Stanovništvo Dvora ovih dana ponovo je uznemireno činjenicom da bi se na njihovom području mogao odlagati sav medicinski otpad iz Hrvatske, ali i radioaktivni otpad iz Krškog.
Pitanje odlagališta u Dvoru povlači se još od 1999. godine, dok su lokacije Trgovska gora, Moslavačka gora, Psunj i Papuk odabrane još 1997. godine. Ostale lokacije se trenutno ne spominju u javnosti, pa se čini da Dvor, odnosno Trgovsku goru, oni koji odlučuju nemaju namjeru trajno ukloniti iz prostornog plana kao lokaciju odlagališta radioaktivnog otpada. Dok su se za druge lokacije, zalaganjima u Saboru, uspjeli izboriti i zaštititi ih od ove ružne sudbine, budućnost Dvora još uvjek je neizvjesna.
Kao potencijalne lokacije odlaganja spominju se stari rudnik na Trgovskoj gori i vojarna Čerkezovac koje su svega 3 km zračne linije udaljene od samog Dvora, ali i od susjednog Novog Grada u BIH. Zbog ovog problema je 2003. godine održan okrugli stol pod nazivom „Trgovska gora“ i tada je odlučeno da se odlagalište nuklearnog otpada neće graditi zbog biološke raznolikosti područja koje je bogato izvorima i podzemnim vodama, ali područja koje je trusno i podložno potresima. To pitanje se ponovo povuklo 2007. godine, a tadašnji premijer Ivo Sanader dao je javno obećanje da odlagališta neće biti. Premijer je u zatvoru, odlagalište nuklearnog otpada nikada nije izbrisano iz prostornog plana, a stanovništvo Dvora još je jednom prepušteno na milost i nemilost države.
Bez suglasnosti lokalnog stanovništva, svih gradova i općina u blizini potencijalnog odlagališta ne bi se smijelo ništa graditi, a u ovom slučaju posebno su ugrožene općine koje se nalaze niz sliv rijeke Une i u Hrvatskoj i u BiH. U susjednom Novom Gradu načelnica se oglasila oštrom retorikom i odlučila dići ovaj problem na viši nivo, te ga u BiH smatraju međudržavnim problemom. Kod nas se za to vrijeme šuti. Naime, nitko od vladajućih nije se oglasio po tom pitanju, a struka tvrdi da takav otpad nije opasan.
Nameće se pitanje, ako takav otpad nije opasan – zašto se onda ne bi odlagao u Zagrebu ili u blizini drugih gusto naseljenih gradova. U svijetu se takav otpad odlaže na dubini od pet kilometara ispod zemlje, u bušotinama sa spreminicma od bakra i čelika u specijalizirane rudnike koji mogu izdržati i sljedeće ledeno doba, na područjima koja nisu bogata podzemnim vodama i nisu trusna, te nisu u blizini stanovništva. Kod nas se otpad želi odložiti u općini koja broji nešto više od 5000 siromašnih stanovnika koje preživljava uglavnom od poljoprivrede. Na području s kojeg se posljednji potres magnitude 3.9 po Richteru osjetio i u Zagrebu, s obzirom na to da se Dvor nalazi na rasjedu Banja Luka – Trgovska gora – Zagrebačka gora.
Ugroženi su i malobrojni proizvođači u sustavu ekološke poljoprivrede te obitelji koje se bave seoskim turizmom, oni koji su započeli ili su u pregovorima za gospodarske projekte za razvoj turizma i poljoprivrede. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da područjem Dvora protječe i rijeka Una, koja je proglašna eko zonom zbog svoje ljepote, ali i bogatstva ribljim svijetom. Nuklearno odlagalište u blizini eko zone? Teško je ne zapitati se tko će se više ikada htjeti okupati u ljepotici Uni, tko će više ikada htjeti kupiti domaći sir, rakiju, kobasicu i ostale domaće proizvode sa područja Dvora…
Vladajući su odlučili zabiti posljednji čavao u križ jednom od ekološki najčistijih dijelova Hrvatske, općini koja broji preko 900 vrsta ljekovitog, aromatičnog i medonosnog bilja, bogatoj šumama i šumskim vrstama. Nije u pitanju samo Općina Dvor, i sama županija obiluje bogatstvima kojima obiluje Dvor. Izgradnja nuklearnog odlagališta dovodi u pitanje opstanak cijele županije, tko će više htjeti otići u poznato lječilište Topusko koje ima dugu tradiciju i povijest ili loviti u šume Proloma kod Gline. Stalno ističemo kako želimo razvijati kontinentalni turizam, a sada ćemo po svemu sudeći imati nuklearni turizam u skafanderima i svemirskim vozilima, a svega što smo imali prisjećat ćemo se gledajući fotografije i video zapise.
Ne smemo dopustiti da nam uništite jedan dio pluća Republike Hrvatske koji ima sve, samo nema more.
