U kojoj mi to državi živimo? Kada bi nekome tko nema pojma o Hrvatskoj pričao što se ovdje događa, ne bi mi vjerovao. Žena zadužena za dijeljenje pravde oslobodi očitog krivca za smrt dvoje ljudi, koji je na prvom suđenju u svoju obranu govorio da su mu zakazale komande na gliseru pa je u brzini od 26 milja ili 45 kilometara na sat naletio na jedrilicu u kojoj je ubio talijanski bračni par. U drugom suđenju, jer prvostepenu presudu je poništio nadležno viši sud, tvrdi da je u punoj brzini svog glisera pao u nesvijest. Identično svjedočenje izrekla je i dama koja se zatekla na siledžijinoj jahti. Umjesto da zbog izmijenjenog iskaza sutkinja poveća kaznu, ili doživotno oduzme sve dozvole čovjeku koji u prometu „pada u nesvijest“, ona ga oslobodi bez imalo moralne krivnje osobe koja je postavljena da dijeli pravdu. Takva skandalozna presuda u cijeloj Evropi izazvala je zgražanje i bacila ljagu ne samo na hrvatsko pravosuđe, već i na kompletnu državnu vlast i državu u kojoj očito ne postoji trodioba vlasti, jer očito je da vlada određuje sve.
Za stoku sitnog zuba i ostalu Evropu dan nakon sramotne sudske presude izvela je „tajnu“ akciju hapšenja uprave Agrokora, za koju jedini u državi nije znao ministar policije, koji je, kako je izjavio, za hapšenja 12 članova uprave čuo tek kada je došao na posao. Dok je on živio u neznanju, cijela nacija pratila je show koji je policija priredila da se stoka sitnog zuba ima čime zabavljati. Velika „tajna“ policijska akcija bila je toliko „tajna“ da su svi novinari već bili na licu mjesta prije policije i snimali policijski show hapšenja i privođenja Agrokorovih vrhovnika. Naravno, glavnom krivcu je odugovlačenjem cijelog procesa omogućeno da napusti državu i pitanje je da li će ikada biti vraćen. Možda bi netko mogao povjerovati da će krivce dočekati i zaslužena kazna, ali takvih igara hrvatska policija nam je u kratkotrajnoj povijesti već više puta priređivala, pa možemo očekivati da će trenutni uhapšenici uskoro biti pušteni, a sudski spor vodit će se godinama dok ne padne u zastaru. Hrvatski pravosudni sistem kao da je nesposoban za vođenje kompliciranih procesa. Tužioci i suci su needucirani, jedino im branitelji drže lekcije i to zbog toga jer posjeduju dugotrajnu sudsku praksu koju su ispekli kao suci i tužioci u bivšem sistemu, pa su dolaskom „demokracije“ bili otjerani, što zbog „krvnih zrnaca“, a što zbog toga jer su kriminalce koji su postali „demokrate“ slali tamo gdje im je i danas mjesto, ali neće ga vidjeti, jer su oni „stvarali“ državu.
Eto, baš nekako se poklopilo da se ponovno sudi Branimiru Glavašu, za leševe omotane selotejpom koji su plivali Dravom ili za neke koji su u njegovom prisustvu zbog žeđi pili solnu kiselinu iz akumulatora. Zamislite, njemu se sudi za ratni zločin, a on može dokazati da su to sve bili mazohisti koji su se sami omotavali ljepljivim trakama i bacali u Dravu da vide koliko im vremena treba da prežive, a onog što je popio solnu kiselinu – Glavaš ga je sam pokušao zaustaviti da to radi, no već je bilo kasno.
Ali, zanemarimo „nevine“ koje pravosuđe pokušava osuditi za ratne zločine i vratimo se Agrokoru. Ministar financija je sigurno bio najupućeniji u Todorićevo muljanje, čovjek koji se bavio financijama i bio član uprave koncerna, pa je na neko vrijeme premješten na visoku funkciju u HABOR da bi Agrokoru odobrio jedan od profućkanih kredita, pa se opet vratio u Agrokor i iz njega došao u vladu. Nakon svega, notorna je činjenica da je ministar Marić bio upućen u sve muljaže i umjesto da ukaže na njih i zaustavi ih na vrijeme, on se pravi da nije ništa znao. Tužna parlamentarna opozicija mjesecima dokazuje da ministar treba biti smijenjen, međutim, premijer ne vidi ništa loše u Marićevom radu, već ga i hvali kao stručnjaka. Pa naravno, treba ga i hvaliti, jer se cijela uprava Agrokora sastojala od stručnjaka koji su godinama falsificirali financijske izvještaje, i za to je potrebna stručnost! Međutim, ukoliko netko u tužilaštvu razumije kako se falsificiralo, Marić je svakako jedan od velikih krivaca. Sudeći po svemu, i diktatoru nasmiješenog lica polako postaje jasna Marićeva negativna uloga u svemu i svjestan je da su mu dani u vladi već davno trebali biti odbrojani, ali on se drži one koju iskazuju svi diktatori, a to je: „Nije gotovo kaka je gotovo, već je gotovo, kada ja kažem da je gotovo!“
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
