Običaji vezani za najradosniji hrišćanski praznik

Piše: Olivera Radović

Najradosniji praznik u hrišćanskom svetu – Božić, koji se proslavlja kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božjeg, u srpskom narodu je praćen brojnim običajima

Najradosniji praznik u hrišćanskom svetu – Božić, koji se proslavlja kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božjeg, u srpskom narodu je praćen brojnim običajima koji ga čine najsvečanijim periodom u godini. Bogati i raznovrsni božićni običaji u srpskom narodu su se s vremenom više ili manje menjali, pa i gubili usled urbanizacije društva, ali se najveći broj njih, prvenstveno onih koji su vezani uz badnjak, slamu, paljenje badnjaka, lomljenje česnice i dolazak položajnika, održava do dan-danas.

bozic_badnjak

Brojni etnolozi često ističu paganske ostatke u narodnim obredima i ritualima koje je pravoslavlje asimiliralo, no bez obzira na daleke sličnosti, osnova narodne religije je hrišćanska i svi njeni elementi imaju uporište u hrišćanskoj veri. Tako se običaj sečenja i paljenja badnjaka vezuje uz vitlejemske pastire koji su, na znak zvezde da se rodio Isus Hristos, nasekli granja i poneli ga u pećinu da nalože vatru i ogreju Hrista i njegovu majku. U novije vreme se badnjaci kolektivno nalažu ispred crkava i manastira, gde svako svoj kućni badnjak spaljuje na velikom badnjaku.

Slama koja se unosi u kuću na Badnje veče i prostire po sobi uz oponašanje kokodakanja, dok deca to prate oglašavajući se kao pilići i bacajući orahe po njoj, prema narodnom verovanju unosi se zato što se Hristos rodio na slami u jaslama. Tako i trpezarija treba da predstavlja vitlejemsku pećinu u kojoj se Hristos rodio. Posipanje žitom na Badnji dan i Božić podseća na žito koje je Majka Božja bacala stoci koja je bila u štali, da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je mali Isus ležao.

pijukanje

Pojedini elementi običaja vezanih uz Božić se manje ili više razlikuju u različitim krajevima gde živi srpski narod. U izvornom obliku su se najbolje očuvali na selu. Vuk Karadžić je još u svom “Srpskom rječniku” zapisao (a do danas se u tome malo odstupa): “Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom deca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Poslije večere pjevaju i vesele se. Kad ujutru ustanu […] mirbožuju se, tj. izljube se svi redom govoreći: Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu. […] Na Božić se obično ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čaršava, ili po čaršavu), i sofra se ne diže (niti se kuća čisti) za tri dana. Prvi dan Božića niko nikom ne ide u kuću osim položajnika.”

Običaj polaženja, odnosno dolaska položajnika na božićno jutro očuvan je u skoro svim srpskim selima, pa i šire, samo je u urbanim sredinama izgubio neke elemente. Položajnik je prva osoba koja na Božić ulazi u dom. Domaćin dočekuje položajnika na vratima i uz božićni pozdrav ga posipa žitom. Zatim položajnik pozdravlja badnjak – prekrsti se i poljubi ga (ostavi i neku paru na njega) i prilazi vatri, tj. ognjištu džarajući grančicom badnjaka koju mu je domaćin pripremio. Varnice tada pršte po kući, što položajnik prati obrednim rečima: “Koliko varnica, toliko života i zdravlja, koliko varnica toliko parica, koliko varnica toliko sreće i napretka, berićeta…” Onda položajnik sedne na slamu, pa se posluži, ostaje i na doručku, tj. ručku, a ukućani ga u skladu sa svojim mogućnostima bogato daruju.

bozic_trpezaPoložajnik može da bude bilo ko – rođak, komšija, prijatelj, pa čak i putnik namernik, a u novije vreme se dolazak položajnika unapred dogovara. On nije običan gost, on je simbol mudraca sa Istoka koji su došli da se poklone tek rođenom Hristu. Veruje se da položajnik donosi sreću u kuću i da će čitava godina za ukućane biti onakva kakvu im je on poželeo, tj. kakve su njegove misli bile. Zato se najčešće za položajnika poziva dete, jer je ono simbol sreće i nastavka života, a ujedno je neiskvareno i bezazleno.

S položajnikom se prelomi i česnica, koja simbolizuje rođenje mladog Hrista kada su ga pastiri darovali. Okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije deo česnice u kojoj je novčić, po narodnom verovanju, biće srećan cele predstojeće godine.

Mnogo je sitnih razlika od kraja do kraja u obeležavanju Božića, počev od Tucindana, preko Badnjeg dana, pa sve do sva tri dana Božića. Pored velike raznovrsnosti, ipak je osnovni smisao svih tih običaja i obreda da se uz božji blagoslov sačuva zdravlje ukućana i obezbede mir i blagostanje. Simbolika ovog velikog praznika je novi početak, novi život, rađanje koje treba da oživimo i osetimo radujući se Hristovom rođenju.

mirbozji


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: