Prazna državna blagajna i ogromni državni troškovi u vrlo skoroj budućnosti natjerati će hrvatsku vladu da povuče iznimno nepopularan i za građane nepovoljan financijski potez-uvođenje poreza ne nekretnine.
Stupanje na snagu paketa novih zakona kojim bi se dodatno zahvatilo u džepove građana očekuje se početkom sljedeće godine dok se s porezom na nekretnine kreće tek 2016. godine. Očito su u ministarstvu financija procjenili da će proračunska rupa za dvije godine biti prevelika i odlučili da je više neće popunjavati novim zaduženjima u onolikoj mjeri kao što je to danas. Iako je priča o uvođenju novih poreza nakratko bila zamrla, posljednjih tjedana ponovo je izbila na površinu.
Iako modaliteti oporezivanja zasada nisu poznati niti postoji nacrt prijedloga zakona, pretpostavlja se da će hrvatski zakonodavac slijediti slovenski primjer. U prijevodu bi to značilo da bi se kuće i stanovi oporezivali stopom od 0,15 posto vrijednosti nekretnine, ako vlasnik u njoj živi. Ako je riječ o nekretnini koja je prazna ili je vlasnik iznajmljuje, onda bi porez bio 0,5 posto.
Uvođenje ovoga zakona otvara mnogobrojna pitanja i zasigurno će imati ozbiljne i dugotrajne reperkusije na tržište nekretnina u Hrvatskoj, a povezano s time i promet poljoprivrednog zemljišta.
Među zagovornicima ovakvog poreza veliki je broj onih koji takav porez gledaju isključivo kao sredstvo za snižavanje cijene stambenih kvadrata u gradovima. U dobra krize i besparice, tisuće mladih ljudi ne može ni sanjati o vlastitom stanu i upravo u ovome vidi tržišni korektiv koji bi natjerao vlasnike stanove na smanjenje cijena. Nažalost ovakav pogled ne uzima u obzir loše strane poreza ako uzmemo u obzir da 80% stanovništva ima vlastite kuće i stanove. Štoviše, bio bi to udar i na one koji koriste iznajmljeni prostor zato jer bi vlasniku nekretine porasli troškovi, a samim time skočila bi i cijena najma. Ovakav porez koji ne zahvaća dohodovnu stranu obveznika( plaće, mirovine, primanja bilo koje vrste) nego nekretninu zasigurno će za posljedicu imati rasprodaju djedovine onih koji nemaju skoro pa nikakve prihode. Nažalost, ovaj porez je linearan pa zahvaća sve vlasnike neovisno o njihovoj financijskoj moći. Tako bi iste stope poreza plaćale banke koje u Hrvatskoj posjeduju tisuće nekretnina koje su stekle slomom građevinskog sektora i građani koji su uslijed kockarske državne politike spali na prosjački štap. Uzmemo li u obzir da banke svakodnevno oduzimaju stanove pod hipotekama zaduženim građanima jasno je da banke ovime neće biti pretjerano pogođene.
Devastirane kuće – osnova za ” porez na luksuz”
No, posebna opasnoat otvara se i za stotinjak hiljada Srba iz Hrvatske čije nekretnine leže diljem povratničkih područja u ruiniranom stanju. Onima koji su još vlasnici takvih nekretnina,a ne posjeduju hrvatske dokumente, kuće će se oporezivati kao luksuz, budući da u njima ne žive. O paradoksalnosti takve situacije ne treba ni govoriti, ali će takav potez biti dovoljan poticaj mnogima da konačno rasprodaju svoju djedovinu i zauvijek raskrste sa Hrvatskom. Budući da takve kuće i ne vrijede mnogo, rasprodaja će ići u paketu sa poljoprivrednim zemljištem i šumama pa bi se vlasnička slika na povratničkim područjima mogla drastično promjeniti. No, takav scenarij mogao se i očekivati s obzirom da se povratak Srba nije ostvario u posljednjih 20 godina, a ovakva regulativa samo je model da se taj proces završi mirno i bez prevelike buke.
Ovakvim potezima država nasilno kreće u razvlaštivanje velikog djela građana od njihove imovine, a glavni razlog je krpanje državnog proračuna. Pogledamo li strukturu i rast hrvatskog vanjskog duga zamjetno je njegovo povećanje iz godinu u godinu, a kamate na zaduživanje zbog lošeg kreditnog rejtinga dosežu rekorde. U prijevodu, sav novac koji bi se i skupio ovakvim porezima odlazio bi u rupu bez dna jer su hrvatski dugovi matematički i teoretski neotplativi, a mogućnost daljnjeg zaduživanja ovisi samo o računici kreditora da će se na kraju ipak nekako naplatiti. Dakle, dobijamo još jedan porez zbog kojega narod neće živjeti bolje, dapače biti će mu lošije, porez koji neće udariti na najveće uzročnike visokih cijena nekretnina-banke i porez koji će uzrokovati rasprodaju imovine ispod cijene, a nije isključeno ni oduzimanje i prodaja nekretnina zbog neplaćenog poreza na iste nekretnine.
