Manjinski izbori u oktobru

Share

Prijedlog novog Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina po općinama, gradovima i županijama trenutačno je u saborskoj proceduri, a njime bi – kad se usvoji – trebale biti riješene brojne dubioze koje su pratile dosadašnje takve izbore te u konačnici utjecale na (relativno mali) odziv birača. Podsjetimo, za sada nije definiran točan datum izbora koji se provode od 2003. i koji su se trebali odvijati sredinom maja, ali se znalo desiti da budu i u ljetnim danima. Sudionici izbora i birači žalili su se na nedovoljan broj biračkih mjesta te novca za predizborne kampanje, ali i same izbore te njihov loš medijski tretman.

Iako se zakonskim prijedlozima znatnije ne mijenja sam postupak i način izbora, njima se popunjavaju pravne praznine nastale nepostojanjem posebnog zakona kojim bi se normirale i detaljnije propisale izborne procedure i prateće okolnosti. Da su to važna pitanja za birače koji su tijekom dosadašnjih četiriju izbornih ciklusa stekli različita iskustva, mišljenja je saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević.

– U prijedlogu Zakona stoji da se izbori održavaju svake četiri godine i to prve nedjelje u oktobru te da su za predlaganje kandidata za manjinska vijeća i predstavnike po Ustavnom zakonu, ovlaštene udruge nacionalnih manjina i pripadnici neke nacionalne manjine, odnosno birači. Također, prijedlogom se zabranjuje kandidatura biračima koji su policijski službenici i djelatne vojne osobe. U izbornoj jedinici ne smije se kandidirati birač koji u njoj istodobno obnaša dužnost načelnika, gradonačelnika ili župana, odnosno njihovih zamjenika izabranih kad i oni; tu je i zabrana višestrukoga kandidiranja u istoj izbornoj jedinici. Ista se osoba može kandidirati za člana manjinskog vijeća, odnosno predstavnika nacionalne manjine u različitim izbornim jedinicama – kazao nam je on.

Prijedlogom se propisuje najmanji i najveći broj kandidata za manjinsko vijeće neke općine, grada, županije ili Grada Zagreba.

– Novost je da se u prijedlogu kandidature uz kandidata za predstavnika navodi i kandidat za zamjenika, što rješava situacije u kojima bi predstavniku mandat prestajao prije redovitog isteka, a kakvih je bilo. Predloženo je da izborna propaganda započne prvog dana od dana objave lista, ali nije propisana izborna šutnja. Broj biračkih mjesta ovisio bi pak o odluci nadležnoga općinskog, odnosno gradskog povjerenstva, koje će utvrditi koliko bi ih bilo optimalno – kaže Milošević. Smatra da bi se u Zakonu trebala naći i odredba kojom bi se jasno označili predlagači kandidata, čime bi birači znali tko stoji iza kojeg kandidata i u slučajevima kada ga sami ne poznaju.

– Bilo bi dobro da je zakonskim odredbama predviđen i birački materijal na jeziku i pismu određene nacionalne manjine, no to zapravo više spada među ‘tehničke’ probleme – smatra SDSS-ov saborski zastupnik.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer podsjeća da su zakonske izmjene inicirane na zahtjev tog tijela, a njegovi su članovi bili uključeni i u izradu prijedloga.

– Zbog brojnih smo negativnosti oko izbora, na potrebu donošenja posebnog zakona upozoravali šest godina, da bi nas prijašnje vlade redom uvjeravale kako on samo što nije donesen. A izborni bi termini i dalje bivali neprimjerenima, pa bi se oni održavali i u julu. Broj biračkih mjesta smanjivao bi se i za pola, do njih bi se moralo putovati i po dvadesetak kilometara, a nije bilo jasno ni to tko stoji iza kojeg kandidata ili bi to zbunjivalo birače. Za rješavanje ostaje status predstavnika koji nema pravnu osobnost i riješeno financiranje pa mora odgovarati svojom imovinom, ali je bitno što je zakonskim prijedlogom predviđen zamjenik koji bi mogao preuzeti dužnost predstavnika – rekao nam je Tolnauer.

