Pravo djeteta

Share

Nikada nisam bila u braku niti sam imala bilo kakvu zajednicu s muškarcem koji je otac moga djeteta. Zbog loših međuljudskih odnosa nikada se nismo dogovorili oko njegovog učešća u uzdržavanju djeteta, niti sam ja od njega to tražila. Moja materijalna situacija drastično se pogoršala pa više ne mogu podmirivati sve troškove potrebne za život djeteta i troškove njegova obrazovanja. Zbog svega toga, zanima me na koji način mogu ostvariti pravo na uzdržavanje djeteta od oca koji ne živi s nama?

Nada S., Zagreb

Pravo djeteta je da ga roditelji uzdržavaju, a dužnost svakog roditelja je da uzdržava svoje maloljetno dijete kao i dijete kod kojeg je produljena roditeljska skrb. Vaš stav da vi ovisno o svojim materijalnim prilikama odlučujete o tome da li će otac uzdržavati svoje malodobno dijete potpuno je pogrešan. To proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Zagrebu GŽ2-490/12 koju citiramo: „Pravo na uzdržavanje je pravo djeteta, a ne roditelja s kojim ono živi, i postoji neovisno o odnosima stranaka, pa i načinu održavanja kontakata roditelja i maloljetnog djeteta.“ Presuda Županijskog suda u Varaždinu GŽ-971/2003 iznosi i sljedeći stav: „Uzdržavanje maloljetnog djeteta je osobna obveza roditelja koju mora roditelj ispunjavati upravo za maloljetno dijete te je bez pravnog učinka bilo kakav sporazum bivših bračnih drugova – roditelja maloljetnog djeteta (usmeni ili pismen) kojim bi oni uređivali međusobne imovinske odnose na račun uzdržavanja maloljetnog djeteta.“ Stoga ukoliko se pred Centrom za socijalnu skrb ne postigne suglasnost roditelja o plaćanju uzdržavanja djeteta, potrebno je rješenje naći sudskim putem.

Dakle, u cilju zaštite prava djeteta potrebno je pokrenuti sudski postupak. Odluci suda o plaćanju uzdržavanja djeteta prethodi sudski postupak tijekom kojeg će se utvrditi ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja prema prihodima i imovinskom stanju toga roditelja u vrijeme kada se uzdržavanje traži. Odnosno, sud će uz to još utvrđivati i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Svakako je važno navesti da činjenica nezaposlenosti roditelja obveznika uzdržavanja ne oslobađa istog njegove dužnosti da uzdržava svoje dijete. Koliki će biti iznos plaćanja uzdržavanja ovisi i od potreba djeteta, koje će sud također procjenjivati s obzirom na djetetovu dob i njegove potrebe za školovanjem. Usvojena je sudska praksa da životni standard djeteta ne može biti ispod životnog standarda koji ima roditelj. Uglavnom, uzdržavanje djeteta od strane roditelja koji ne živi s njim njegova je obveza, i to isključivo u novcu. Za naturalni način podmirivanja nekih dječjih zahtjeva i potreba ne smatra se da je time ispunjena dužnost uzdržavanja djeteta. Takav oblik uzdržavanja svojstven je jedino u slučaju kada postoji zajednica roditelja i djece.

Standard zaštite prava djeteta na uzdržavanje visoko je postavljen i to pravo osnovno je ljudsko pravo zaštićeno čl. 64 Ustava Republike Hrvatske: „Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu, te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.“ To pravo je zaštićeno i Konvencijom o pravima djece. U našem zakonodavstvu to je pravo zaštićeno Obiteljskim zakonom. Kazneni zakon čl. 209 propisuje kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja djeteta: „Tko izbjegavanjem zaposlenja, mijenjanjem radnog mjesta, mjesta boravka ili prebivališta, otuđenjem imovine ili na drugi način izbjegava davanje uzdržavanja za dijete ili maloljetnu osobu, koju je na temelju ovršne odluke (presude) ili nagodbe dužan uzdržavati ili tko odbija izvršenje takve obveze, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Zbog svega navedenog izbjegavanje roditeljske dužnosti uzdržavanja malodobnog ili djeteta s produljenom roditeljskom skrbi poprilično je komplicirano i opasno.

Share