Ograničenja prava vlasništva

Share

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da se s tom stvari kao i s koristima od nje služi i da od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi,

ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograničenjima (čl. 30 st. 1 Zakona o vlasništvu). I Ustav Republike Hrvatske kaže da je svatko dužan pridonositi općem dobru, pa su imatelji vlasničkih prava dužni trpjeti u nekim slučajevima određena ograničenja prava vlasništva (čl. 3, 50, i 52 Ustava).

Zakon o elektroničkim komunikacijama (ZEK), N.N. 73/08, 90/11, 133/12,  sadrži neke odredbe o ograničenjima prava vlasništva kojima su podvrgnuti vlasnici nekretnina. Kao na primjer odredbe koje se odnose na sadnju biljaka koje bi mogle ugroziti infrastrukturu. Posebna zaštita dana je elektroničkoj komunikaciji s aspekta sadnje drveća ispod elektrovodova ili u njihovoj blizini. Radi toga ovaj problem valja razmotriti.

U čl. 26 ZEK-a zakonodavac je odredio zakonska ograničenja prava vlasništva na nekretninama, a koje se odnose na zabranu sadnje nasada koje mogu svojim korijenjem, stablom ili granom (krošnjom) oštetiti nadzemne ili podzemne vodove ili linije elektrokomunikacijske infrastrukture (EKI). Na primjer žice, već ukopane kablove ispod nivoa površine zemlje i slično. To bez obzira radili se o nekretnini koja je u privatnom vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba ili je u pravnom režimu kao dobro u javnoj upotrebi i ima status općeg dobra. Zbog toga su vlasnici nekretnina dužni trpjeti takva ograničenja kako se ne bi ometale mikrovalne veze, prijenos električne energije i kako ne bi došlo do zastoja u radu radijskih postaja.

Prema čl. 26 ZEK-a sljedeći subjekti mogu imati zabranu sadnje: fizičke osobe kao vlasnici nekretnina (građani), sve pravne osobe (trgovačka društva, zaklade, udruge te vjerske zajednice), sve pravne osobe javnog prava (država, županije, gradovi, općine te druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti i sl.).

Zabrane se mogu odnositi na sve nekretnine, to jest na one u vlasničkom i na one u nevlasničkom režimu (kao na primjer opće dobro). Tako i na nekretnine  na kojima postoji pravo puta, na nekretninama susjeda na kojima je elektrokomunikacijska infrastruktura kao i na nekretninama koje infrastrukturni operator koristi na temelju ograničenog stvarnog prava ili obveznog prava. To je zaštićena vrijednost elektrokomunikacijske infrastrukture koja se ne smije ugrožavati ili oštetiti sadnjom nasada kao što su razna drveća.

Prostor na koji se odnosi zabrana nalazi se: a) ispod nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova, b) ispod podzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova, c) u neposrednoj blizini nadzemnih i podzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova. To je takav prostor i takva blizina da s njih ne smije biti utjecaja na komunikacije tako da bi mogle biti oštećene. ZEK ne dopušta nasade ni u neposrednoj blizini elektrokomunikacijske infrastrukture. Na primjer dopušteno je saditi travu, žitarice, vrtlarske kulture koje nemaju duboko korijenje ali ne i drveće kao što je šuma, voćnjaci, vinova loza ili druge biljke gdje je dubina korijena veća od 50 cm. To je važno kazati jer se ne zna koliko će korijen duboko ući u zemlju, ali i to da takva biljka ne smije biti ni u blizini nadzemnih vodova zbog širenja krošnje i grana prema nadzemnim vodovima, premda zakonodavac nije precizirao udaljenost u metrima pa je ta stvar očito dana na procjenu vlasnika nasada. Grane voćaka, vinove loze, ukrasnog bilja i sl. ne smiju doseći visinu i dubinu koja bi ugrožavala nadzemne ili podzemne vodove ili druge instalacije. Tu se radi uglavnom o drveću koje traje više godina. Na primjer voćnjaci, breze, ljeska, smreka i sl. Takve nasade ne smiju biti zasađene u neposrednoj blizini elektroničke komunikacijske mreže.

Grane, korijenje koje ugrožavaju telekomunikacijsku infrastrukturu zbog prevelikih dimenzija sukladno čl. 26 ZEK-a treba ukloniti vlasnik nekretnine, odnosno subjekt koji skrbi o općem dobru. Zabrana sadnje stabala ispod i iznad, odnosno u neposrednoj blizini elektroničke komunikacije obveza je svih, ali ako vlasnik nekretnine nema opreme za odsijecanje grana, vađenje korijenja uraslog u tlo, onda je infrastrukturni operator u obvezi sam ukloniti stablo, grane i korijenje. U tom slučaju vlasnik nekretnine mora dopustiti takvu intervenciju inače podliježe prekršajnoj odgovornosti prema čl. 120  ZEK-a. To s razloga što se u tom slučaju radi o zaštiti zakonom zaštićenih vrijednosti (čl. 26 st. 3 ZEK-a).

U slučaju gradnje nove elektrokomunikacijske infrastrukture infrastrukturni operator ne smije postupati bespravno. On mora imati prije gradnje odobrenje za gradnju. To bi značilo da s vlasnikom nekretnine mora prethodno urediti imovinsko pravne odnose pa i pitanje naknade štete. Ako se radi o trajnim nasadima kao što su šumsko drveće, drvoredi, parkovi, voćnjaci ili vinova loza preko kojih treba uspostaviti komunikacijsku infrastrukturu infrastrukturni operator treba se prilagoditi postojećem stanju i u prirodi učiniti što manju štetu. Tako da se zaštite postojeći nasadi. Ako se ipak moraju ukloniti trajne nasade, u tom slučaju operator mora vlasniku nekretnine nadoknaditi nastalu štetu sukladno ugovorima i općim propisima o naknadi štete prema čl. 1085 do 1110 Zakona o obveznim odnosima, N. N. 35/05, 41/08 i 125/11. Držeći se pri tome i Zakona o zaštiti prirode i tamošnjeg čl. 35 koji ga obvezuje da zahvate u prirodi svede na najmanju moguću mjeru u prouzrokovanju  neke štete u okolišu. Po mogućnosti da prije svega uspostavi prvobitno stanje.

Infrastrukturni operator je pored svega toga dužan nadoknaditi štetu vlasniku zemljišta ili upravitelju općeg dobra i za ono raslinje koje se ne može smatrati trajnim nasadom kao što su jednogodišnje ili dvogodišnje kulture, okućnice, vrtovi, parkovi, zelene ograde, travnjaci i sl. Ako se ne nagode štetu će procijeniti sudski vještak.

Share