S obzirom na to da je mandat manjinskih vijeća i predstavnika definiran Ustavnim zakonom o manjinama iz 2002. oko kojeg je bilo dosta ‘natezanja’ i kojem su također nužne neke izmjene, Tolnauer kaže da bi mandat trebao postati nešto jače od isključivo savjetodavne uloge.

Članica Savjetodavnog odbora za provođenje Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina Vijeća Europe Antonija Petričušić kaže da je Zakonom o lokalnim izborima iz 2012. bilo predviđeno donošenje novoga, posebnog zakona kojim bi se uređivao ostupak izbora članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

– Nekoliko vlada od tada nije smatralo potrebnim pozabaviti se tom temom, unatoč čestim i nedvosmislenim kritikama od strane manjinskih zajednica, njihovih političkih predstavnika i stručnih službi koje provode manjinsku politiku. I brojna istraživanja o djelovanju manjinskih vijeća ukazivala su na potrebu uređivanja izbornog procesa, ali i nadležnosti vijeća kao savjetodavnih tijela u političkim prostorima jedinica samouprave – kaže ona, naglašavajući da je pohvalno što se konačno nastoji urediti način postupka izbora manjinskih vijeća i predstavnika.

– Sve bitno u vezi izbora propisano je novim Zakonom, a moja se jedina zamjerka odnosi na to da je trebalo napraviti više po pitanju propisivanja nadležnosti vijeća i predviđanja sankcioniranja jedinica samouprave koje ne uzimaju u obzir preporuke i mišljenja tih tijela vezana uz ostvarivanja prava i slobode nacionalnih manjina. Ne čini mi se provedivom ni odredba po kojoj bi se naknada izbornim pobjednicima za troškove promidžbe isplaćivala iz budžeta jedinica samouprave – smatra Petričušić. Ističe kako je za povećanje izlaznosti na izbore birače potrebno informirati kampanjama koje ne moraju biti isključivo prenošene u TV i radijskim programima javnog servisa.

– Danas se predizborne poruke upućuju biračima i putem društvenih merža; zašto ih preko njih ne informirati i o izborima? Vjerujem da bi se tako lakše doprlo do tmlađih pripadnika i pripadnica manjinskih zajednica, koji tradicionalno pokazuju značajno smanjen interes za političke procese i sudjelovanje u njima – kaže, pa dodaje da se pri reguliranju manjinskog predstavništva Hrvatska ne bi trebala povoditi za primjerom Mađarske.

– Tamošnji je model osmišljen u drugačijem pravnom i političkom kontekstu. Čini mi se da mi trebamo ustrajati na punoj realizaciji našeg modela i na njegovu snaženju. Pripadnici i pripadnice manjina izlazit će na izbore za vijeća budu li osjećali da ta tijela imaju smisla, odnosno da čine nešto vrijedno i smisleno za opstojnost manjinskih zajednica u općinama, gradovima i županijama u kojima djeluju – zaključuje Antonija Petričušić.

Ustavnim je zakonom predviđeno da se manjinska vijeća biraju u općinama u kojima je stanovnika neke nacionalne pripadnosti najmanje 1,5 posto od ukupnog broja mještana, potom u gradovima u kojima ih je više od dvije stotine te županijama u kojima njihov broj prelazi pet stotina – ako ih je pak manje od tog broja, ali više od stotinu, umjesto manjinskog vijeća birači biraju svog predstavnika.

Nadalje, u općinska vijeća nacionalnih manjina bira se deset, u gradska 15 a u županijska 25 članova. Kandidate mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili najmanje dvadeset ‘manjinaca’ s područja općine, odnosno trideset s područja grada ili pedeset s područja županije.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share