Ako bismo za priču koja stoji iza KUD Krajina upotrebili metaforu o torti na čijem vrhu umesto šlaga i jagode stoje godine postojanja, a ispod tih godina slojevito se nižu entuzijazam, prijateljstvo, čestitost, humanost, iskrenost, ne bismo dali pravi opis, jer kao i u torti koja se pravi iz ljubavi, tako i u ovom udruženju ne možemo odmah prepoznati sve sastojke. U cilju očuvanja kulture i kulturne baštine, očuvanja srpskog duha i prezentacije srpskih običaja prekodrinskih Srba, osnovano je 10. maja 1996. godine Kulturno-umetničko društvo Krajina na inicijativu krajišnika, članova kulturno umetničkih društava i kulturnih institucija iz Hrvatske i BiH. Sa članovima društva i predsednikom Miloradom Zagorcem, razgovaramo o tome gde je, šta danas predstavlja i šta sve ispred sebe vidi, a iza sebe ostavlja KUD Krajina.

Ove godine obeležavate dvadeset godina rada. Šta se sve smestilo u te dve decenije? Šta je danas KUD Krajina?

Godinama nakon formiranja KUD-a Krajina, pritisnuti bolnim sjećanjima iz skore prošlosti tražili smo prije svega put svog kulturnog i duhovnog opstanka i ostanka. Dvije decenije rada su obilježile na stotinu koncerata po Srbiji i zemljama u regionu. Božijom promišlju ili igrom slučaja, od samog osnivanja društva 10. maja na praznik Spaljivanja moštiju svetog Save znali smo da nam je zadatak i obaveza sačuvati  svoj kulturni identitet, navike, tradiciju, običaje, rituale, igru i pjesmu. Svakog trenutka svjesni odgovornosti koju nosimo zarad budućih pokoljenja, trudili smo se da domaćoj, stranoj, ali i  stručnoj javnosti autentično prezentujemo tradicijske vrednosti srpskog stanovništva sa prostora Dalmacije, Like, Korduna, Banije… Dugogodišnja nezainteresovanost institucija kulture u Srbiji ka prihvatanju razlika koje smo na opancima doneli u Srbiju, samo je pojačala naše aktivnosti i učvrstila naše redove. Mnogobrojnim koncertima izvornog stvaralaštva neprestano smo animirali domicilno stanovništvo jasno stavljajući do znanja da smo spremni prihvatiti i naučiti “tuđe”, ali da se nećemo odreći svoga. Danas, dvadeset godina od osnivanja KUD Krajina je reprezent nematerijalne kuturne baštine i čuvar bogate tradicije srpskog prekodrinskog stanovništva. U prilog tome govori i činjenica da smo upisani u Centru za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije pri Etnografskom muzeju u Beogradu.

Kao što ste sami već jednom istakli, vi niste udruženje koje samo igra i peva, već se bavite i humanitarnim radom. Koliko nam je danas humanost potrebna?

I sami suočeni sa nedaćama koje su rezultirale našim izbjeglištvom, raznim vrstama migracija i kretanjima srpskog stanovništva, već od samog formiranja društva znali smo da naš rad neće biti kao i većine folklornih ansambala posvećen samo igri i pjesmi. Prve folklorne korake u KUD-u Krajina sada već davne 1996. godine čine upravo oni članovi iz same izbjegličke kolone, djeca poginulih krajiških boraca. Humanost je bila preko potrebna, a prepoznata je i prihvaćena kao jedan od zadataka i obaveza koje će biti definisane u radu našeg folklornog ansambla narednih godina i sve do današnjih dana. Nizali su se humanitarni koncerti za djecu bez roditelja, djecu ometenu u razvoju, djecu sa posebnim potrebama i mnogobrojne aktivnosti koje su poboljšavale kvalitet života najugroženijih porodica izbjeglih iz Krajine. Jedan od značajnijih projekata našeg društva u proteklom periodu jesu dva humanitarna koncerta posvećena djeci kosovsko-metohijskog sela Goraždevac. Od Kninske Lazarice do Kosovske Gračanice i Djeca Krajine deci Kosmeta su projekti koje je KUD Krajina realizovao uz podršku Ministarstva kulture Republike Srbije i Komesarijata za izbeglice. Humanost je upravo razlog zbog kojeg je naš ansambal ugostio pedesetoro djece u Beogradu, sa željom da dožive nezaboravne trenutke u prestonici Srbije i da im pokažemo da mislimo na njih i da nisu ostavljeni i zaboravljeni. Prava humanost ne treba i ne smije da priznaje nikakve ljudske granice. „Humanost“ koja bira svoje „objekte“ ne samo da nije humanost, već je sama po sebi destruktivna. Da li smo humani? Da, jesmo, ali možemo i više… “Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli već zbog dobrih ljudi koji ništa ne preduzimaju“ rekao je Albert Einstein. Mnogo je onih koji ništa ne preduzimaju…

Stalno nastupate u regionu, kakva iskustva nosite sa tih putovanja, nastupa, druženja?

