Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra objavila je 6. lipnja 2015. rezultate Javnog natječaja. Tom prigodom se u uredu UABA-e nazočnim obratio Miljenko Letinić, predsjednik Udruge i proglasio pobjednike.

Cijenjene dame i gospodo, drugarice i drugovi!
Dopustite mi da vas na početku današnje svečanosti najsrdačnije pozdravim. Dame i gospodo, drugarice i drugovi uvaženi gosti, dragi uzvanici, dragi dobitnici, osobito mi je drago što imam čast susresti i pozdraviti naše mlade sudionike Natječaja.
Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu završetka najvećeg ratnog sukoba u povijesti, završetka 2.svjetskog rata. Ponosno se sjećamo naših dalmatinskih partizana, naših baka i djedova- partizana diljem Lijepe naše,koji su uz podršku naroda izborili pobjedu nad fašizmom, nacizmom, ustašama i četnicima. Danas smo dio onih naroda i pripadnika koji se ponosno nazivaju antifašistima. Pobjeda je donijela veliki napredak u svijetu i kod nas. Fašizam u svijetu, pa i kod nas, pokušava zauzeti svoje mjesto na političkoj pozornici. Danas, se to čini pod drugačijim krinkama, s drugačijim metodama i drugačijim pristupom. Ali uvijek s istim namjerama, s istim ciljevima širenja mržnje, ksenofobije, rasizma i uskogrudnog nacionalizma. ( pročitati ću odlomak iz rada Maje Vrsaljko) Manipulacija povijesnim činjenicama naša je realnost. Pojedini političari koketiraju pojmom pomirbe fašizma i antifašizma. Jedno mora biti kristalno jasno: između te dvije ideje nikada ne smije biti pomirbe. Postoji jasna granica, civilizacijska, čovječna granica. Na strani fašizma nema demokracije, slobode, jednakosti. Nitko se ne rađa fašistom, fašizam se odgaja, uči.
Edukacija i uključivanje mladih ljudi u borbu protiv modernog fašizma mora biti prioritet suvremenog hrvatskog društva. (završen odlomak).
Mi , zadarski antifašisti uključili smo se u obilježavanje 70. obljetnice raznim aktivnostima. Želja nam je bila da uključimo i mlade ljude u obilježavanje te velike obljetnice.
Raspisali smo Javni natječaj za literarno djelo na temu Antifašizam danas. Natječaj su objavili svi relevantni zadarski mediji, Povijesni portal i portal SABA RH. Također smo zamolili sve ravnatelje srednjih škola i Sveučilišta da upoznaju svoje učenike i studente sa Javnim natječajem.

Javni natječaj je objavljen 30. travnja 2015, a zaključen je 20. svibnja 2015. Pristigle radove ocijenio je Prosudbeni odbor u sastavu: Dinko Nobilo, Miljenko Letinić, Ševerdija Grgo i Danijela Vukoša. Posebno mi je zadovoljstvo što mogu objaviti imena autora najbolje ocijenjenih radova na temu Antifašizam danas. To su:

• Marija Kalcina, učenica 3. razreda Srednje škole kneza Branimira, Benkovac,
• Dragana Raić, učenica 3.razreda Srednje škole kneza Branimira, Benkovac,
• Maja Vrsaljko, učenica 3. razreda Srednje škole kneza Branimira, Benkovac,

Za Najbolje ocijenjene radove autorice su nagrađene besplatnim boravkom u LJETNOJ ŠKOLI MIRA u SAVUDRIJI, koju organizira SAVEZ ANTIFAŠISTIČKIH BORACA I ANTIFAŠISTA REPUBLIKE HRVATSKE. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra dodjeljuje 500,00 HRK za putne troškove i džeparac svakom nagrađenom učesniku.
Predsjednik SABA RH Franjo Habuljin uručit će priznanja i prigodne knjige najboljim učenicima u Školi mira u Savudriji.
Na kraju želim svima Vama dragi gosti ugodan boravak u našim prostorijama, svim nagrađenim još mnogo uspješnih godina rada. Zahvalan sam Srednjoj školi Knez Branimir, Benkovac što je prepoznala našu udrugu i omogučila svojim učenicima da sudjeluju u natječaju.
Također želim zahvaliti svim medijima koji su objavili Natječaj i tako pomogli da ostvarimo naš dio programa obilježavanja 70. obljetnice pobjede nad najvećim zlom koji je zadesio svijet.
Miljenko Letinić

 

