Odgovornost za materijalne nedostatke stvari

Share

Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari u trenutku prijelaza rizika na kupca bez obzira da li su mu ti nedostaci bili poznati.

Prodavatelj odgovara i za one nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao ranije. Predmnijeva se da se nedostatak pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika i da je postojao i prije toga osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi ili nedostatka (Zakon o obveznim odnosima (ZOO), N. N. 35/2005).

Nedostaci na stvari postoje: a) kada stvar nema potrebna svojstva za upotrebu, b) kada stvar nema svojstva za upotrebu za koju je kupljena, a što je bilo poznato prodavatelju ili je moralo biti poznato, c) ako stvar nema svojstva koja su prešutno ugovorena, odnosno propisana, d) ako je stvar prodana, a nije jednaka uzorku ili je uzorak pokazan samo radi obavijesti, e) ako je stvar prodana samo na temelju nagovora prodavatelja ili njegovih predstavnika (npr. reklama i sl.), f) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je prodavatelj montira, h) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je montaža uvjet ugovora, g) ako je kupac na temelju izjave prodavatelja i njegovih pomagača očekivao postojanje određenih svojstava stvari (čl. 401 ZOO-a).

Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili su mu morali biti poznati. Smatra se da nedostaci na stvari nisu mogli biti nepoznati kupcu s prosječnim znanjem i iskustvom osobe koja je to mogla uočiti uobičajenim pregledom stvari. To se ne primjenjuje ako se radi o osobi koja sklapa ugovor izvan svoje profesionalne djelatnosti s nekom fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske djelatnosti (npr. potrošački ugovori). Ali prodavatelj odgovara za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, ako je prodavatelj izjavio da stvar nema nikakvih nedostataka odnosno da ima ona svojstva i odlike koje su propisane ugovorom (čl. 402 ZOO-a).

Kupac je dužan stvar pregledati ili dati na pregled prema uobičajenom toku stvari. O vidljivim nedostacima kupac u roku od osam dana mora obavijestiti prodavatelja, a kod trgovačkih ugovora to mora učiniti bez odlaganja. Kod vidljivih nedostataka kupac na to mora upozoriti prodavatelja u njegovom prisustvu. Ako je stvar predana na otpremu, pregled stvari može biti odgođen do prispijeća stvari na odredišno mjesto, pa u tom slučaju kupac mora obavijestiti prodavatelja čim je po redovitom toku mogao saznati o nedostacima stvari. Ipak kod trgovačkih ugovora kupac nije obvezan pregledati stvar niti je davati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kada je otkrio nedostatak. Rok je, dakle,  prekluzivan (čl. 403 ZOO-a).

Kada se nakon primitka stvari ipak pokaže da stvar ima neke nedostatke koji se nisu mogli uočiti pregledom stvari prilikom preuzimanja, pod prijetnjom gubitka prava, kupac mora obavijestiti prodavatelja o tom nedostatku u roku od dva mjeseca od kada je nedostatak otkriven i to bez odgode jer prodavatelj odgovara po protoku roka od dvije godine, a kod trgovačkih ugovora u roku šest mjeseci (čl. 404 ZOO-a). Kod prodaje rabljenih stvari stranke u ugovoru mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih ugovora i kraći rok. Ovaj rok se može voljom stranaka i produžiti (čl. 404 ZOO-a). Kupac koji nije pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku prodane stvari gubi pravo na naknadu štete i to direktne štete, ali i pravo na naknadu indirektne štete.

Kupac ne gubi pravo na naknadu štete i drugih prava ako se pokaže da stvar ima materijalne nedostatke, a nije obavijestio prodavatelja o tim nedostacima, pa čak i onda kada se nedostatak pokazao nakon dvije godine, a bio je poznat prodavatelju (čl. 407 ZOO-a). Ugovorne strane mogu potpuno isključiti prodavateljevu odgovornost ali ne i onda ako je prodavatelju bila poznata mana stvari ili ako je takva odredba monopolistička ili je nametnuta, a radi se o trgovačkom ugovoru. Tada je takva odredba ništetna (čl. 408 ZOO-a).

Kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku stvari ima po izboru: a) pravo na naknadu štete, b) zahtijevati od prodavatelja neku drugu stvar bez nedostatka, c) zahtijevati sniženje cijene, d) izjaviti da raskida ugovor, e) u svakom slučaju ima pravo na naknadu direktne ili indirektne štete po općim pravilima o odgovornosti za štetu koju je pretrpio i na svojim drugim dobrima, f) troškove u otklanjanju nedostataka stvari trpi prodavatelj kao i troškove predaje druge stvari (čl. 410 ZOO-a). Ako kupac ne dobije zadovoljštinu na traženo ispunjenje ugovora u razumnom roku, on zadržava pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene (411 ZOO-a).

Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju primjeren rok za ispunjenje ugovora. Kupac može raskinuti ugovor ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u nekom određenom roku kao i u slučaju kada kupac ne može ostvariti svrhu ugovora radi koje je sklopljen (čl. 412 ZOO-a). Kod raskida ugovora predviđeno je da prodavatelj odgovara i za naknadu štete ako ju je pretrpio kupac zbog nedostatka na drugim dobrima. Ako prodavatelj ne ispuni ugovor ni u naknadnom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, osim u slučaju ako prodavatelj odmah ne izjavi da ugovor ne održava na snazi. Isto vrijedi i u slučaju kada je ispunjenje određenog roka bitni sastojak ugovora (čl. 413 ZOO-a).

Kupac gubi pravo na raskid ugovora zbog nedostatka stvari u slučaju kada ne može vratiti stvar ili je ne može vratiti u stanju kakvom ju je primio. Isto tako kupac može naknadno opravdati nemogućnost vraćanja stvari nedostatkom koji je i bio razlogom za raskid ugovora. Ili zbog događaja koji kupac nije prouzročio ili neka osoba za koju kupac ne odgovara. Isto vrijedi i za sve stvari koje su propale ili ako je kupac prije nego što je ostvario gubitak ili otkrio gubitak ili nedostatak stvari, potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u toku njezine redovne upotrebe te ako je oštećena ili je na njoj učinjena izmjena bez značaja (čl. 417 ZOO-a).

Da zaključimo, odredba čl. 422 ZOO-a nedvojbeno kaže da se prava kupca gase protokom roka od dvije godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je kupac prodavateljevom prijevarom bio u tome spriječen.

Share