Motiv i želja za nastupima i gostovanjima po regionu proističu iz činjenice da članstvo čine mladi i odrasli izbjegli većinski iz Hrvatske. Želju da se obiđe rodni kraj bude uspomene na srećno djetinjstvo i nedosanjane snove. Otrgnuti od zavičaja, na vjetrometini puteva zaborava izabrali smo onaj koji nas vodi pravo na kućni prag. Crkveni zborovi, skupovi i proslave vjerskih pravoslavnih praznika su dobar povod da takve nastupe “iskoristimo” u svrhu animiranja srpskog stanovništva, da ne zaboravljaju svoje svetinje. Nemali broj puta smo bili i nosioci programa kulturnog i duhovnog sadržaja srpskog stanovništva, od Slave Sveta Tri Jerarha u manastiru Krka do Ivanjdana u manastiru Medak u istoimenom ličkom selu pored Gospića. Takva gostovanja i nastupi nose puno emocija, pozitivne energije, suze i smijeh. Narod koji nas dočeka sa nekom neopisivom tugom i radošću istovremeno zuri u nas gutajući nas očima, birajući najljepše i najnježnije riječi dobrodošlice. Osjećamo se neobjašnjivo srećni, svoji i na svome ili se lažno tješimo, ko će ga znati. Beč, Budimpešta, Prag, Temišvar, grčka ostrva i mnogobrojni evropski gradovi kuda protutnja naš karavan tada padaju u zaborav, beznačajni postaju u odnosu na trenutak boravka u rodnom kraju. I opet povratak u Srbiju. I opet isto pitanje – do kada ovo lutanje, ko smo mi…

Sa kakvim problemima se najčešće suočavate?

Jedan od osnovnih problema koji nas prati svih ovih 20 godina jeste prostor u kojem bi naše društvo moglo nesmatano da održava probe, uvežbavanje koreografija, pevačke probe i muzičke sekcije. I nakon dvadeset godina rada KUD nema prostorije koje bi koristio za svoje aktivnosti u onolikoj mjeri koliko je to potrebno za uspješan rad i dalje usavršavanje. Naime, prostor koji trenutno koristimo je uslužni i možemo da ga koristimo samo jednom u nedelju dana u trajanju od svega tri sata. KUD Krajina je neprofitno udruženje građana i ne ostvarujemo prihode osim simbolične članarine koja nije dovoljna ni za jednokratnu novčanu nadoknadu za higijeničarku, osobu koja održava i čisti prostoriju u kojoj održavamo probe. Institucije kulture Republike Srbije više nego simboličnim iznosima koje dodele po osnovu raspisanih konkursa destruktivno deluju na aplikante koji onda odustaju od predloga dobrih projekata. Naime, sličan problem je i u našem društvu koje već sedmu godinu organizuje Festival folklora Srba sa zapadne strane Drine, a isti se održava u Beogradu maja mjeseca svake godine. Za učešće u festivalu vlada veliko interesovanje srpskih folklornih ansambala iz regiona i dijaspore, ali smo mi prinuđeni da broj prijavljenih svedemo na onaj koji je moguće ugostiti i uklopiti u programske aktivnosti. Sredstva koja nam dodjeli Sekretarijat za kulturu Beograda je simboličan i postoji ozbiljna pretnja da se festival ugasi, a uloženi trud i rad od sedam godina ostane samo dobra volja.

Kako bi ste nekom strancu opisali igre i pesme koje izvodite a koje dolaze iz različitih oblasti bivše Jugoslavije? Ko to igra i peva temperamentnije i čvršće, a ko gracioznije i smirenije?

