Nova godina na svome – neprocjenjivo

Piše: P-portal.net

Kako vrijeme odmiče, sve manje nekadašnjih stanovnika Banije i Korduna, razbacanih ponajviše po Srbiji, odlučuje se vratiti na rodna ognjišta. Stoga njihove kuće, zaseoke, a i čitava sela, polako ali …

Kako vrijeme odmiče, sve manje nekadašnjih stanovnika Banije i Korduna, razbacanih ponajviše po Srbiji, odlučuje se vratiti na rodna ognjišta. Stoga njihove kuće, zaseoke, a i čitava sela, polako ali sigurno gutaju šuma i drač.

Još samo nekoliko godina i tragovi života neće se niti vidjeti, truli plotovi već leže u šikari, krovovi su se stropoštali, bunari su zatrpani, a horde pljačkaša odnijele su sve iole vrijedno. Ostali su tek precizni zapisi u Katastrima, brojevi čestica i ucrtani pravci međa koje više ne prelaze ljudi već divlje svinje i druge zvijeri.

Većina vlasnika imanja koji se još nisu vratili i koji su odlučili ostati tamo gdje su izbjegli, želi, makar i u bescjenje, prodati svoju zemlju i ostatke kuća, no čitava stvar zapinje u nesređenim imovinsko pravnim odnosima, pa uz svu katastarsku preciznost, u zemljišnim knjigama vlada pravi kaos. Ako netko i nađe kupca, problemi tek nastaju. Potrebno je angažirati skupe odvjetnike, čija cijena usluga gotovo premašuje vrijednost imanja i zemlje. Ako se, pak ne angažira odvjetnika, proces sređivanja dokumentacije traje beskonačno, nadležne institucije i činovnici sporo, da ne mogu sporije, odrađuju posao, a nestrpljivi kupci ne mogu i neće čekati u nedogled.

Zoran Čučković, koji je s obitelji u kolovozu 1995. pobjegao u Zemun i tamo se skrasio do danas, a zbog djece odlučio da se više ne vraća, oglasio je prodaju kuće i zemlje u Balincu, južno od Gline. Kupac se javio – zadovoljan cijenom, položajem i ljepotom kraja, uplatio je kaparu i papiri su predani na šaltere nadležnih činovnika. No prošle su gotovo dvije godine, a procesu se ne nazire kraj. Kupac Enco Radošević, ušao je u posjed, uložio nešto novca i s nestrpljenjem čeka papire.

– Ne brinem se za svoju kaparu, Zoran je pošten čovjek, no postajem nestrpljiv jer živim na imanju koje još nije moje i u koje sam već uložio prilično novca, popravljajući ogradu, krov i krčenje okoliša. Nekako me brine neizvjesnost. Volio bih da se to već jednom riješi, kaže Radošević.

Osim vlasničkih listova i reguliranja imovinsko pravnih odnosa, problem predstavlja i priključak na struju i vodu. Sve te, danas već polu srušene kuće, imale su i struju i vodu, za što su stanovnici kroz samodoprinose odvajali prilična sredstva. Danas povratnici, ili pak kupci njihovih imanja, ponovo moraju plaćati priključke. Najveći je to problem za povratnike, jer se na svoja ognjišta vraćaju bez ičega i počinju ispočetka.

Ipak, nekoliko primjera na Baniji pokazuje da je najbolja odluka vratiti se na svoje, usprkos nedaćama i maćehinskom odnosu države. Lakše će im biti iskrčiti šikaru, popraviti krov i podići nove ograde, nego boriti se protiv hladne i neumoljive administracije koja će im život otežavati na svakom koraku, od višegodišnjeg čekanja na obnovu, preko ostvarivanja prava na novčanu pomoć, pa sve do famoznih priključaka na struju i vodu. Najodlučniji su sve to pregrmjeli i nakon brojnih nedaća, sada su zadovoljni. Svoji su na svome. Mile Rajšić, u polusrušenu kuću na samom rubu šume Orlova, kraj Topuskog, vratio se odmah iza Oluje.

– Nije bilo lako, prošao sam brojne peripetije, ne mogu ih sve niti nabrojiti, no evo, danas živim u svom kućerku, imam i nekakvu socijalnu pomoć i može se. Savjetujem svima koji se još nisu vratili na svoja ognjišta, a to mogu, neka se vrate. Neće biti lako, ali bit će u kući svoga djeda, na svojoj livadi i u svom voćnjaku. Rakija koju ispeku i kukuruzno brašno koje samelju, bit će njihovi. A to nema cijenu – poručuje Mile Rajšić.

Ovoga samotnjaka iz šume kao da je čuo Milan Ivković, o čijoj sudbini su u više navrata pisale i Novosti. Nakon gotovo 20 godina izbivanja, vratio se u rodno selo Golinju kraj Vrginmosta. Suseljani su mu pomogli popraviti kuću, još uvijek obilazi vrata Elektre i Vodovoda, još uvijek nema nikakva primanja, ali, pun vjere i nade želi živjeti na svome. I živi.

– Tamo odakle dolazim, bilo je teško. Ovdje je još teže. Ali ovdje znam da sam u kući svojih djedova, znam da je, makar i polusrušena, to moja kuća i da je to sve što imam u životu. A to u meni proizvodi mir i spokoj, pa ma kako bilo teško. Mnogi govore da je kasno za povratak. Nije. Neka pitaju mene, sve ću im objasniti. Ali neka budu spremni za probleme. No, problemi će proći, život ide dalje. – kaže Milan.

Milka i Mile Vorkapić dugo su se odlučivali na povratak, vagali svaki detalj, kalkulirali i pretresali sve što ih eventualno čeka, na jednu stranu stavljali argumente ‘za’, na drugu ‘protiv’, sve dok Mile nije izgovorio rečenicu koja je odbacila petogodišnja razmišljanja i strahove: ‘Idemo svojoj kući, pa što bude.’

– Kuća u Starom Selu bila je opljačkana, sve je ogoljeno, ukradeni su čak bili okviri vrata i prozora. Ali, bio je krov. Rupe smo zatvorili najlonima i tako živjeli nekoliko mjeseci. Predali smo zahtjev za obnovu, ali to rješavanje je jako sporo. Zima se približavala, krenuo sam u potragu za donatorima, pomogli su mi UNHCR, Vlada Norveške i Crveni križ, pa sam nakon tri godine uselio. Stigla je i obavijest da nemam prava na obnovu jer sam primio donacije. Jedan čovjek iz susjednog sela, kada je vidio da se žena i ja patimo, poklonio mi je tele i tada je nekako sve krenulo nabolje. Kasnije od HABOR-a dižem tri junice na kredit, čije rate otplaćujem prodajom mlijeka i sira. Rate sam uredno otplaćivao, pa su mi, negdje na pola otplate, iz banke javili da mi opraštaju preostali dug. Život je počeo. Vidite, nije sve u novcu. Imam psa koji se svojevremeno razbolio. Dao sam veterinarima gotovo 1000 kuna da ga spasim. Svi su se čudili, govoreći da sam mogao kupiti dvije svinje. Nemaju oni pojma. Eno, pas laje i svi smo sretni – kaže Mile Vorkapić.

Tako će oni Banijci i Kordunaši koji su se unatoč svim nevoljama odlučili vratiti, ipak dočekati još jednu Novu godinu u svojim domovima, u svojoj domovini. A to ipak nema cijenu.

 

Izvor: Novosti, autor: Vladimir Jurišić

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: