Nuklearni otpad u ekološkoj oazi

Share

Desetak godina nakon posljednjeg neuspjelog pokušaja da se u općini Dvor instalira odlagalište za biološki i nuklearni otpad, danas svjedočimo drugom činu te podmukle predstave u kojoj država preko svojih agencija i posrednika želi staviti konačnu točku na život na prostoru Banije, a Dvor trajno obilježiti imidžom radioaktivnog područja.

Ista je to država koja u općini Dvor u dvadeset godina nije podržala niti jedan projekt održivog razvoja ili razvoja poljoprivrede. Licemjerje takve politike je očigledno. Ali to što su zagrebački birokrati protiv života na Baniji, ne znači da to treba prihvatiti i pokoravati se njihovim suludim odlukama.

Iz Vladinih dokumenata, rasprava u Saboru i poziva Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost općini Dvor da sudjeluje u odabiru lokacije za izgradnju skladišta za radioaktivni otpad razvidno je da se kao jedina moguća lokacija za izgradnju ovakvog skladišta nudi Trgovska gora, to jest prostori podzemnog vojnog skladišta Čerkezovac u općini Dvor. Ukoliko takva odluka zaista bude donesena, nastat će nenadoknadiva i nepopravljiva šteta za stanovništvo i okoliš tog područja, koje bi bilo trajno okovano u postojeće stanje neimaštine i nerazvijenosti. Dakako da ekipu koja u Zagrebu sjedi u finim uredima to previše ne zanima. Njihov zadatak je nekome uvaliti nuklearno smeće, a općina Dvor po svojim karakteristikama savršeno odgovara takvoj namjeni.

Općina Dvor jedan je od ekološki najčistijih prostora u Hrvatskoj: bogat izvorskom vodom i prirodnim resursima koji mu pružaju perspektivu razvoja ekološke poljoprivrede i turizma. Skladištenje otpada ovakve vrste značilo bi i konačnu depopulaciju i gašenje života na tom području. Osim toga, Vlada i njene agencije nisu uzele u obzir ni elementarne postavke sigurnosti: radi se o trusnom i nestabilnom području koje povećava rizik od onečišćenja radioaktivnim otpadom, što bi moglo imati katastrofalne posljedice po ljude i okoliš. Ne postoji niti jedna studija o sigurnosti skladištenja radioaktivnog otpada na trusnom području, pa bi svaka ishitrena odluka značila i sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku.

Nadalje, područje općine Dvor izuzetno je vrijedno s aspekta zaštite okoliša, a tuda protječe i rijeka Una, koja je pod zaštitom Ministarstva zaštite okoliša i prirode i Državnog zavoda za zaštitu prirode. Upravo pod ravnanjem tih dviju državnih institucija provodi se i program „Procjeni i zaštiti rijeku Unu“, a izrađen je i „Akcijski plan zaštite biološke raznolikosti rijeke Une i priobalnog pojasa“. Svi ti akti i nastojanja da se Una očuva kao vrijedno biološko bogatstvo Hrvatske u suprotnosti su s planovima o gradnji odlagališta bilo kakvog, a pogotovo radioaktivnog ili nuklearnog otpada.

Ono što je u cijeloj priči zacijelo najvažnije jesu opstanak i egzistencija stanovništva na tom području. Činjenica je da će manjina, oni koji guraju čitavu stvar u smjeru izgradnje odlagališta, biti zbrinuta u stanovima po Zagrebu, Sisku i drugim gradovima na pristojnoj udaljenosti, ali tko razmišlja o sudbini ostalih 5.000 duša razbacanih po dvorskim selima? Stanovništvo općine Dvor živi gotovo isključivo od poljoprivrede, a svoje proizvode pokušava brendirati kao ekološke i proizvedene na prirodan način. S nuklearnim otpadom poljoprivreda, a time i egzistencija i opstanak stanovništva, bit će bespovratno ugroženi. Zbog toga će biti ugroženi i svi proizvođači u sustavu ekološke poljoprivrede te obitelji koje se bave seoskim turizmom, oni koji su započeli ili su u pregovorima za gospodarske projekte za razvoj turizma i poljoprivrede. Nemoguće je promovirati ekološku proizvodnju u uvjetima postojanja odlagališta nuklearnog otpada. Zbog svega toga stanovništvu općine Dvor učinila bi se dugotrajna i nenadoknadiva šteta te bi se onemogućio svaki razvoj tog kraja. I na kraju, blizina granice s BiH (predviđena lokacija udaljena je od međudržavne granice samo tri kilometra) čini ovo pitanje međunarodnim problemom, za čije je rješavanje potrebno dobiti suglasnost druge države, a takve suglasnosti nema niti će je biti.

Konačno, zdrav razum govori da će općina Dvor, kao i sve druge općine i gradovi u okruženju, jasno i nedvosmisleno odbiti sudjelovati u takvom projektu i da će poduzeti sve potrebne pravne i druge radnje da se proces odabira navedene lokacije odbije. A stanovništvo Dvora na ovom primjeru ima priliku pokazati svoju jedinstvenost u želji da i dalje živi na jednom od ekološki najčistijih područja Hrvatske s ogromnim potencijalima za razvoj ekološke poljoprivrede i turizma. Oni koji tamo danas žive imaju dužnost suprotstaviti se suludoj odluci o gradnji odlagališta, ne samo zbog sebe nego i zbog svih onih koji sutra na svojoj djedovini žele graditi život za sebe i svoju djecu.

 

Share