Pogodi tko dolazi na Kneževu večeru?

Share

Čitav ovogodišnji 51. Bitef u Beogradu, možda i nepravedno, bio je u znaku belgijske predstave „Olimp: u slavu kulta tragedije“, zbog njenog dvadesetčetverosatnog trajanja i zbog gomile nasilja i golotinje, no bilo je i drugih manje razvikanih predstava koje zaslužuju pažnju. Jedna od njih „Carstvo nebesko“, u koprodukciji Narodnog pozorišta iz Beograda i Bitef teatra, u režiji vrlo renomiranog slovenskog redatelja Jerneja Lorencija, predstavljala je vrlo rafinirani pokušaj da se tematika slavenske tradicionalne kulture, njenih mitova i legendi, pogleda današnjim očima i da im se pristupi, kako s dozom osjetljivosti za historijsku sudbinu naroda na ovim prostorima, tako i s nervom za metafizička pitanja između neba i zemlje. U slučaju ove predstave radilo se o srpskim narodnim predanjima i junačkim pjesmama vezanim za bitku na Kosovu polju, koja svakako predstavlja centralnu energetsku os kolektivnog sjećanja Srba na svoju burnu prošlost.

Ideja ove izvedbe, odnosno čitavog projekta pod nazivom Epika balkanika, nije bila u tome da se rekonstruira jedna herojska bitka, niti da se istakne patos njenih junaka, već da se priredi otvoreni susret historije i današnjice, dijalog silovite prošlosti i ne manje traumatične sadašnjosti, da bi se osvijestili vrlo udaljeni korijeni i još nejasnije perspektive našeg postojanja. Negdje na ničijoj zemlji između nekada i sada zbiva se ova predstava, a akteri s obje strane; današnji obrazovani i pomalo cinični građani i nekadašnji priprosti seljaci koji su vjerovali u „krst časni i slobodu zlatnu“, gledaju se na otvorenoj sceni očima u kojima ne nedostaje čuđenja i znatiželje, kao ni osjećaja drame i strahopoštovanja. Redatelj Lorenci jasno naslućuje takvu nit predstave kada na primjer pred premijeru govori o vlastitom interesu za ljepotu i snagu stare poezije, zanimanju za odnos između junaka i žrtve, okrutnosti i ljubavi, kao i za pitanja koliko prošlost utječe na sadašnjost i zašto ona ponekad postaje rušilačka i samoubilačka.

„U narodnom blagu krije se neka čudesna ljepota i neposrednost i ono ima snažan ritam koji sliči na ritam ljubavi i smrti“, poetski objašnjava Lorenci. Tako se te stare priče pune tragike, patosa i herojstva o smrti majke Jugovića, o Kosovki djevojci, o knezu Lazaru i njegovoj kletvi na toj posljednjoj ‘kneževoj večeri’ pred bitku, o muci kneginje Milice, ispostavljaju u ovoj predstavi i kao priče današnjih ljudi, jer na svoj pjesnički način govore o arhetipskim htjenjima čovjeka, o moći, časti, slavi, boli i samoći, nekad i danas.

Ono što se ipak promijenilo je neosjetljivost modernog čovjeka pred tim drhtajima historije i šumom svemira pa razlog ove predstave treba tražiti i u naporu da se povežu konci i uspostave veze sa dubokim glasovima prošlosti. U tom smislu i slogan čitavog ovogodišnjeg 51. Bitefa, „Epsko putovanje“, govori o današnjoj potrebi kazališne umjetnosti da u trenutnom kaosu svakidašnjice osluhne te šaptaje iz dubine zemlje, koji mu mogu puno više reći nego zaglušujuća buka s njene površine.

Predstava „Carstvo nebesko“ strukturirana je kao dramatična fantazija u kojoj se susreću i isprepliću lica od prije šest vjekova i njihovi moderni promatrači, koje dira nasilnost minulih događaja ali koji ono što se dogodilo tumače na razne načine, kako znaju i umiju… Ono što je važno jest da je prošlost u predstavi često jača od današnje obične svakodnevice; ili zato što je ta današnjica previše banalna za stvarnu historijsku dramu ili zato što se ta prošlost u sadašnjici pretvorila u priprostu parolu.

Poznati beogradski glumci: Olga Odanović, Nada Šargin, Bojan Žirović, Nataša Ninković, Milutin Milošević, Hana Selimović i drugi, sa puno discipline i srčanosti odigrali su ovu kompleksnu predstavu u kojoj su bile važne nijanse njihova glasa, izmjena (historijskih) uloga, raspored na pozornici, govor tijela, pjevne i muzičke dionice, pa se sa sigurnošću može reći da će ova predstava imati svoju publiku i izvan festivalskog aranžmana. Zaključno, „Carstvo nebesko“ predstavlja veliki doprinos i u estetskom smislu, jer se na vrlo moderan način spojila jedna historijska tema iz srpske nacionalne i duhovne tradicije s univerzalnim dilemama ljudskog postojanja.

Share