S novom Vladom vratilo nam se i dobro staro domoljublje po kriterijima HDZ-a i njegove bratije, domoljublje koje izaziva grčeve u želucu i budi želju za iznenadnim putovanjem, po mogućnosti što dalje i u jednom smjeru. Već prvih dana nakon smjene vlasti ulicama se zakotrljala svojevrsna kontrarevolucija, ovoga puta bez plinskih boca jer oba su pala, ali jednako žustro i ostrašćeno, a protiv odluke Agencije za elektroničke medije kojom je jednoj lokalnoj televiziji oduzeta koncesija za emitiranje na 72 sata.
No sva ta dreka i vika, ulični prosvjedi i kontroverzni ministri nisu tu zbog sebe, niti su oni koji vuku konce toliko naivni da ih guraju u žrvanj bez jako dobrog razloga. Upravo ti razlozi, pomalo skriveni od medija, trebali bi zabrinuti svakoga u ovoj zemlji ili barem svakoga tko još uvijek nešto posjeduje. Nova vlast, predvođena “reformatorima” Tomislavom Karamarkom i Božom Petrovom i njegovim ministrima iz doline mandarina, već u nastupnim izjavama najavila je vrlo opasne poteze po hrvatske građane i domaću ekonomiju, svojevrsni masterplan koji bi za konačni cilj trebao imati dovođenje državnih financija u red. No ono što prolazi ispod radara je činjenica da bi to dovođenje u red platili upravo oni koji imaju najmanje – osiromašeni radnici i nezaposleni.
Javnost je prestrašila najava svojevrsne privatizacije dijela javnog zdravstva i uvođenja novih polica osiguranja, koje za cilj imaju smanjenje opsega svima dostupnih zdravstvenih usluga. Osim toga, od novog smo premijera čuli i najavu uvođenja poreza na nekretnine, čime bi vlasništvo građana polako ali sigurno počelo prelaziti u vlasništvo države, jer ako za život u vlastitoj nekretnini moraš plaćati porez (najamninu), samo je pitanje vremena kada ćeš istu izgubiti zbog nezaposlenosti i siromaštva. Što se tiče otplate vanjskog duga, plan je jasan: slijedi brza prodaja “mrtvih kapitala”, odnosno rasprodaja državnih udjela u nekada moćnim državnim poduzećima kao što su Ina i Podravka.
Dolazi vrijeme kada će pošteni građani morati afirmirati jedno novo domoljublje i patriotizam kao branu postojećem vulgarnom nacionalizmu koji provode priproste desničarske snage, a u skladu s poznatom izrekom da je zadatak svakog pravog, istinskog domoljuba obraniti svoju zemlju i svoja prava od vlastite vlade. Ova Vlada, sastavljena od svega i svačega, opterećena od samog starta prijevarom birača, upravo je ono protiv čega se svaki pošteni građanin mora boriti. Jer “Timov tim”, kako sada stvari stoje, neće zavlačiti ruke samo u džepove popljačkane države nego i direktno u naše džepove i naše račune, bez obzira na to je li riječ o drugom mirovinskom stupu, javnom zdravstvu ili našoj privatnoj kući.
Predugo su građani ove zemlje naivno vjerovali da se vanjski dug, koji su stvorili pohlepni i korumpirani, ne tiče svakoga od nas. Država, sada predvođena korporativnim umovima, kojima su puno bliži banketi u organizaciji DžP Morgana ili farmaceutskih divova nego siromašni, blokirani i deložirani, dugove koje su napravili neki drugi svalit će, bez suvišne grižnje savjesti, na svakoga od nas u vidu novih poreza i novih nameta. Danas kada Oreškovićevi poreznici i ministri zvone i na naša vrata, mnogi birači pitaju se gdje im je bila pamet kada su zaokružili gotovo potpuno nepoznatog psihijatra iz Metkovića, i ne samo da su ga zaokružili, nego su ga dizali u nebesa kao najnovijeg hrvatskog mesiju, mladog stručnjaka koji utjelovljuje sve one osobine koje prosječni Hrvat smatra presudnim za kvalitetno vođenje države. A što je on učinio s tim povjerenjem? Isporučio ga je najnepopularnijem hrvatskom političaru koji je potom, da bi tragikomedija bila kompletna, sve te glasove prenio korporativnom namjesniku u Republici Hrvatskoj, stanovitom Tihomiru Oreškoviću.
S obzirom na to da su političke elite od demokracije napravile sprdnju, a vrijednosti poput “stručnosti”, “morala” i “reformi” pretvorile u posprdne poštapalice, ni nama građanima ne preostaje ništa drugo nego da se pobunimo protiv toga da nam o glavi rade najobičniji hohštapleri, neznalice i amateri. Ova Vlada nema legitimitet, nema znanje, a od vizije ima samo onoliko koliko je potrebno da se namire džepovi stranih kreditora, koji se bogate zbog stravičnog zaduživanja hrvatskih političara. Predstava zvana neovisna Hrvatska polako dobiva svoj konačni oblik u kojem Vladu i premijera bira neka skrivena korporativna ruka, a Hrvatsku od službenog i formalnog proglašenja kolonijom dijeli jedino dobra volja istinskih šefova da Hrvatima ne oduzmu pravo na sentimentalne osjećaje prema majci domovini, himni i zastavi.
