Pobjednik ili gubitnik

Share

Kada je izabran za predsjednika HDZ-a Andrej Plenković, činilo se da se u toj stranci otvara nova stranica i novi put. Smatrao sam da će uljuditi stranku u kojoj se sakupilo svega, od ekstremnih komunista do ekstremnih nacionalista, koji su ulaskom u tu stranku mislili da će ostvariti sva svoja politička nadanja i htjenja. Na početku svog predsjedničkog mandata u stranci i kasnije u Vladi, nisu se vidjele nikakve razlike ili znatniji pomaci. Plenkovićem su mnogi koji su vjerovali u neke pomake ostali razočarani. Počeli su ga zvati Svileni, Anemko i nadijevali mu svakakve nadimke. Međutim, kako svila klizi među prstima, tako je Plenković pokazao da je zapravo neuhvatljiv. Kada pomisliš da si shvatio što želi reći i napraviti, ispostavi se nešto drugo. Novi Predsjednik HDZ-a i Vlade, kada se činilo da gubi konce i da ćemo uskoro na treće po redu parlamentarne izbore u samo nekoliko mjeseci, spojio je ono što se do sada činilo nemoguće. Liberalnu ljevicu i desni centar. Naravno da pri tome nije birao sredstva, ali pokazao sa vrlo vještim pregovaračem i pokazao je zavidnu diplomatsku sposobnost. Uspio je razbiti jednu od opozicionih stranaka – HNS obećavši im u političkoj trgovini nešto što ta stranka, tj. neki njeni članovi nisu mogli niti sanjati. Potpredsjedničko mjesto u Vladi i dvije ministarske fotelje. Time je izazvao gnjev opozicije, kojoj je prekršen opozicioni ugovor i o tome će se još dosta čuti, ali izazvao je i gnjev u vlastitoj stranci i među ekstremnim desničarima koji sjede u saborskim foteljama i koji sigurno tu ne bi bili da nisu bili na listi HDZ-a. Time je Andrej Plenković ostvario tri vrlo značajna politička poena.

Naciji mrskog ministra obrazovanja Pavu Barišića, za kojeg su ugledni naučnici i opozicija tvrdili da je plagirao svoju doktorsku disertaciju i tražili njegovu smjenu, Plenković je zdušno branio i držao ga na mjestu koje je osramotio, mjestu koje je vrlo važno za hrvatsku budućnost, jer on je upravljao, zapravo određivao članove komisije koji trebaju donijeti novu kurikularnu reformu. Međutim, Barišić je za taj delikatan posao odredio klerikalnu desničarku koja bi prije mogla dovesti do realizacije klerikalnu reformu nego reformu obrazovanja. Ali, nakon dogovora s dijelom rukovodstva, zapravo predsjednikom HNS-a Ivanom Vrdoljakom, koji je dao ostavku na sve funkcije u stranci i u mirovanja stavio svoj saborski mandat kada je Predsjedništvu došlo do uha što je radio, Plenković je šapatom smijenio „velikog plagijatora“ i u dogovoru s do nedavno čvrstim oporbenjakom na njegovo mjesto imenovana je nestranačka osoba prof. dr. sc. Blaženka Divjak. Nova ministrica je sveučilišna profesorica, bila je zamjenica rektora Sveučilišta u Zagrebu i već ranije je pokazivala svoje negodovanje kad je u pitanju to kamo i kako se vodi obrazovanje i zalagala se za stvarnu kurikularnu reformu, umjesto „klerikalne“ koju bi našoj mladosti priredio Barišić da je ostao ministar. Gospođe koje su po Barišiću imenovane da provedu tu delikatnu reformu odmah su na vlastiti zahtjev odstupile i jedna od njih vratila se u Sabor u kojem je već ranije bila prije imenovanja. Dakle, to je jedna od pozitivnih stvari koje je predsjednik Vlade učinio nakon što je zahvaljujući dijelu HNS-a dobio saborsku većinu. Jedino što mnogo ne obećava je to što je za potpredsjednika Vlade i čovjeka zaduženog za graditeljstvo postavio bivšeg varaždinskog župana koji je na lokalnim izborima listom poražen od povratnika u politiku Radimira Čačića. Inače, bivši varaždinski župan Predrag Štromar upamćen je po tome da u svom mandatu nije ništa učinio, ali je ostao poznat po jajomatu koji je instaliran u Varaždinu i to je jedino što je ostalo vidljivo nakon njegovog mandata. Osim toga, Štromar o graditeljstvu i građevini zna isto toliko koliko o tome zna svaki besposličar koji nema drugog posla pa stavi ruke na stražnjicu i gleda kako radnici zidaju kuću. Koliko će Štromar pomoći Plenkoviću još će se vidjeti.

Druga velika stvar koju je pokrenuo Plenković je ta da se rigidna desnica potpuno odvojila od HDZ-a i čak nije dala podršku prilikom izglasavanja većine novoj Vladi. Od Plenkovića su se odmah distancirali bivši HDZ-ovci Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, te bivši legionar Legije stranaca, koji je dogurao do generala HVO i koji je slovio za jednog od ridikula koji griju saborske fotelje – Glasnović. U ponedjeljak je na čudnoj konferenciji za štampu, na kojoj novinari nisu imali pravo uputiti niti jedno pitanje ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade dao Ivo Stier. Stvarno bi bilo nakaradno da u Vladi sjede dva potpredsjednika koji hodaju u Povorci ponosa (Štromar) i drugi koji hoda u povorci Hod za život, koja se zalaže za sasvim suprotne i na vjeri bazirane činjenice koje su ostale negdje u osamnaestom stoljeću (Ivo Stier). Kako će ta nova Plenkovićeva vlada funkcionirati pokazat će vrijeme, ali, ukoliko ostvari sve ono što je proklamirano prilikom sastavljanja, dovest će svakako do nekog napretka.

I treća stvar koju je pokrenuo Plenković jest preslagivanje unutar samog HDZ-a. Nacionalisti i desno orijentirani članovi već rogobore. Kako se čini Plenković će se obračunati i s njima sa željom da napravi jednu modernu, evropski orijentiranu demokršćansku stranku, bez prituha nacionalizma i rasističkih ispada kakve pojedini članovi i danas ispoljavaju. Ako i u tome uspije, Andrej Plenković će učiniti ono što još nikome u povijesti ove države nije uspjelo.

 

 

Share