Kad su u lipnju ove godine, na međunarodnoj nogometnoj utakmici Hrvatska – Italija, novinari primijetili da je na travnjaku splitskog stadiona ucrtan kukasti križ, to je izazvalo međunarodni skandal i, dosljedno, opće zgražanje i osudu gotovo svih hrvatskih političara.
Kad je sredinom listopada general hrvatske vojske i osuđeni ratni zločinac B. Glavaš predstavio u Osijeku svoju, odnosno stranačku S(lavonsku) S(okolsku) Gardu, zgražao se tek po koji novinar. Nije prošlo ni tjedan dana, a Glavaš je svoju SS Gardu postrojio ispred Sabora. Crne uniforme, uz koje „po pravilu“ idu mrka lica i prazni pogledi, odrešito stupanje u crnim čizmama i razvijene zastave, nisu ništa manje prepoznatljiv simbol od kukastog križa ili, u lokalnoj varjanti, uhatog U. Tvrdnja da je to „sportsko –rekreacijska postrojba“ koja po boji uniforme podsjeća na dimnjačare, ima logike koliko bi imala i tvrdnja da su kukasti križ na Poljudu crtali budisti-mirotvorci čiji simbol su nacisti neautorizirano prisvojili.
Simbol crnih uniformi, posebno paramilitarne postrojbe u njima, jednako kao kukasti križ, fašio ili uhato U, zbog monstruoznih zločina koje su ljudi pod tim simbolima počinili, jednoznačno je vezan za fašizam, nacizam, ustaštvo, SS postrojbe, crnokošuljaše, Crnu legiju…
Gromoglasna šutnja s kojom su vodeći političari popratili ovu demonstraciju bahatosti, militarizma i „povlačenja pravih poteza“ Glavaševe stranke, koja se time, po njegovim riječima „sprema za vrijeme koje dolazi“, može se tumačiti odsutnošću zdravog razuma ili prostizbornim kalkulacijama. Nepodnošljiva je, međutim, lakoća samozavaravanja tih političara, kao „lako ćemo s njima samo da dobijemo izbore“ i neprepoznavanje koliko je taj tip radikalizacije, koji se već počeo demonstrirati pred prozorima Vlade i Parlamenta, za Hrvatsku opasan i kako je, izgleda, s puzajućom fazom gotovo.
Pozivamo Vladu i Državno izborno povjerenstvo (Etičko povjerenstvo DIP-a) i sve kojima je stalo do pristojne, strahom neopterećene Hrvatske, da se suprotstave ovoj fašizaciji društva dok je to još moguće argumentima i zakonom.
Autor: Zoran Pusić, izvor: Documenta
