Odmorište na putu za srednji Jadran

Piše: P-portal.net

Poduzetnik Milenko Ljepović iz Karlovca investirao je značajna sredstva u autokamp u Tušiloviću pokraj Karlovca Grad Karlovac danas nema autokamp. Nekadašnji kamp na rijeci Korani na Rakovcu prestao je raditi …

Poduzetnik Milenko Ljepović iz Karlovca investirao je značajna sredstva u autokamp u Tušiloviću pokraj Karlovca

Grad Karlovac danas nema autokamp. Nekadašnji kamp na rijeci Korani na Rakovcu prestao je raditi još prije rata. Nakon 2000. godine na desnoj obali Korane započela je izgradnja novog kampa i parkirališta za kampere, no usprkos svim dozvolama investitorima nije bilo dozvoljeno nastaviti izgradnju pa je u izvansudskoj nagodbi grad obavezan investitorima isplatiti uložena sredstva i izgubljenu dobit u iznosu od oko milijun eura.

Štaviše, od graničnih prijelaza Bregana, Macelj i Goričani, dakle od ulaska u Hrvatsku pa putem za jug i srednji Jadran također nema niti jednog autokampa. To su bili glavni razlozi što se karlovčanin Milenko Ljepović odlučio za otvaranje autokampa u Tušiloviću, desetak kilometara od Karlovca, na staroj Plitvičkoj cesti D-1, uz rječicu Radonju, kako se i sam kamp zove. Odmorište na putu za srednji Jadran odnosno autokamp «Radonja» ucrtan je u svim prospektima, a Ljepović je i član Kamping udruženja Hrvatske. Prije rata je radio u Jugoturbini, a i tada mu se familija, roditelji i tri brata, u svojim kućama uz cestu bavila iznajmljivanjem soba strancima na proputovanju. Nakon smrti roditelja nasljeđuje njihov posjed, a nakon povratka i braća mu se ponovo počinju baviti iznajmljivanjem soba.

Nezaobilazna papirologija

Pretpostavke, dakle, postoje a da posjed ne bi propadao Ljepović odlučuje uložiti u njega i staviti ga u funkciju, a onda uviđa da bi se moglo i zaraditi. Dok je uz cestu D-1 bezbroj gostiona, restorana, kafića i trgovina on se odlučuje za autokamp i počinje s uređivanjem 2005. godine. Najprije je trebalo stvoriti minimalne uslove za kamp da bi se dobila dozvola za rad. Kamp i danas ima jednu zvjezdicu iako je dobro uređen. Prvi gosti došli su 2007. godine.

– Bilo je teško jer je papirologija ogromna. Trebalo je dobiti ni sam više ne znam koliko dozvola, potvrda, uvjerenja i sličnih dokumenata. Najteže je bilo zadovoljiti uslove za sanitarni čvor. Uložio sam dosta novca, svog rada i materijala, a mnogo su mi pomogli i brojni prijatelji, od samog fizičkog rada pa do sugestija i savjeta, priča Ljepović.

Trebalo je potpuno urediti krovišta na kući i ostalim objektima, trebalo je urediti fasade na tim objektima, trebalo je betonirati određene površine, izmijeniti elektro i vodovodne instalacije, izgraditi nove i proširiti postojeće prostorije u sanitarnom čvoru, izgraditi i urediti pomoćne prostorije za kuhanje, pranje, peglanje, za roštilj, izgraditi i urediti sportske terene, prostor za kamp parcele i označiti ih, urediti kupalište na rječici Radonji, posaditi više desetaka stabala raznog drveća i voća zbog hladovine pošto određeni postotak prostora i površine autokampa mora biti u hladovini. Kamp je također trebalo ograditi i napraviti više stotina metara ograde, napraviti šetnice, staze za vožnju biciklom i slično. Računajući sve zajedno, gotove novce, materijal, plaćeni i dobrovoljni rad, hranu za majstore i slično do sada je Ljepović uložio oko pola miliona kuna ili godišnje oko sto hiljada kuna odnosno oko 13 hiljada eura.

Potrebna dodatna ulaganja

– Kamp još uvijek ima jednu zvjezdicu i cijeli projekt još uvijek nije u potpunosti zaokružen i završen pa će se i dalje, svake godine, morati ulagati. Daljnja poboljšanja su neminovna jer slijedi nova kategorizacija kampova. Što je veća kvaliteta kampa to je veća i cijena i gosti će se odlučivati da duže ostanu a da im to ne bude samo uzgredna stanica za odmor. U dodatno uređenje sanitarnih i pomoćnih prostora morao bih uložiti još najmanje sto hiljada kuna, kaže Ljepović i dodaje da mora povećati i broj kamp jedinica odnosno parcela gdje se mogu parkirati kamperi i postaviti šatori.
Cilj je povećati i broj dana boravka gostiju u kampu, a to ovisi o ponudi unutar samog kampa ali i o turističkoj ponudi grada Karlovca i okolice i ostalih turističkih odredišta kao što je Topusko, Petrova gora, Rastoke, Plitvice, Slunj… Kamp je otvoren od prvog maja do kraja septembra, dakle, pet mjeseci. Najviše je gostiju u junu, julu i augustu. Ponekad u jednom danu zna biti i do desetak kampera ili noćenja. Ljepović kaže da bi uspjeh bio kada bi ih dnevno u pet mjeseci rada kampa u prosjeku bilo njih 5-7.

– Još se ne može u cijelosti živjeti samo od kampa. Sada prihodi pokrivaju rashode, odnosno hladni pogon. Zato imam registrirano i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo kako bih imao od čega živjeti, a pored toga još moram ulagati u kamp. Naime, prostornim planom ovo cijelo područje je predviđeno kao turistička zona. Ideja imam mnogo a što će biti realizirano ovisit će ponajprije o raspoloživim sredstvima za ulaganje, zaključio je Ljepović.

Gosti u kampu Radonja mogu se razvrstati u dvije grupe. Jednu čine Poljaci, Česi, Slovaci… kojima je kamp stanica za odlazak na rafting na obližnje rijeke, Koranu, Mrežnicu, Unu… Drugu grupu čine turisti u tranzitu koji tu samo prenoće kao što su Nijemci, Francuzi, Holanđani, Talijani i Belgijanci…


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: