Lorena Drakula: Studentski potencijal za kreiranje društvenih promjena nije ugašen

Share

Ovogodišnji izbor za rektora Sveučilišta u Zagrebu privukao je veliku medijsku pažnju. Tih nekoliko dana sve su oči bile uprte u Sveučilište, kritizirao se Damir Boras, vodile se rasprave u studijima svih televizijskih kuća, prognozirali se rezultati. Medijska fama trajala je još koji dan nakon izbora, a onda su na red došle neke druge aktualnije teme. Ali problemi na Sveučilištu i dalje postoje. S tim problemima nastavili su se boriti pojedini studenti na svojim fakultetima koji, za razliku od većine, ne dopuštaju sebi da budu pasivni promatrači nepravde koja se oko njih događa. Ovi aktivisti bore se za bolje obrazovanje i bolju budućnost Sveučilišta, nekad i puno više nego što to rade oni koji su na pozicijama da odlučuju o sudbini tog istog Sveučilišta. Jedna od takvih aktivistica je i Lorena Drakula, studentica filozofije i etnologije i kulturne antropologije, a ujedno i tajnica Studenskog zbora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona je za P-portal prokomentirala ponovni izbor Borasa za rektora, ukazala na neke probleme na Sveučilištu te objasnila kakve se to promjene događaju na Filozofskom fakultetu.

Sad kad su se malo slegli dojmovi oko ponovnog izbora Borasa za rektora Sveučilišta u Zagrebu, očekujete li neke promjene u njegovom novom mandatu na Sveučilištu?

Da, očekujemo da će se još više iskorištavati vrhovne pozicije Sveučilišta u svrhu privatnih interesa. Smatramo da se rektor do sada suzdržavao radi osiguravanja drugog mandata, a sada više neće postojati nikakva javna kontrola nad radom Sveučilišta.

Kako komentiraš Borasovo omalovažavanje prosvjeda „Sveučilište mora bolje“ koji je održan dan prije samog glasovanja za izbor rektora?

Omalovažavanje prosvjeda je bilo vrlo neumjesno, ali i očekivano. Rektor Boras je i do sada pokazivao tendenciju za diskreditiranjem stavova većine akademske zajednice, a pogotovo studenata Sveučilišta u Zagrebu. Umjesto da je odgovorio na kritike koje su mu upućene, rektor se izmotavao frazama koje je tijekom cijele kampanje koristio ad nauseam. Nismo ni očekivali stvaran odgovor na prosvjed jer bi on uključivao otvaranje Sveučilišta prema hrvatskoj javnosti, što Boras ne dozvoljava učiniti. Pored toga, teško se oduprijeti dojmu da se Boras ponašao kao da naš prosvjed na njega neće i ne može imati ikakav utjecaj.

Kako objašnjavaš razliku u stavu većine u Senatu, koji je odgovoran za izbor rektora i s druge strane velikog broja drugih aktivnih članova akademske zajednice koji su bili protiv ponovnog izbora starog rektora?

Smatram da je to vječni stari problem zastupničke demokracije. Izbori za čelnika Sveučilišta vrše se bez ikakve uloge baze, profesora i studenata i predaju se u ruke pojedinim predstavnicima fakulteta koji u nerijetkim slučajevima već godinama vrše iste funkcije. Činjenica da je toliko veliki broj članica i članova Senata zanemario stajalište akademske zajednice ne može se, bez posljedičnih tužbi, ocijeniti nikako drugačije nego sramotom.

Imaju li Studentski zborovi fakulteta dovoljnju moć pri odlučivanju u pojedinim odlukama na Sveučilištu, ili smatraš da se oni ipak premalo pitaju?

Nažalost, u studentskim pitanjima moć je u potpunosti centralizirana, a obnaša je Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu. Studentski zborovi sastavnica nemaju gotovo nikakvog utjecaja na izbor studentskih predstavnika u tijelima Sveučilišta, pa tako i u Senatu. Premda Studentski zborovi sastavnica imaju svoje predstavnike u Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu, većinu čine studenti direktno izabrani na izborima. Problem nastaje u tome što većina koja odlučuje nije u toliko bliskom dodiru sa širom studentskom populacijom. Jedan od primjera na kojem bi se mogla razbiti ovakva negativna praksa je izbor predstavnika studenata u vijećima područja, na način da se u njih biraju studenti predloženi od Studentskih zborova sastavnica, umjesto predloženih od strane izabrane liste. Jedna pozitivna praksa koja za sada još uvijek postoji su institucije pojedinačnih studentskih pravobranitelja na fakultetima (koje biraju Studentski zborovi sastavnica), umjesto većeg ureda pravobranitelja na razini Sveučilišta. Ovakvu se strukturu pravobranitelja moramo pod svaku cijenu truditi zadržati.

Kakva je zainteresiranost studenata koji nisu u Studentskim zborovima ili nekim drugim studentskim organizacijama za deševanja na fakultetu i šire na Sveučilištu?