Isti kao i svaki drugi folklorni ansambal, a opet drugačiji kako vizuelno tako i kroz elemente koje izvodimo na daskama koje nam život znače, vidno podsjećamo na lokalnu zajednicu skoro otrgnutu od izvorišta. Svojom pjesmom govorimo o životu, navikama, potrebama, ali i stradanjima srpskog seljaka, izbegličkoj muci i sjećanjima na rodni kraj. Dinarski korak punog stopala u kolu oslikava temperament krajišnika, njegovu snagu i upornost. Teški životni uslovi srpskog većinski seoskog stanovništva u kršu i vrletima Dinarskog masiva i podvelebitskih sela dali su specifičnu crtu krajišnicima. Snažan, moćan glas “prvaka” praćen grupom pjevača u dvoglasnom pjevanju “na bas” jasno govori ko smo i odakle smo. Svjesni opasnosti koja preti izumiranju tradicijskih vrednosti srpskog stanovništva sa prostora Dalmacije, Like, Banije, Korduna i drugih regija gdje su Srbi živjeli, naše opredjeljenje je jasno – sačuvati svoje. Za razliku od nas dinaroida, većina koreografija i pjesama sa raznih prostora bivše Jugoslavije su smirenije i stilizovanije u pokretu i koraku. Elegantniji gradski korak je slika i prilika folklornih ansambala od Slovenije do Makedonije sa iznimkama seoskih sredina po planinskim masivima Bosne i Kosova. Svaka generacija gubi dio one autentičnosti i izvornosti koja je oslikavala ono vreme, vreme naših djedova i pradjedova.

Veoma ste ažurni kako na portalu, tako i na društvenim mrežama. Koliko su vam društvene mreže pomogle u spajanju prekinutih veza i uspostavljanju novih?

Moderna tehnologija, ma koliko nam se ne dopadala, je neizostavna u sadašnjosti i značajno utiče na sve što nas okružuje pa samim tim ima uticaj i na rad folklornih ansambala. Društvene mreže danas pružaju razne mogućnosti animacije na proširenju kapaciteta ljudstva i uspostavljanju međusobne komunikacije grupacija koje imaju iste zadatke i ciljeve. Davno prekinute veze sada zahvaljujući društvenim mrežama imaju mogućnost ponovnog “zbližavanja” onih koji su razdvojeni spletom životnih, ali i nesrećnih okolnosti. Digitalizacija izvornog stvaralaštva putem društvenih mreža putuje širom svjeta i omogućava slušaocima i gledaocima ono što neposredno često nisu u mogućnosti da isprate, te je jasno koliko je korisna aktivnost na web stranicama i portalima svojih udruženja i nevladinih organizacija. Internetska stranica  je naše ogledalo u svijet, stranica opisa dešavanja i aktivnosti folklornog ansambla, stranica koja govori o ciljevima našeg rada, rezultatima i budućnosti kojoj težimo.

Kakvu saradnju imate sa državnim institucijama Srbije i Hrvatske?

Strategija Vlade Republike Srbije o očuvanju i jačanju odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu nije dala značajnije rezultate u korist lokalnih zajednica, srpskih izbjegličkih udruženja i nevladinih krajiških organizacija. Konkursne komisije  državnih institucija kulture ne prepoznaju kvalitetne predloge projekata lokalnih zajednica. Predlozi projekata sprečavanja asimilacije raznim oblicima njegovanja bliskih odnosa sa Srbima u regionu i dijaspori, jačanju svijesti o porijeklu, očuvanjem i zaštitom srpskog kulturnog, etničkog i vjerskog identiteta nemaju podršku „stručne“ javnosti te destruktivno djeluju na rad lokalnih zajednica. Bliže gledano, u nizu konkretnih prava koja čine sadržinu očuvanja nacionalnog identiteta, posebno se mogu istaći pravo na izražavanje i razvoj sopstvene kulture (na razne načine: nošenjem narodnih nošnji, dokumentovanjem, pjevanjem, igranjem i javnim izvođenjem drugih oblika tradicijskih obreda i običaja). Bez podrške  institucija kulture, srpske lokalne zajednice izbjeglica, prognanika i raseljenih  kao neprofitna udruženja građana su osuđena na prinudna gašenja i time je društvo i čitava zajednica uskraćena za prava na prepoznavanje i prihvatanje različitosti i specifičnosti srpskih tradicija iz regiona i dijaspore. Projekti koji imaju za cilj programe kulturnog, duhovnog i edukativnog sadržaja, a isti se realizuju u regionu, u sredinama u kojima je nekada u skoroj prošlosti srpsko stanovništvo bilo većinsko, morali bi imati prioritet u strategiji jačanja veza srpskog stanovništava iz Srbije i preostalog srpskog stanovništva u tim sredinama. Manastiri, crkve i sakralni objekti su na žalost u Hrvatskoj ostali jedini pravi bastioni srpstva i nužno je programe i sadržaje kulturnog i duhovnog opstanka i ostanka podsticati i podržavati kroz predloge projekata lokalnih zajednica. Te lokalne zajednice su upravo udruženja građana koja su svoja vjekovna ognjišta napustila ne svojom voljom. Dakle, saradnja državnih institucija Srbije sa lokalnom  zajednicom KUD Krajina, ali i velikim brojem nevladinih udruženja čije članstvo čine djeca, mladi i odrasli sa prostora Hrvatske, ne može se nazvati zadovoljavajućom, već naprotiv – poražavajućom. Saradnja institucija kulture Hrvatske sa srpskim lokalnim zajednicama u Srbiji ne postoji ili je mi ne „prepoznajemo“.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=LfPmgtuJMPQ[/youtube]

