Što se događalo u Europskom parlamentu na predstavljanju knjige o Feral Tribuneu i kako su feralovci Lucić i Dežulović pjevali ‘Euroslaviju’ aludirajući na to da nam je Bruxelles novi Beograd, već su dopisnici izvijestili, no na kakvom tulumu su, u organizaciji neke nove hrvatske dijaspore, glavne zvijezde bili upravo ex-feralov dvojac i kakvi susreti su se dogodili u zrakoplovu, prenosimo u reportaži t-portala.
Zagrebačka zračna luka, ponedjeljak, rano jutro. Na letu za Bruxelles u 6:20 sati uobičajena gužva. Europarlamentarci i njihovi asistenti nakon vikenda vraćaju se na posao, poslovni svijet i lobisti s aktovkama punim projekata putuju u glavni grad Europske unije na važne sastanke. U ‘Slavoniji’, zrakoplovu Dash 8-Q400 iz flote Croatia Airlines, prepoznajemo zastupnice u EU parlamentu Ružu Tomašić i Marijanu Petir.
– Idete li na sjednicu Odbora regija? – pita Ruža Tomašić.
– Ne, idemo u Europski parlament promovirati knjigu o Feralu – odgovara Drago Hedl, bivši novinar i urednik splitskog satiričkog lista i odnedavni suradnik tjednika Telegram.
Uz njega na predstavljanje knjige Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune i okrugli stol o slobodi medija u Hrvatskoj i Europskoj uniji iz Zagreba u Bruxelles lete direktor izdavačke kuće Adamić i urednik knjige Dragan Ogurlić, autor Boris Pavelić i reporter tportala, a iz Osijeka Svetozar Sarkanjac, asistent europarlamentarke Biljane Borzan u njenom osječkom uredu, i Predrag Zima, profesor teorije prava i teorije informacija osječkog Pravnog fakulteta.
Feralov dvojac Predrag Lucić i Boris Dežulović otputovao je nešto ranije jer su u briselskom caféu Kafka u Rue des Poissonniers u središtu grada, a dan kasnije i u Luksemburgu, izveli svoj poznati i popularni satiričko-pjesnički cabaret, za ovu priliku nazvan Melodije sela & Bruxellesa.
-Predvidjeli su malu salu na katu gdje bi možda stalo osamdesetak ljudi ako bi se posložili kao sardine u limenci. Kad je gazdarica vidjela koliko ljudi pristiže, nazvala je bend koji je te večeri trebao svirati u donjoj velikoj prostoriji, odgodila koncert i nas spustila u prizemlje. Došla je mlađa ekipa iz Belgije i Nizozemske, neka nova emigracija iz Hrvatske, ali i iz država bivše Jugoslavije i njihovi ovdašnji prijatelji iz drugih zemalja. Družili smo se preko dva sata, dosta je emocija bilo u zraku, a kada smo završili, sve se pretvorilo u veliki tulum – priča nam Lucić i dodaje kako je Studiju LuDež u osam godina, koliko putuju svijetom izvodeći Melodije, gostovanje prvi put organizirala jedna udruga s pridjevom ‘hrvatski’.
Sjedimo u prostoriji za pušače kafića u zgradi Europskog parlamenta. Ogromne nepraktične fotelje, namještaj kao iz nekih soc-realističkih vremena. Čini se da ventilacija ne radi, duhanski dim štipa nosnice. Dok čekamo našu domaćicu i organizatoricu promocije, eurozastupnicu SDP-a Biljanu Borzan, šalimo se nazivajući Bruxelles Novim Beogradom.
– Feral je obilježio dio mog života, čitajući ga od prve do zadnje stranice bitno je utjecao na mene kao političarku u vrijeme dok se nisam aktivno bavila politikom. Tako je Boris Dežulović sudjelovao u političkoj izobrazbi jedne europarlamentarke – objasnila je Biljana razloge zbog kojih se prihvatila organizacije predstavljanja Pavelićeve knjige o Feralu, na što je Dežulović ispalio: To će mi dobro zvučati u CV-u.
U dvorani ASP3H1 u kojoj je zakazana promocija, možemo se zadržati tek sat vremena. Puno je događanja u Europskom parlamentu pa je vrijeme za ovakve stvari ograničeno, što znači da se mora raditi brzo i učinkovito. Prije nas koristili su je mađarski europarlamentarci za sjećanje na bivšeg mađarskog premijera Gyulu Hornu čija je bista toga dana otkrivena u hodniku ispred dvorane. Otuda puno ljudi, televizijskih kamera i crvenih karanfila. Horna je bio premijer u razdoblju od 1994. do 1998. godine, a upamćen je i kao ministar vanjskih poslova u zadnjoj mađarskoj komunističkoj vladi jer je zajedno s austrijskim šefom diplomacije Aloisom Mockom simbolično prerezao žičanu ogradu u lipnju 1989. i tako omogućio prolaz između istoka i zapada Europe. Nakon Ferala na red su čekali Talijani, za sat vremena svoga programa.
Nije to bilo komemoriranje uspomena na Feral i sjećanja na stara dobra i stara loša vremena, kako je to rekao Boris Dežulović, već sat vremena vrlo konstruktivnih i britkih misli o slobodi medija u Europskoj uniji u današnjim okolnostima i potrebi jednog novog Ferala. Sve je završilo pjesmomEuroslavija Borisa Dežulovića i Predraga Lucića. Knjiga je razgrabljena, mnogi su ostali bez željenog primjerka pa su skupljane predbilježbe. Upravo ovdje, u središtu Europske unije, urednik Dragan Ogurlić najavio je i treće izdanje, a zastupnik u Bundestagu, socijaldemokrat Josip Juratović pozvao je feralovce da knjigu predstave i u njemačkom parlamentu.
Sutradan bjesomučna utrka s vremenom kako bismo ulovili let za Zagreb. Štrajk taksista i jutarnja gužva paralizirali su promet na ulicama Bruxellesa pa put do aerodroma traje puno duže nego inače. Taksisti se bune protiv sve popularnije usluge Uber koja omogućava da baš svatko danas može taksirati. Međutim, hotelski recepcionari su uspjeli pronaći štrajkbrehera i namoliti ga primi više osoba nego što stane u kombi pa smo na avion stigli zahvaljujući njegovoj znalačkoj vožnji i snalaženju, ali i činjenici da je Dalmacija zbog gužve u belgijskom zračnom prometu kasnila u dolasku.
Zrakoplov za Zagreb pun turista i poslovnog svijeta. Među inima i saborski zastupnik Miroslav Tuđman. Ne znam što je pomislio kad je ugledao majicu s naslovnom stranicom knjige Smijeh slobode na našim grudima, ali pouzdano znam da mu je naslov vijesti iz Večernjaka Obitelj odobrila ime dr Franjo Tuđman zračnoj luci, popravilo raspoloženje. Jer, ozarenost na licu nije mogao sakriti.
Autor: Goran Gazdek, izvor: t-portal