Radovi

Dragana Raič

                                                ANTIFAŠIZAM DANAS

Ovog svibnja Europa će obilježiti 70. obljetnicu pobjede ideje antifašizma nad fašizmom, zasigurno najvećim zlom 20.stoljeća. Brojni, hrabri borci okupljeni u partizanske jedinice odlučno su se uključili u borbu protiv talijanskih fašista koji su htjeli, citiram: „ Zatrti naš hrvatski jezik, prekrstiti nas na talijanska imena i prezimena, izbrisati kao narod u Dalmaciji“, te su prošli najteža ratišta, najzloglasnije logore, pretrpjeli monstruozne terore i izborili se za slobodu koju su svojim životom platili. Antifašistički pokret je ujedinio sve narode koje su ustali protiv fašističke ideologije, te i Hrvatska kao jedna od njih, s ponosom obilježava ovu godišnjicu . Ove godine, uspomene će biti starije za godinu dana, bogatije za jednu obljetnicu. Prošlost je uvijek bila paravan za sadašnjost te je korištena da se preko nje iznosi ono što se treba opravdati sada. U Hrvatskoj od davnina živi na taj način.
Valjalo bi uspostaviti jasnu razliku između fašizma i antifašizma. Zbog fašističkih ideja ljudi su ubijani, a za antifašističke ideje su ginuli. Europa ne slavi obljetnicu pobjede zbog medija, pozornosti, već zato što je svjesna da na ideju antifašizma treba stalno podsjećati. Upravo ta ideja obuhvaća slobodu govora i misli o ravnopravnosti ljudi svih nacija. Antifašizam danas isključuje diskriminaciju ljudi po pitanju nacije, religije, rase i spolne opredijeljenosti. U povijesti ga vidimo kao pobjedničku ideju te zato sadašnjem, suverenom antifašizmu želimo otvoriti put, no mladim naraštajima treba ukazati na to da se ne može poreći činjenica da su i antifašisti, partizani činili zločine nad neistomišljenicima. No sada bi se valjalo maknuti od fašizma, odnosno antifašizma gledanog iz povijesnog aspekta i upitati se postoje li te ideologije i danas? Moderna hrvatska država pripada kulturno i antifašističko osviještenoj Europi i upravo ta kultura u kojoj živimo i na koju se ugledamo predstavlja antifašizam kao temelj suverenog društvenog, a i političkog svijeta, onog svijeta koji se prije 70 godina suprotstavio teroru, a danas se odupire „modernom fašizmu“, jednom obliku mržnje, ksenofobije, nečovječnosti. Upravo zato antifašizam nije samo ideologija. Ono je ljudsko, ljudsko po tome što se bori protiv svega onoga što ubija čovjeka i društvo. Fašizam je mržnja. Mržnja koju danas treba oštro kritizirati i još oštrije joj se suprotstaviti. To je borba, borba bez kraja, borba koja će oblikovati nadolazeće društvo. Vječno hrvatsko pitanje. Pitanje povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Hrvatska je uvijek bila u stražnjem planu, kulisa. Mlečani, Osmanlije, Mađari, Nijemci i Talijani. Bez prigovora išli smo njihovim stopama, bili pasivni i iskorišteni. Borilo se, ne kažem da nije, ali nedovoljno, bez iskre i velike želje za samostalnošću. Ljudi su bili neinformirani, neobrazovani, nisu znali za bolje. Bilo je pojedinaca koji su išli ispred svog vremena, shvaćali situaciju i pokušali bezuspješno osvijestiti narod. No, upravo se antifašizam javio među velikom skupinom ljudi, istih interesa, želja, nepokolebljivih pred politikom i ucjenama. On je put Hrvatskoj k demokratskom, liberalnom svijetu. Kao takva, Hrvatska postaje dio cjeline, Europe, te će mnogi reći da je ponovno pasivna, nesamostalna, ali treba shvatiti da Hrvatska, kao dio Europe, ispunjava svoje interese, bori se za sebe. Sudjeluje, a ne gleda sa strane.
U proteklih nekoliko desetaka godina u društvu se dogodila jedna vrlo iznenađujuća stvar, neprimjetno primjetljiva, konstantno tinjajuća , loša za sve, a dobra ni za koga. Često se uspoređuju vrijednosti fašizma i antifašizma, ponekad i poistovjećuju. Da li je antifašizam posljedica fašizma? Izjednačavanje posve suprotnih ideja je besmisleno. Odlika fašizma je rat, borba i okupacija, te je antifašizam prinuđen suprotstaviti se tome na isti način. Antifašizam je sebi uzeo za pravo da osuđuje fašizam, eliminira protivnike i samim tim ugrožava slobodu pojedinca. Nije li to također jedan oblik „fašizma“? Ali opet borio se za slobodu istog. Dvije struje unutar jednog mora, no nije li i danas tako? Bez borbe napretka nema. Ona je nužna. Na nama je da odlučimo kako ćemo je upotrijebiti. Također treba razlikovati antifašizam kao borbu s ondašnjim fašizmom i antifašizam koji se bori protiv „fašizma“, kojeg danas nalazimo skrivenog u demokratskom poretku. Antifašizam kao ideologija je veliki i bitan dio političke scene danas. Nazivajući ga posljedicom fašizma lažemo. Lažima se borimo protiv njega. U laži živimo.
Često ne osuđujemo govore mržnje, omalovažavanje slobode, ignoriramo zlo. U velikoj su zabludi oni koji smatraju da je fašizam dio prošlosti. Veličanje fašističkih ideja toliko je prisutno u našoj svakodnevici da ih postupno prestajemo i uočavati te upravo tada, kad se naviknemo na njih, kad ne reagiramo – one će nam postati normalne, a samim tim i bliske. Postoji fašizam. U društvu, politici, ekonomiji. Postoji skriven u obliku nacionalizma. Ne kao fašizam 20.st., prilagođava se on društvu, ali ideologija živi. Ali postoji i otpor. Godine su prošle, sjećanje čuvamo, problem živi. Pred nama je borba. Borba protiv „fašista“ koji su oko nas kao najodvratniji dio društva. Treba se braniti od njih, mudro, pritajeno i oštro. Ignorirati ne treba. Nije se ignoriralo ni onda kad je fašizam dominirao, stoga ne treba ni dana kad tinja u društvu.