 

U kakvoj se situaciji  danas nalazi folklorni amaterizam i koliki je njegov značaj?

Kulturno-umjetnički amaterizam omogućava ljudima kojima kultura i umjetnost nisu profesija da se kreativno izražavaju, a širem stanovništvu da učestvuje u stvaralaštvu prije svega u svojim sredinama. Jedan od ključnih problema sa kojima se kulturno-umjetnički amaterizam danas suočava u Srbiji jeste odsustvo sistemskog riješenja. Neujednačeni kriterijumi institucija kulture na osnovu kojih se ostvaruje unapređenje kvaliteta rada udruženja, kriterijumi na osnovu kojih se vrednuje rad amaterskih udruženja te kriterijuma na osnovu kojih se ostvaruje finansijska podrška jesu ključni problemi koji negativno utiču na lošu situaciju u folklornom amaterizmu. Slabljenje svijesti o važnosti amaterizma, nedostatak adekvatne institucionalne podrške, finansijske podrške i stručnog usmjeravanja razlozi su lošeg stanja kulturnog amaterizma. Kič i šund samoprozvanih umjetnika na lokalnim TV i radio stanicama unakazio je sliku tradicionalne srpske kulturne baštine. Novi muzički trendovi turbo muzičkog žanra preplavili su i onako osakaćenu i osiromašenu programsku šemu televizijskih emisija posvećenih izvornom, tradicionalnom stvaralaštvu. Folklorni amaterizam, pun sjaja, bogatstva narodnih nošnji, izvornih pjesama, drevnih običaja i obreda u svom izvornom, viševjekovnom stvaralaštvu gura se u drugi plan. Enormno visoke honorare gradske institucije dodjeljuju „profesionalcima“ za proslave i obelažavanja raznih događaja na trgovima i livadama, „prigodno“ opremljenim za te spektakle. Mi amateri smo tom prilikom u publici…

Na čemu trenutno radi vaše udruženje i koje vas aktivnosti sve očekuju?

Folkorni amaterizam sa sobom nosi spontane i često neplanirane aktivnosti. Godišnji plan predviđenih aktivnosti nije moguće uraditi u folklornim ansamblima uzevši u obzir probleme prije svega finansijske prirode. KUD Krajina je reprezentativni predstavnik tradicijskih vrednosti nematerijalnog kulturnog nasljeđa Srba sa zapadne strane Drine i kao takvi smo česti učesnici, ali i organizatori događaja koji imaju za cilj očuvanje i zaštitu kulturnog identiteta. Trenutne aktivnosti su usmjerene na uigravanje postojećih koreografija, običaja, igre i pjesme za predstojeći Osmi Festival folklora Srba sa zapadne strane Drine , pod nazivom Širi mi se moje kolo malo, čiji smo osnivači i organizatori. U prethodnih 7 festivalskih godina kroz Beograd je prodefilovalo preko 60 srpskih folklornih ansambala iz regiona, dijaspore i Srbije. Prije toga u mjesecu februaru 2017. godine obilježavamo dvadesetogodišnjicu rada KUD-a Krajina, tradicionalnom Krajiškom večeri koja na jednom mjestu okupi preko 700 gostiju i zvanica. Takođe, želja nam je da uzmemo učešće u proslavi 700 godina manastira Krupa u Dalmaciji, naravno ako to finansijske mogućnosti budu dozvoljavale. Koncerti, humanitarne večeri, druženja, obeležavanje tužnih i radosnih događaja iz skore prošlosti srpskog stanovništva su naše aktivnosti i uvjek smo uz svoj narod ma koliko god to bilo teško i zahtjevno.