I zadarski glumac mlađe generacije Juraj Jure Aras aktivno se uključio u obilježavanje 50. godišnjice od smrti velikog južnoslavenskog romanopisca Vladana Desnice koja je obilježena 4. marta ove godine u karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom. Aras je tom prilikom izveo monodramu s elementima lutkarstva pod naslovom „Desnica: igre proljeća i smrti“ nastalu na temelju poznatog Desničinog romana Proljeća Ivana Galeba. Nakon Karlovca predstava će biti izvedena u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Dubrovniku, Amsterdamu, Tuzli i još nekim gradovima bivše države. Predstava je komorna, izvodi se na pozornici na kojoj se nalazi i publika, 50–60 gledalaca. U Karlovacc je predstava stigla zahvaljujući takozvanoj „zadarskoj vezi“ – direktor karlovačkog kazališta Srećko Šestan Zadranin je, isto kao i glumac Jure Aras i kao i Ilija Krneta, agilni aktivista srpske zajednice u RH koji je aktivan u obnovi Kule Stojana Jankovića u Islamu Grčkom.
– Nije toliko bitna „zadarska veza“ koliko je bitno kada se ljudi poznaju i kada se prijateljstva ne prekidaju. Sva trojica smo se godinama bavili kulturom u Zadru. Kada sam ja otišao iz zadarskog Kazališta lutaka, došao je Jure Aras i samo nastavio dobru tradiciju. Kada sam čuo za ovu ideju odmah sam je prihvatio. Duh Kule Stojana Jankovića kao da lebdi ovdje, kao što je i Vladan tamo napisao svoja najznačajnija djela. Inače, pratim obnovu Kule još i prije devedesetih i drago mi je što se obnavlja – kaže Šestan. Dodaje da predstavu nije gledao prije ali da je čuo o njoj najbolje kritike, posebno onu s lanjskih splitskih Marulićevih dana, i da se slaže da je predstava jako dobra. Napominje i da je jako teško u 70 minuta napraviti reminiscenciju velikog pisca što je Arasu uspjelo i sa svojim toplo poetsko-filozofskim načinom interpretacije teksta uspio nam je približiti lik i djelo Vladana Desnice, smatra Šestan.
Predstava je izvedena u produkciji Teatra VeRRdi iz Zadra. Premijeru je imala 19. novembra 2015. na velikoj sceni Kazališta lutaka Zadar i uspješno se razvija kao umjetnički i društveni proizvod u cilju afirmacije vrijednosti djela Vladana Desnice i njegovog humanističkog filozofskog stajališta te vrijednosti podneblja i kulture u kojem je nastalo, ne samo u cilju promocije umjetničkog djela i filozofije, nego i afirmacije međunacionalnih odnosa kroz kulturu i toleranciju. Predstava je do sada imala niz zapaženih izvedbi. Osim premijere na ARTAKT festivalu i službenog otvaranja male dvorane Kazališta lutaka, nastupila je na 26. Marulićevim danima – renomiranom festivalu hrvatske drame u Splitu, otvorila je Dane kaštelanskog kazališta, nastupila je u Omišu, u Islamu Grčkom, u Kuli Janković gdje je djelo i napisano, za noć kazališta u Virovitici te na sceni Polanec Zagrebačkog kazališta mladih.
Predstava specifičnog tonskog i vizualnog dizajna suptilno prenosi meditativnu atmosferu i misao romana, a teatar je u službi pažnje na tekst. Dramaturgija unutarnjom logikom nenametljivo vodi digresiju kao vodiča radnje, a glumac u dijalogu s lutkom igra pripovjedno kazalište, vješto i neopterećujuće, uz glazbu Bojana Gagića koja uz Desničin tekst na kraju mnoge gledatelje dovede u stanje da požele da to još satima traje. Dramaturgiju je prema, rekosmo već, motivima Desničinog romana napravio zadarski glumac Juraj Aras. Posebno je pozitivna kritika sa Marulićevih dana koju potpisuje Igor Ružić, izbornik 26.Marulićevih dana.
– Mala predstava velike snage, monodrama teškog suživota čovjeka sa samim sobom, glumca i pripovjedača, živog stvora na pozornici i lutke. No, prije svega toga, posveta velikom piscu i njegovoj samoći, koja u kazališnoj tišini odzvanja još glasnije. Istodobno, konkretni plod nastojanja zadarskog izvaninstitucionalnog Teatra VeRRdi i Jurja Arasa samog na drukčijoj vrsti očuvanja pomalo već i zanemarene suvremene književne baštine – ističe se u Ružićevom osvrtu na predstavu.
– I meni je Desnica bio „težak“ kada sam ga čitao u srednjoj školi, pa sam ga čitao par godina poslije toga, pa još jednom i onda sam shvatio da mi se u njegovom djelu nešto jako sviđa. Shvatio sam da me taj roman počinje silno zabavljati, što je sasvim suprotno od utiska kada čovjek prvi put pročita Desnicu. Kasnije sam shvatio da mi ništa nije teško u tom romanu i da sam toliko identificiran s tim romanom da je on meni prokrvljen u potpunosti. Odrastao sam u Zadru, ali sam živio i u Karinu gdje se spajaju Bukovica i Ravni Kotari. Cijeli taj ambijent, govor i seljaci o kojima Desnica priča su mi jako bliski, kao i šum borova i cvrčanje cvrčaka, taj miris kraja i zemlje – kazao je Jure Aras koji se glumom bavi od 1995. godine i to u zadarskom Kazalištu lutaka, iako nikada nije mislio da će biti glumac, već muzičar, roker. Aras je osnovao i Teatar VeRRdi krajem devedesetih, na kraju Kalelarge, na poluotoku, po uzoru na nekadašnji teatar istog imena.
– Bliskost sa Desnicom se očituje i u mom građanskom porijeklu, a rekao bih i u odgoju. Pored toga bliski smo i po rođenju. On je rođen 17., a ja 15. rujna. Kod Desnice mi je blisko i odsustvo, odsustvo struktura, od ambicije da se bude unutar svijeta kojeg strukturno moramo živjeti. On je imao neku privilegiju pa se kao „buržuj“ mogao povući u mir svoje Kule i pisati taj i ostale romane. Ja, nažalost, nemam tih mogućnosti i moram se boriti, ali motivacija da se čovjek izuzme iz toga je i kod mene užasno jaka. Mnoge me stvari ne zanimaju, ja hoću tu introvertiranost koja će me u sukobu sa ozbiljnim temama uvijek potaknuti da nađem najbolji put olakšanja u svemu tome – pojašnjava Aras svoju vezu sa Desnicom i njegovim djelom koje je uobličio u monodramu.
Moj pristup je drugačiji, dodaje Aras govoreći o tome kako je cijeli roman sažeo u 70 minuta predstave. Nisam ništa kratio, nego sam znao da ne mogu cijeli roman prepričati u 70 minuta. Sadržaj predstave predstavlja deset posto od onoga što sam ja htio u predstavi i neki dijelovi koji su mi bili jako važni ipak su ispali iz predstave čija je dramaturgija pripremana preko dvije godine. Na primjer, priča Aras, predstava mi počinje dijelom romana koji je u sredini knjige, ali se vrlo brzo pomiče na početak romana, pa ide na kraj, pa se opet vraća negdje u prvu ili drugu trećinu.
Sudeći prema dosadašnjim kritikama, Aras je napravio dobru predstavu u čast velikog pisca Vladana Desnice.
