Multikulturalni duh

Share

Vd. direktora srpske gimnazije u Zagrebu Slobodan Lalić: Iako su učenici većinom srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, manji broj učenika je drugih nacionalnosti, i usudio bih se primijetiti da se taj broj posljednjih godina povećava. Motiv koji ih potiče je svakako program rada, multikulturalni duh i karakter otvorenosti, izvrsni uslovi rada, stručnost i obrazovanost nastavničkog kadra.

Kako su protekli upisi nove generacije učenika u gimnaziju Srpsku pravoslavnu opštu gimnaziju Kantakuzina Katarina Branković?
Program rada za koji naša škola ima saglasnost Ministarstva je program opštih gimnazija sa svim specifičnostima modela A – nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. U novoj školskoj godini upisala je jedanaesta generacija polaznika. Ovo je treća godina kako se odlukom Ministarstva provode elektronički upisi putem kojih je ove godine 19 djevojaka i mladića upisalo našu gimnaziju. Jedan učenik nam dolazi iz Valjeva i on je državljanin Srbije, dok je od preostalih 18 novoupisanih, državljana Hrvatske, troje osnovnu školu završilo u Republici Srpskoj, a za nastavak obrazovanja su odabrali Zagreb. Interes je bio veći nego prethodne dvije godine, budući da je samo u ljetnom upisnom roku bilo više od 50 prijava za upis, a jedini uslov za upis prelazak upisnog praga od 56 bodova. Na ovaj način svim zainteresovanima su otvorena vrata naše gimnazije bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Iako su učenici većinom srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, manji broj učenika je drugih nacionalnosti, i usudio bih se primijetiti da se taj broj posljednjih godina povećava. Motiv koji ih potiče je svakako program rada, multikulturalni duh i karakter otvorenosti, zatim izvrsni uslovi rada, stručnost i obrazovanost nastavničkog kadra koji pored neophodnog iskustva, u svakoj generaciji polaznika pronalazi iznova novu motivaciju za rad na polju vaspitanja i obrazovanja. Sve ovo Gimnaziju čini inspirativnom sredinom i mjestom na kome učenici na moderan i kreativan način spoznaju sebe i svijet koji ih okružuje.

Kakve su učeničke slobodne aktivnosti?
Obzirom na sklonosti učenika, u Školi se formiraju različite sekcije i radionice: ćirilična kaligrafija, novinarska sekcija, debatni i jezički klub, biblijska radionica, školski hor… Ovakve aktivnosti omogućuju rad u malim grupama u kojima se učenici ohrabruju da samonicijativno pristupe razvoju vlastitih ideja i promišljanja, naravno, pod mentorstvom svojih nastavnika.

Kako su se u daljnjem obrazovanju snašle prethodne generacije učenika?
Sedma generacija učenica i učenika, njih ukupno 16, ljetos je uspješno položila ispit zrelosti koji danas nazivamo državnom maturom. Znanje sa školovanja i rezultati na maturi otvorili su vrata njihovom daljem obrazovanju. Većina će se školovati na Sveučilištu u Zagrebu, od Filozofskog fakulteta preko Strojarstva i brodogradnje do Organizacije i informatike, zatim na Sveučilištu u Rijeci i Univerzitetu u Beogradu, npr. Bogoslovskom fakultetu SPC. Školu od ove jeseni pohađa ukupno 70 učenika. Starije generacije su veoma talentovane, a pojedinci su iznimno daroviti. Želio bih ovdje da istaknem ulogu profesora koji su, najprije dobri pedagozi koji kroz neposredan rad uočavaju njihove vještine, ali i prepoznaju poteškoće. Kada ovo kažem ne mislim samo na poteškoće koje se odnose na proces usvajanja gradiva, već i na adaptaciju na novu sredinu, internatski smještaj i odvojenost od roditelja. Nedavno sam pročitao tekst naše bivše učenice Anje Kožul, danas saradnice beogradskog radija, koja iznosi svoja sjećanja na gimnaziju. ‘Manjinska škola sa vjerskim predznakom, svega 10 učenika u jednom razredu sa svakakvim socijalnim pričama, pomalo getoizirani, ali više uplašeni: imamo po 14, 15 godina i živimo u domu sa dvjestotinjak ljudi, roditelje nećemo viđati često, osim za Božić i Uskrs, brdo nekih predmeta za savladati, a i očekivanja su velika. U tim nježnim godinama adolescencije, prigrlila sam Zagreb kao svoj dom, a prijatelji iz škole, kao i oni zagrebački, postali su moja porodica’.

Kakvi su odnosi gimnazije sa SPC-om i mitropolitom Porfirijem?
SPC u Zagrebu održava rad Gimnazije i nastoji unaprediti svaki segment njenog života i rada. Sam mitropolit Porfirije dijeli gimnazijsku svakodnevicu sa đacima i radnicima budući da boravi u Duhovnom centru. To predstavlja dodatnu sigurnost roditeljima i svima onima koji brinu o đacima. Njegov blagoslov i vedrina daju dodatnu motivaciju našim učenicama i učenicima u savladavanju školskih obaveza, ali i drugih nenastavnih izazova života u Zagrebu.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share