a oni tamo guraju to od sebe, kažu – to rješava Zagreb. Bojim se da ni Zagreb ne zna… – žali se Ćibarić. Iz kuće neće tako lako, pa poručuje.

– Država me tu smjestila, a sad me ta ista država hoće deložirati. Kako to?! Kad sam bio na sudu tamo mi kažu: Gospodine, kuća nije vaša, morate izaći vani. A ja imam rješenje da je moja. Ne, neću izaći. A što mi se može dogoditi? Mogu me samo ubiti u tuđoj kući, zapravo mojoj, jer tako kaže rješenje koje su mi dali prije 21 godinu – na kraju će Sebo, i sam ne vjerujući što mu se dogodilo i kako tu situaciju prebroditi.

Gradi se sedam novih kuća za Janjevce

Čini se da o tome najviše zna kistanjski donačelnik iz hrvatske kvote Roko Antić. U Kistanjama je, ističe, bilo pet slučajeva da su kuće prodane temeljem lažnih punomoći, a u jednoj od njih žive i Ćibarići.

– Sebo je – veli Antić – imao nesreću da ga je država zbrinula baš u jednoj od takvih kuća. Ali, neće biti nikakve deložacije – siguran je kistanjski donačelnik.

– Sve je riješeno. Županija je darovala uredu za stambeno zbrinjavanje zemljište u Novom naselju u Kistanjama na kojem će se izgraditi sedam obiteljskih kuća za sedam neriješenih obitelji i time će ova muka sa stambenim zbrinjavanjem Janjevaca biti završena. Formalni vlasnik zemljišta je Dom zdravlja Knin, a stvarni – županija. Županija je to zemljište, na kojem već postoji infrastruktura, darovala državi za stambeno zbrinjavanje. Krajem kolovoza bi trebala početi gradnja objekata, a do kraja godine ljudi bi trebali napokon useliti u svoje. Nažalost, trebalo je proći pet godina i proliti se puno žuči da bi se konačno došlo do rješenja – zaključuje Roko Antić.

– Janjevci su – priča dalje Antić – u sporne kuće uselili 1996./97. Država (APN) je pregovarala s vlasnicima o prodaji nekretnina, oni su iskazali namjeru da prodaju i u razdoblju 2009. – 2011. krenuo je otkup. Kad su Janjevci, zbrinuti u tim nekretninama, saznali da je APN otkupio njihove kuće, počeli su u njih ozbiljnije ulagati, jer nakon 10 godina korištenja imaju pravo na darovanje. A onda im jednog dana dođu na vrata ljudi iz APN-a i vele kako su kuće otkupljene temeljem lažnih punomoći i da će ih morati napustiti.

Antić: Do kraja godine Sebo će u novu kuću, a Dušanka može u svoju!

Za vrijeme Jadranke Kosor kao premijerke, valjda da se demonstrira red u “pravnoj državi”, ironično će Antić, jedna je deložacija čak provedena.

– Deložirali su mog ujaka, a ta kuća ni danas nema vlasnika – ljutito će, ogorčen tretmanom Janjevaca, s čijom se sudbinom, tvrdi, netko olako igra, iako se zna da su oni došli u Kistanje samo zbog obećanog stambenog zbrinjavanja. Pozvala ih je Vlada RH. Nisu došli samoinicijativno. Da su mogli ovakav epilog i naslutiti, nikad ne bi došli, kaže razočarano donačelnik Kistanja.

– Bogu hvala, izgradnjom ovih sedam kuća, pet prodanih lažiranjem i dvije u koje su stanari, vjerujući da će biti njihove, investirali puno novca pa ih treba obeštetiti, problem će biti konačno riješen i napokon izlazimo iz ove žabokrečine – tješi se Antić. Proteklih godina, napominje, iz Kistanja je otišlo 20 janjevačkih obitelji razočaranih upravo ovakvim događajima. Od 2005. do 2013. nijedno rješenje o stambenom zbrinjavanju u Kistanjama nije izdano, iako postoje objekti u državnom vlasništvu, ali umjesto stanara u njima stoji smeće – revoltirano će.

Vlasnicima kuće u kojoj živi Sebo Ćibarić otvoreno poručuje: Slučaj je u postupku rješavanja, i ako su se ovoliko strpili, mogu još do kraja godine. A tada će Sebo biti u novoj kući, a Dušankina će biti slobodna i useljiva.

Tako, naime, u Hrvatskoj funkcionira pravna država…

 

Izvor: TRIS, autor: Davorka Blažević


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: