Podvala SPC-u: Hrvati nesigurni u ishod Stepinčeve kauze

Share

Čim sam pročitao hrvatsku verziju zajedničkog priopćenja Mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka o Stepincu, objavljenu u četvrtak 13. jula po završetku šeste runde razgovora (održane u Domu Svete Marte u Vatikanu u kojem obitava papa Franjo i točno godinu dana nakon početka rada Komisije), shvatio sam da se nešto veliko valja iza brda i da katolička strana pokazuje očite znake nervoze i nesigurnost u ishod Stepinčeve kauze. Naime, sada zaista sve ovisi samo o papinoj odluci. Pojasnit ću skandal koji je imao jake reperkusije u hrvatskim i srpskim medijima, a da čitatelji i zainteresirana javnost nije shvatila što se zaista događa.

Zajedničko priopćenje je složeno na talijanskom jeziku, predložilo ga je vatikansko tijelo i obje strane su ga, nakon jakih diskusija, prihvatile onako kako ga je najprije objavio Tiskovni ured Svete Stolice, a zatim preneo Radio Vatikan. Pošto se služim i talijanskim jezikom najprije sam usporedio izvornik sa španjolskom i engleskom verzijom vatikanskog priopćenja. Istovjetni su od riječi do riječi. U hrvatskoj se pak verziji, koju je objavila Informativna katolička agencija (13.07.2017 | 13:40 | IKA V – 191849/7) nalaze dva sporna momenta.

Preskočio sam protokolarne pasuse u kojima se članovi Komisije zahvaljuju papi Franji što je uvažio prigovore patrijarha srpskog, gospodina Irineja i potaknuo osnivanje, pa sam pažljivo pročitao spornu rečenicu. U IKA-inoj verziji ona glasi: „Moglo se također osvijetliti život i službu jednog uglednoga katoličkog pastira u osobito teškom povijesnom razdoblju“.

Imajući u vidu sve što su do sada izložili o Stepincu, bilo mi je jako sumnjivo da bi predstavnici SPC-a pristali potpisati priopćenje u kojem se zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac naziva „uglednim pastirom“. Bio sam u pravu. U talijanskom izvorniku ne stoji „ugledni pastir“ već „važan pastir“.

Pažljivo pročitavši uvideo sam i drugu grešku: u izvorniku se povijesno razdoblje u kojem je djelovao Stepinac ne kvalificira kao „teško“, nego kao „problematično“. Da stvar bude do kraja transparentna, donosim talijanski izvornik sporne rečenice:„Si è pure potuto illustrare la vita e il ministero di un importante rastete cattolico, in un periodo particolarmente travagliato della storia“. IKA krivo donosi riječ „importante“ (važan) kao „ugledan“, te riječ „travagliato“ (problematičan) kao „težak“.

Upozorio sam odmah uredništvo Informativne katoličke agencije o gruboj grešci, pretpostavljajući da se radi baš o grešci počinjenoj u brzini novinarskog posla. Upozorio sam i kancelariju patrijarha Irineja svjestan da će IKA-ina greška biti preuzeta od srpskih medija, kako se i dogodilo.

Iz patrijaršije su mi se odmah javili i zahvalili. IKA me je ignorirala. Sada je jasno i zašto: jer je Kaptol namjerno podvalio pravoslavnima i u IKI su napravili grubo kršenje novinarske etike. Provjerivši još jednom u ponedjeljak dok se ova kolumna predavala za objavu, IKA je i dalje držala pogrešnu verziju priopćenja Komisije. Ponavljam, unatoč tome što su bili upozoreni!

