Olivera Radović: Užitak je raditi tribine

Share

Olivera Radović, potpredsjednica SPD “Privrednik”

Kako je došlo do inicijative da “Privrednik” organizira tribine vezane uz književnost i kulturu?

“Privrednik” jeste primarno usmjeren na stipendiranje nadarenih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti, ali kroz to on nastoji doprinijeti razvoju potencijala i stručnih sposobnosti pojedinca. Srpska zajednica je suočena sa specifičnim problemima u Hrvatskoj. U gradovima se odvija “tiha” asimilacija, jer mladi ljudi, pripadnici srpske zajednice, vjeruju da napredak u poslu i karijeri znači odricanje od vlastitog identiteta i pripadnosti vlastitom narodu. Pokrenuli smo seriju tribina prvenstveno s ciljem da ukažemo na te i druge probleme, ali i da pokušamo naći puteve njihovog rješavanja. Prvobitna ideja bila je bavljenje društvenim temama, temama iz obrazovanja, poduzetništva, zapošljavanja, religije i običaja, pitanjima izbjeglica, povratničkih područja i tako dalje. Kulturne i teme iz različitih područja umjetnosti tako su se nametnule kao bitna odrednica identiteta. Biti pripadnik bilo koje zajednice znači poznavati vlastitu kulturu i tradiciju i njene najveće dosege. Također, mnogi od stipendista bavit će se nekim humanističkim, obrazovnim ili kulturnim sferama. I na kraju – jednostavno je užitak raditi ovakve tribine.

Kako ste zadovoljni interesom?

Za sada smo zadovoljni, ali to sve, naravno, zavisi od teme kojom se svaka pojedinačna tribina bavi. Nastojimo dovesti kompetentne i stručne predavače, nakon čijih izlaganja bi bila otvorena diskusija u koju se svi mogu uključiti. Trudimo se da u odabiru tema budemo aktualni i da ih ne prikazujemo jednostrano, već što objektivnije, da ponudimo mladima mjesto na kojem će se voditi konstruktivni dijalog. Uz teme kojima želimo zainteresirati i educirati mlade, trudimo se da pratimo što te mlade zanima, pa smo otvoreni za sve koji imaju korisne savjete i prijedloge. Uz to ih želimo okupiti oko Privrednika i prenijeti im Privrednikov duh humanizma, zajedništva, plemenitosti. Srodne teme koje predstoje bit će i dalje u skladu s dosadašnjom idejom – dotaknut ćemo se značajnih umjetnika i pisaca. Bavit ćemo se jezikom, pismom, kazalištem i glazbom. Do sada smo imali tribine: Mladi i nacionalni identitet, Nacionalna ili interkulturalna književnost, Suočavanje s prošlošću ili povijesni revizionizam, Umjetnost bez posebnih potreba i Ubi me prejaka reč. Već iz samih naziva vidljivo je u kojem smjeru idemo. Pokušavamo obuhvatiti širok spektar tema i zainteresirati raznoliku publiku. Tribine održavamo utorkom uvečer jednom do dva puta mjesečno, a snimke objavljujemo na našem portalu.

Koliko srpske organizacije uspijevaju podsjetiti na istaknute umjetnike i stvaraoce, pogotovo što oni nisu na najbolji način predstavljani?

Slažem se da srpski umjetnici, ali i mnogi drugi istaknuti i zaslužni pojedinci, nemaju u hrvatskoj kulturi i i javnosti zasluženo mjesto. Srpske organizacije nisu krivac za to, one čine koliko mogu, ali su možda nekad i obeshrabrene, jer vrlo često nailaze na nerazumijevanje. Čini mi se da se još uvijek o većini znamenitih Srba u Hrvatskoj govori stidljivo i tiho, tek u okvirima manjinskih društava. A ta manjinska društva su u teškim okolnostima, nedostacima sredstava, nekako uvijek preokupirana vlastitim problemima. Suradnja je poželjna, jer upravo ona rješava dio problema.

Kako ocjenjujete kulturnu razmjenu između Hrvatska i Srbije uopće?

Mislim da napreduje. Nažalost, negativan utjecaj političkih odnosa se i tu osjeća, ali sve manje, rekla bih. Kultura i umjetnost najlakše i najbrže prelaze granice: državne, nacionalne, ideološke i sve druge. Kroz njih se najlakše razvija dijalog između naroda i država. Pored individualnih gostovanja umjetnika, razvija se i institucionalna suradnja. Mislim da je suradnja na svim područjima sve bolja – brojni filmovi se snimaju u koprodukciji, učešća na festivalima su obostrana, hrvatski i srpski pisci gostuju na sajmovima knjiga i drugim manifestacijama i izdavači se otvaraju. Kazališna i pozorišna gostovanja su sve češća, a i redateljski angažmani, pop i rock pevači održavaju koncerte. Kad smo kod ovih posljednjih, tretman je, doduše, vidno drugačiji – srpskih pjevača nema mnogo na hrvatskoj televiziji i radiju, dok su hrvatski mnogo više zastupljeni u Srbiji.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share