Politikantski folklor

Share

Miodrag Linta, predsjednik Saveza Srba iz regiona, pozvao je sve Srbe koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, kako prenosi „Blic“, da izađu na lokalne izbore. Srbi u Hrvatskoj, nastavlja, posljednjih nekoliko godina nalaze se u iznimno teškoj poziciji jer je ovdje na snazi rehabilitacija ustaške ideologije i poruka mržnje i nasilja.

Ova poruka gospodina Linte, kojeg uzimamo samo kao primjer u kontekstu problema Srba u Hrvatskoj, bez ikakvog osobnog animoziteta, ne može biti ispraznija, netočnija i politički štetnija za interese hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Štoviše, ovakva retorika vjerojatno i ne služi ničem drugom nego kratkotrajnom dizanju rejtinga, a nama, Srbima koji uistinu živimo u Hrvatskoj, samo pričinjava dodatne probleme jer se pod utjecajem takvih histeričnih i neodgovornih izjava domaći mediji bave izmišljenim problemima, a oni stvarni ostaju na marginama, bez ikakve šanse za rješavanjem.

U čemu je točno problem? Pa u tome što teška pozicija Srba u Hrvatskoj nema nikakve veze s rehabilitacijom ustaške ideologije nego s nekim drugim, puno opipljivijim razlozima. Ustaštvo nije problem Srba u Hrvatskoj nego svih hrvatskih građana koji imaju dovoljno kućnog odgoja i morala da shvate da su ustaški pokret i ideologija nešto najnakaznije što je na ovim prostorima smišljeno od stoljeća sedmog. Šovinistički ispadi Milijana Brkića, također, nisu problem Srba u Hrvatskoj i izvan prostora politikantskog folklora ne proizvode nikakve negativne učinke po njihov ostanak i opstanak. Najbolji dokaz tome je činjenica da HDZ, čiji je Brkić potpredsjednik, sasvim pristojno surađuje s jedinom srpskom parlamentarnom strankom. Trojica srpskih predstavnika u parlamentu doslovno su spasila vladu Andreja Plenkovića prilikom izglasavanja povjerenja ministru financija Zdravku Mariću.

Jednostavna je istina da se moramo navići na periodične izljeve ustaštva i šovinizma od strane predstavnika HDZ-a, koje ta stranka prakticira kako bi disciplinirala i onaj dio birača čiji moždani gangliji reagiraju samo na taj specifični, ustašoidni podražaj. To je svakako tužna činjenica, ali to ne znači da nam se, zbog tog političkog rituala koji se ponavlja svaki put kad se HDZ previše udalji od svoje baze, mora dizati kosa na glavi od straha da kreće reustašizacija društva.

Umjesto da se takve pojave stavljaju u pravi kontekst, izjave političkih redikula printaju se masnim fontovima na naslovnicama novina, iako je svima, pa i onima bez ikakve političke intuicije, jasno da se radi o najobičnijem folkloru. No iako je svima na političkoj i društvenoj sceni sve jasno, takve izjave na jednoj strani izazivaju reakciju na drugoj, jednako društveno beskorisnoj strani političkog spektra i na taj način se stvara dobro nam poznata politička klima u kojoj se kobajagi borimo protiv ustaštva, neoustaštva i sličnih aveti prošlosti, dok nam siromaštvo, bijela kuga i šikara sve više oduzimaju životni prostor.

Upravo zbog takvih, raznoraznih predsjednika kojekakvih udruženja, skupština i vlada, koji se umjesto realnim problemima bave prodavanjem magle, mi, Srbi u Hrvatskoj, koji nismo samo Srbi iz Hrvatske, nemamo priliku, barem ne ozbiljnu, argumentirano zastupati vlastite životne interese koji će nam pomoći da ostanemo živjeti tamo gdje bismo u nekom normalnom društvu mogli živjeti bez ikakvih problema.

Ne bi li bilo bolje da svi oni koji brinu za interese Srba u Hrvatskoj pozovu građane da izađu na lokalne izbore i glasaju za one opcije koje svojim znanjem i programima jamče izvlačenje njihovih lokalnih sredina s margina društva, iz zapuštenosti i šikara kojima su obrasli u posljednjih 20 godina, da upozore na demografsku i ekonomsku pasivnost te za to ponude akcije i rješenja?

Nažalost, mnogi tzv. predstavnici raznih udruženja ne shvaćaju da bi Srbi u Hrvatskoj rado nastavili sa životom i da bi se bavili rješavanjem sasvim životnih, svakodnevnih tema, poput cesta, vodovoda, radnih mjesta, internetske i telekomunikacijske infrastrukture, sređivanja zemljišnih knjiga, projektima čišćenja zapuštenog i zaraslog zemljišta i pretvaranja istog u površine koje mogu donositi ekonomsku dobit. Nametanje teze da šovinistički ispadi pojedinaca ili većih grupacija predstavljaju Srbima u Hrvatskoj prijetnju od koje trebamo zaštitu čak i veću od one koju nam jamče zakoni Republike Hrvatske, uz istovremeno ignoriranje stvarnih društvenih problema i izostanak ikakve smislene akcije za njihovo rješavanje, jasno ukazuje na činjenicu da takvi „predstavnici“ ili nemaju nikakvu ideju o budućnosti ili maliciozno manipuliraju strahom.

 

Naslovna fotografija: Medija centar Beograd

Share