Ovih dana u Sarajevu traju kvalifikacijske nogometne utakmice za UEFA Ligu prvaka za žene, a na svečanom otvorenju turnira u utorak 11. kolovoza na stadionu Otoka pred 1500 gledatelja, između ostaloga, predstavljena je velika platnena lopta na kojoj su poruke mira ispisala i nacrtala djeca iz Sarajeva, Tokija i – Vrginmosta!
Nije Vrginmost odabran slučajno. U Tokiju, Sarajevu, ali i u mnogim drugim gradovima širom svijeta vrlo dobro znaju za ovaj mali gradić na granici Banije i Korduna, jer u njemu, već niz godina, djeluje najveći volonterski kamp u Hrvatskoj. Mladi sa svih kontinenata ljeti borave ovdje, uređuju parkove, održavaju različite radionice i zajedno sa mladima Vrginmosta izgrađuju mostove prijateljstva lišenog bilo kakvog isticanja nacionalne ili vjerske pripadnosti. Sve je počelo 2002. godine kada je u Vrginmostu osnovan ogranak Centra za humanitarni rad iz Zagreba, a dvije godine kasnije, kada je program završen, osnovana je neprofitna organizacija Suncokret koja samostalno nastavlja s radom.
– Osnovne značajke Suncokreta su likovno-kreativne radionice, pomoć u učenju poslije škole, međunarodni volonterski kampovi, uređenje mjesta i stalno druženje, pa smo zbog toga izvanredno prihvaćeni od roditelja djece. Ovoga trenutka više od sto mladih, od tri pa do 18 godina, naši su članovi, a kroz Suncokret je u proteklih 11 godina prošlo više stotina mališana, pa u Vrginmostu gotovo da nema mještana koji na neki način nije vezan uz Suncokret – objašnjava jedan od osnivača Suncokreta Predrag Mraović.
Jedina osoba koja, odnedavno, profesionalno radi u Suncokretu je doktorica znanosti, psihologinja Maja Turniški, ujedno i predsjednica Kids Earth Funda Hrvatska, ogranka istoimene organizacije iz Japana.
– Glavna zadaća KEF-a je pomaganje djeci kroz održavanje likovnih i kreativnih radionica u cijelom svijetu, pa su tako Japanci predložili da zajedno sa sarajevskom i tokijskom djecom i mališani Vrginmosta iscrtaju platno s porukama mira. Kada smo o tome obavijestili mlade članove Suncokreta radosti nije bilo kraja i odmah su prionuli na posao. Tri platna iscrtana u Tokiju, Sarajevu i Vrginmostu spojena su i sašivena u jedinstvenu cjelinu oblika nogometne lopte i tu loptu mira vidio je cijeli svijet na otvorenju natjecanja nogometne Lige prvaka za žene u Sarajevu. Pojava ove neobične lopte oduševila je publiku na stadionu, ljudi su ustali i zapljeskali našim porukama mira. Za nas u Vrginmostu ovaj događaj je velika čast, a mališani Suncokreta vrlo su ponosni na svoje crteže i želje upućene čovječanstvu – kaže Maja Turniški.
Nekoliko dana prije nego što je lopta mira predstavljena sarajevskoj publici porazgovarali smo s mališanima iz Vrginmosta dok su na platnu ispisivali poruke. Dogovorili smo se da nećemo u novinama objaviti imena sugovornika, kako ne bi netko ispao više ili manje važan, jer rade timski, svi kao jedan.
– Nacrtao sam oblake i drvo, još moram završiti bubamaru – kaže osmogodišnjak, a učenica drugog razreda objašnjava svoju poruku: – Ja crtam leptira, kako bi ovi naši crteži što prije odletjeli do Sarajeva
– Nisam nikako znala što da nacrtam, pa sam crvenim slovima napisala ‘mir’. Slova su velika, pa će se valjda vidjeti u Sarajevu – nada se jedna desetogodišnjakinja.
Iz Zemlje izlazećeg sunca u Vrginmost je doputovala Ayana Watanabe, kako bi platno, čim bude iscrtano, odmah odnijela u Sarajevo.
– Treći put sam u Hrvatskoj, odnosno u Vrginmostu. O ovom malom mjestu u Tokiju se dosta zna jer su mnogi mladi japanski volonteri boravili i radili ovdje. Pričali su nam o dobroti ljudi, o toleranciji i ljepoti koju su susretali, pa je i to jedan od razloga da smo upravo mališane Vrginmosta ‘zaposlili’ na izradi lopte mira. Područje oko Vrginmosta je siromašno, nema industrije, nema baš nekog turizma, ali postoje druge vrijednosti koje su možda još važnije. Ljudi nisu ‘hladni’, vrlo su emotivni i gostoljubivi. Netko mi je pričao da ovdje zajedno žive oni koji su prije dvadesetak godina ratovali jedni protiv drugih. Ni jedan jedini put nisam ovdje osjetila nekakve netrpeljivosti, a najviše me raduje što među djecom u Vrginmostu nema nikakvih razlika. To je bogatstvo veće od bilo čega drugoga – poručuje Ayana Watanabe.
Nema sumnje da je Suncokret u dobroj mjeri utjecao na život i poglede mladih u Vrginmostu, ali i kod njihovih roditelja. Olja Čakarić svojevremeno je završila tečaj za programera u Suncokretu, a danas njene obje kćerke, devetogodišnja Karmen i osamnaestogodišnja Matea, idu njenim stopama. Kaže da je Suncokret najbolja stvar koja se dogodila ovom gradiću.
Četvero djece Damira Tepšića iz Brnjavca kraj Vrginmosta, članovi su Suncokreta.
– Suncokret je zakon! To bi trebao imati svaki grad u Hrvatskoj, pa i u svijetu. Sve oko Suncokreta, a i u njemu, zrači pozitivnom energijom. Ne gleda se na dob, spol, nacionalnu pripadnost, godine života ili vjersko opredjeljenje. Ovdje svi imaju mjesta i ovdje djeca postaju ljudi, to me oduševljava – kaže Damir.
Luka Tunjić danas je na završnoj godini studija psihologije u Zagrebu, a član Suncokreta postao je čim je završio osnovnu školu.
– Stekao sam mnogo prijatelja, završio nekoliko tečajeva, a kroz cijelo to vrijeme provlačilo se svakodnevno druženje, obogaćeno tolerancijom i međusobnim uvažavanjem. Mnogo toga dugujem Suncokretu – kaže Luka.
Izvor: Novosti, autor: Vladimir Jurišić
