Približno 500 vjernika okupilo se protekle subote u dvorištu hrama sv. Apostola Petra i Pavla u središtu Slatine, gradu u kojem je do 1991. godine živjelo 4.270 ili 34,4 posto Srba, a danas ih je samo 1.250 ili 9,1 posto.
I baš zbog tog podatka, nitko nije bio ravnodušan prema broju ljudi koji su došli proslaviti Petrovo, zapaliti svijeću, pomoliti se, razrezati slavski kolač, počastiti se, zapjevati i zaigrati kolo.
– U kolo, u kolo, ‘ajmo svi u kolo, lepše ćemo jesti – bodrio je paroh slatinske parohije Dragan Gaćeša nakon svečane liturgije i ophoda oko crkve, one koji su se nećkali bi li prvo sjeli i nešto pojeli ili zaplesali. Mjesta pod šatorom nije bilo za sve pa im ništa drugo i nije preostalo nego pridružiti se plesačima. Ali, hrane je bilo dovoljno pa nitko nije ostao gladan ili zakinut za bilo što – oni što su prvi sjeli uljudno su kasnije mjesta prepustili drugima.
– Ispunila se moja želja, narod se dobro odazvao, ali nisam očekivao baš toliko ljudi – pravdao se otac Dragan.
Na molbu grofa Pejačevića, tadašnjeg vlastelina slatinskog kraja, kralj Franjo III. proglasio je 1808. godine Slatinu trgovištem s pravom održavanja sajmova za Petrovo, Pavlovo i Nikolinje po starom kalendaru. Nadaleko poznati slatinski sajmovi (održavani sve do 70-tih godina prošlog stoljeća) doprinijeli su povećanju prihoda i daljeg razvoja Slatine kao trgovačkog i obrtnog središta regije od Papuka do Drave. U Slatini je ove subote, na Petrovo, opet bilo kao nekada. Mnogi za to najzaslužnijim drže uprava oca Dragana.
– Malo smo sebi dali truda da Slatini vratimo ono što zaslužuje. Prethodnih godina to je bilo malo komplikovano, ali neću sada o tome nego ćemo ići napred. Ove godine smo organizirali slavu kako to i dolikuje, pre svega sa svetom liturgijom. Najvažnije je da se pomolimo jedni za druge, za naše pokojnike pa na kraju da se proveselimo i da počastimo narod. To je smisao hramovne slave. Ako se okupimo na svetoj liturgiji i raziđemo onda to nema smisla jer nema druženja i kontakta među ljudima i zajedništva koje nam je toliko potrebno. Neću da budem lažno skroman, dao sam si truda. Moj posao je da se borim, da narod vratim i privučem svojoj crkvi. Ljude treba privući raznim sadržajima, pre svega molitvom – priča otac Dragan i naglašava kako su za ovogodišnju atmosferu ipak najzaslužniji vjernici. Liturgiju je predvodio paroh medinački Jovan Šaulić uz asistenciju Ratka Gatorevića, paroha iz Slavonskog Broda.
Na liturgiju je iz Beča gdje živi od 1972. godine doputovala penzionerka Nevenka Stojnović, rođena u Lisičinama. U Slatinu gdje ima kuću, dolazi dva puta godišnje, obavezno na Petrovo. Kaže kako je prekrasno vidjeti toliko svijeta na jednom mjestu. Rajko Damjanović rekao nam je, ako ga sjećanje ne vara, da još nikada nije bilo toliko vjernika, a to nam je potvrdila i njegova sestra Radojka Damjanović naglasivši da su se najviše obradovali šatoru kojeg do sada nije bilo. Umirovljeni profesor tjelesne i zdravstvene kulture Borislav Radalović na pitanje kako se osjeća, odgovorio nam je u stihovima pokazujući obilje na stolu: “Kao na početku, tako i na kraju/ugođaj je kao u raju/ljudi pjevaju, plešu i ugodno koračaju/a ovi kolačići se kolačaju”.
Iz Beograda su u Slatinu stigli Milomir i Spomenka Lazić sa sinovima Nemanjom i Branislavom. Milomir je u Beograd došao iz BiH, a Spomenka iz Medinaca kod Slatine. No, to nije jedini razlog kojeg su ovdje. Milomir je vlasnik građevinskog obrta u kojemu je, davnih dana, tri godine radio paroh Dragan Gačeša.
– Dragan je bio moj učenik može se reći, a sada je igrom slučaja došao na službu u Slatinu. Osjećamo se jako prijatno, čak smo i oduševljeni s odazivom naroda. Vidi se da je tu došla snaga koja mladošću želi da pokrene vjernike i ljude oko sebe – kaže Lazić.
Vjernike je ove godine dočekala obnovljena crkva. Prokišnjavala je na više mjesta pa je saniran krov.
– Bilo je to nužno jer kada krov prokišnjava nije dobro, onda nam džabe sve ostalo. Investicija je vrijedna 53 hiljade kuna. Odaziv naroda bio je dosta velik, gospodin Goran Čuča donirao nam je građu, pomogao je Grad Slatina, a pomoć je obećao i župan. Do jeseni bi je trebali i okrečiti – kaže otac Dragan.
O povijesti Crkve najbolje će nam pričati profesor Petar Kavgić (81), živa slatinska enciklopedija. Pun je podataka i živopisnih opisa niže zanimljivosti o Crkvi sagrađenoj 1747. godine, dva puta obnavljanoj, 1813. i 1887. godine i srušenoj 1941. godine. Svako malo netko ga prekida, srdačno pozdravlja ili mu čestita imendan.
– Strašno se ljutim jer Crkva nije spaljena 1941. godine kako pišu slatinski povjesničari nego je rušena, dio po dio, a materijal je korišten za gradnju ustaških bunkera. Prilikom povlačenja zvonika, smrtno je stradao radnik koji je držao uže. Većina bunkera je prilikom oslobođenja Slatine uništena, a od materijala onih čitavih građene su kuće. Na istom mjestu hram je ponovno sagrađen tek 1978. godine, isti onakav kakav je bio i prije – govori nam profesor Kavgić.
Narodu na Petrovo, pa ni reporteru, nije bilo do teških tema pa smo Crkvu i njen značaj, ne samo za Srbe koji su ovdje živjeli, ostavili za neku drugu prigodu, a svi zajedno nazdravili smo viljamovkom obitelji Bajić iz Brezovice.
Tekst: Goran Gazdek, SNV; video: Marinianis TV