Da se ne radi samo o nekom jezičnom hiru govore dva manipulativna teksta koja su zamah uzela baš na toj IKA-inoj grešci, zapravo podvali. Jedan se pojavio 15. jula u beogradskim Večernjim novostima, a naslovljen je „Šok na kraju rada Komisije: Stepinac mučenik, ni slova o zločinima!“. Potpisuju ga Rade Dragović (novinar beogradske redakcije) i Jurica Koerbler (zagrebački dopisnik tog lista) i vrvi netočnostima. Zbog djelova članka poput citiranog u ovom pasusu reagirao je srpski dio Komisije koji je objavio žestok osvrt i kritiku lista Večernjih novosti na službenoj stranici patrijaršije: „Zbog nekoliko spornih stavova iz saopštenja, njegovog opšteg tona i upotrebljenih formulacija u crkvenim i naučnim krugovima, spekuliše se da srpske vladike i istoričari nisu izneli dovoljno jake argumente o Stepinčevoj ulozi u progonu, prisilnom prevođenju u katoličku veru i ignorisanju masovnih ubistava Srba u logorima smrti ND“’. Tako glasi citat iz članka Večernjih novosti.  A evo dio silovitog priopćenja sa sajta patrijaršije: „… Jasno je da uredništvo ‘Novosti’ potura čitateljima otrovnu laž da su srpski članovi Mješovite komisije za dijalog o Stepincu Mal’ta ne potpisali njegovu kanonizaciju. Time, očevidno, želi kod vjernike da izazove krajnje nepovjerenje prema Svetosavskoj Crkvi (…) Kome i zbog čega je bilo potrebno da svjesno daje pogrešan prijevod zajedničkog priopćenja, nama je jasno, a jasno je i zbog čega nesavjesne prevoditelje, svjesne toga što i zašto rade, slijedi uredništvo Večernjih novosti.“

Ovo neće ostati samo na likovanju katolika i na podmetanjima srpskih radikala. Stepinac ne smije biti pretvoren u teren ratovanja. Ako ne može postati i biti znak dijaloga i most suradnje, neće i ne smije biti proglašen za sveca.

Istoga dana, kaptolski propagandist Darko Pavičić u zagrebačkom Večernjem listu, također konfabulira i izmišlja, pak se u članku „Otkrivamo detalje sa sastanka: SPC došao s optužbama, Sveta Stolica ih ignorirala“ ruga i vrijeđa mitropolitu zagrebačkog Porfirija, predsjednika srpskog dijela Komisije i njegove kolege, na primjer, ovako: „Predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve i srbijanski povjesničari na posljednju sjednicu, koja je održana ovoga tjedna u Vatikanu, došli su s opstruirajućim stavovima i novim optužbama protiv kardinala Alojzija Stepinca te svojim zaključkom i izjavom koju su željeli nametnuti kao konačnu. Bilo je to hrvanje, a ne dijalog (…) Zaključak i izjava s kojom je došla pravoslavna strana bili su još oštriji i žešći od pisama patrijarha Irineja papi Franji u kojima se on protivi kanonizaciji kardinala Stepinca“’.

Međutim, jasno je da za vrednovanje spornoga Stepinca nisu potrebni „novi dokumenti“. A i oni su polako počeli izlaziti na vidjelo. Sve ono što je bilo rečeno u pismu patrijarha Irineja papi Franji (a prije toga papi Benediktu XVI, pismo patriarhovo koje je umirovljeni njemački papa odšutio!), dovoljan su razlog da Sveta Stolica ne gurne ekumenske odnose u provaliju. Papi Franji to sigurno nije cilj! I siguran sam da ovo neće ostati samo na likovanju katolika i na podmetanjima srpskih radikala. Stepinac ne smije biti pretvoren u teren ratovanja. Ako ne može postati i biti znak dijaloga i most suradnje, neće i ne smije biti proglašen za sveca.

Doista, sada se čeka potez Vatikana. Saznajem da su srpski članovi Komisije nakon susreta s kardinalom Državnim tajnikom Pietrom Parolinom (odmah nakon završetka rada Komisije) uvjereni kako je Parolin svjestan da ovaj proces „nije gotov“, da nema „mjesta triumfalizmu“, da se do sada samo „grebalo po površini“ te da je proces „tek započeo“.

Premda Papa ima zaista posljednju riječ, srpski članovi Komisije će sada izvjestiti Sveti Sinod SPC-a i on može dati neke preporuke patrijarhu. Bilo bi zaista neobično da se patrijarh ne oglasi u novom pismu papi Franji kako bi se zahvalio na dosadašnjoj gesti dijaloga i kako bi, nakon što se slegnu dojmovi, rekao kako prema SPC-u ipak stoje stvari.

Jer dio priopćenja koje, kao, zaključuje stvar, nije dovoljan. Citiram ga: „Došlo se do zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja. U slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različit“’.

Osobito će biti važno očitovanje patrijarha s obzirom na podvale na račun predstavnika SPC-a koje se optužuje da su kapitulirali pred hrvatskim nacionalistima i maltene se sami založili za kanonizaciju Stepinca.

 

Share