Premda je većina studentskog tijela nesumnjivo inertna oko pitanja koja ne utječu direktno na njihov studij, primjećujemo pozitivne promjene s obzirom na stanje kakvo je bilo prije nekoliko godina. Na izbore za Studentski zbor prošle godine je na Filozofskom fakultetu izašao rekordan broj studenata (iako tek tisuću od upisanih gotovo 7 tisuća). Istovremeno, imamo izrazito aktivno studentsko tijelo na Hrvatskim studijima što je direktna posljedica kršenja njihovih prava i nesigurnosti oko mogućnosti nastavka studija. Sastavljena je i Sveučilišna platforma koja sama po sebi pokazuje da se za šira studentska pitanja mogu zainteresirati i studenti fakulteta koji nisu direktno pogođeni situacijom, kao što su Prirodoslovno-matematički fakultet i Pravni fakultet. Svijest o važnosti društvenog angažiranja usko se veže uz način rada Studentskih zborova. Studentski zbor Filozofskog fakulteta ove je godine tako osnovao tijelo pod imenom Vijeće studenata, sastavljeno od oko 180 članova i njihovih zamjena, predstavnika svih godina svih studijskih programa na Filozofskome fakultetu. Na taj način održavamo kontakt sa studentima te ih lakše informiramo, odgovaramo na pitanja ili tražimo mišljenja. Smatramo da je ovaj korak ključan na putu prema kreiranju istinski zainteresiranog i aktivnog studentskog tijela.

Studenti su nekada bili pokretači promjena u društvu, danas to, nažalost, više nije tako. Što misliš koji su razlozi za to?

Smatram da je gubitak interesa među studentima zapravo odraz društva u kojem danas živimo. Razni politički skandali doveli su nas u situaciju u kojoj se „apolitičnost“ smatra kvalitetom, a neizlazak na izbore racionalnim. Međutim, nije sve tako crno. Posljednjih godina svjedočili smo studentskim prosvjedima u Srbiji, Tirani, SAD-u itd. Studentski potencijal za kreiranje društvenih promjena sigurno nije ugašen, ali ga treba probuditi aktivnim radom i inkluzivnošću.

Filozofski fakultet je proteklih godina imao dosta turbulentano razdoblje. Kakvo je sada stanje i kakva je atmosfera na fakultetu?

Napokon smo s dolaskom nove dekanice dočekali demokratizaciju procesa odlučivanja, te nagao zaokret prema transparentnosti. Premda sam članica Fakultetskog vijeća već drugu godinu, tek s dolaskom nove uprave na sjednicama smo počeli raspravljati o stvarima kao što su dodjeljivanje koeficijenata i kriteriji za zapošljavanje profesora. Napokon je napisana i Strategija razvoja Filozofskog fakulteta koja je prošla javnu raspravu (što bi trebalo biti samorazumljivo, ali do sada nije bilo), tako da napokon možemo razumjeti ciljeve i očekivanja. Ono što je najvažnije, nije izgledno da će na nekoj sjednici, pod razno, na stol ponovno doći novi prijedlozi ugovora o dvopredmetnim studijima s KBF-om.

Prosvjed „Sveučilište mora bolje“ pored studenata poduprli su i brojni profesori s Filozofskog fakulteta. Koliko vam znači ta podrška?

Prosvjed „Sveučilište mora bolje“ bio je zamišljen kao prosvjed za sve članove akademske i građanske zajednice koji smatraju da bi ponovni izbor Damira Borasa za rektora derogirao zagrebačko sveučilište. U tom duhu, podrška svih profesora bila je poželjna. Onim studentima koji su organizirali prosvjed, a studiraju na Filozofskom fakultetu, podrška naših profesora bila je posebno važna i iz razloga što nije pokazivala samo slaganje s našim ciljevima nego i s našim radom. To je pokazalo da na Filozofskom fakultetu uistinu imamo zajedništvo studenata i profesora, onakvo kakvo bi na Sveučilištu i trebalo biti.

Na koji način se vaš Studenstki zbor bori za bolje stanje na vašem fakultetu i općenito na Sveučilištu?

Kao što sam već napomenula, jedan od glavnih koraka bio je osnivanje Vijeća studenata. Ovdje nam studenti mogu ukazati na probleme na njihovim pojedinačnim studijima, te možemo zajednički za njih iznaći rješenja. Pored toga, sjednice Studentskog zbora uvijek su otvorene za javnost, čime pokušavamo potaknuti studente da sudjeluju i proširiti dijapazon uključenih u donošenje odluka. Što se tiče stanja na Sveučilištu, Studentski zbor se pokušao izboriti za bolje stanje sudjelovanjem u organizaciji prosvjeda „Sveučilište mora bolje“. Sada nam preostaje zbiti redove unutar Sveučilišne platforme, povezati se s još više udruga na Sveučilištu, i čekati onaj moment koji će omogućiti vraćanje demokracije na Sveučilište u Zagrebu. Vjerujem da ćemo takav trenutak i dočekati.

Share