Maja Vrsaljko

                                          ANTIFAŠIZAM DANAS

Sedamdeset godina nakon pobjede antifašizma u Hrvatskoj prisjećamo se događaja koji su utrli put modrenoj antifašističkoj Hrvatskoj . Antifašizam je pokret protiv fašističkog i nacističkog terora koji se u 20.st pojavio u gotovo svim europskim zemljama . Ideja antifašizma je prvenstveno borba protiv fašističke ideologije , ali i borba za slobodu i jednakost svih ljudi. Antifašizam mora biti duboko ukorijenjen u svijest svakog čovjeka.
Ovaj natječaj potaknuo me na razmišljanje i istraživanje ovog vrlo složenog dijela povijesti . Odveć znane priče o ustašama , četnicima i ostalim zločinačkim organizacijama ostavljam po strani . Želim vam prikazati antifašizam bez imalo zadrške i glorifikacije iz perspektive 17-godišnjakinje , osobe koja nije bila svjedokom prošlih događanja . Duhovi prošlosti često znaju iskriviti sliku sadašnjosti , stoga vam ja donosim (anti)fašizam danas. Nakon Drugog svjetskog rata antifašizam je pobijedio , čovjek je pobijedio . Države i vojske su poražene , no fašistička ideologija , politika , misaoni obrazac je preživio . Ostao je skriven u društvu i danas se polako , ali primjetno vraća ondje gdje je nekad bio pobijeđen . Jeli rat uistinu gotov ?
Antifašizam danas , nakon 70 godina je zakazao. Ovom prilikom želim ukazati na probleme hrvatske stvarnosti . Fašistički uzvici simbol su hrvatskih stadiona , netrpeljivost mladih prema nacionalnim manjinama , radikalni nacionalizam , antiintelektualizam i želja za apsolutnom homogenošću hrvatskog naroda samo su neki primjeri fašizma koji se pojavio među mladim ljudima. Često na ove značajke fašizma samo odmahnemo rukom , ostavljamo ih negdje na periferiji , neshvaćajući da ga tako samo nesvjesno prihvaćamo i odobravamo . Ne možemo da se ne zapitamo odakle jednom 15-godišnjaku ideja da crta ustaške simbole na općinskim zgradama ili pak da propagira kult mržnje na društvenim mrežama . Ovakvo ponašanje često proizlazi iz mladenačkog bunta čineći djela čije pozadine nisu svjesni te promiču zločinačku ideologiju . Mladi su zbunjeni , nezainteresirani , žive u neznanju , a neznanje često rađa strah , strah prema bilo kakvoj formi različitosti . Iskreno govoreći , ja , a i vjerujem mnogi moji vršnjaci ne znamo mnogo o fašizmu i antifašizmu . Znamo ono što nam se servira , ono što nam je dopušteno znati , ono što žele da znamo . Manipulacija povijesnim činjenicama naša je realnost . Političar koketiraju pojmom pomirbe fašizma i antifašizma . Jedno mora biti kristalno jasno ; između ove dvije ideje nikada ne smije biti pomirbe. Postoji jasna granica , civilizacijska , čovječna granica . Na strani fašizma nema demokracije , slobode , jednakosti . Nitko se ne rađa fašistom , fašizam se odgaja , uči . Edukacija i uključivanje mladih ljudi u borbu protiv modernog fašizma mora biti prioritet suvremenog hrvatskog društva . Aktivno sudjelovanje mladih u javnom političkom životu temelj je hrvatske budućnosti , budućnosti antifašizma .
Iskoristimo 70 obljetnicu pobjede antifašizma da se s ponosom prisjetimo podnesene žrtve , ali i nek’ nam ova obljetnica bude podsjetnik na ono što nas tek čeka . Borba za očuvanje istinske antifašističke ideje vođeni željom da ovaj svijet , našu Hrvatsku ostavimo boljom nego što jest . Pitam vas još jednom ; Je li rat uistinu gotov ?

Marija Kalcina

                                           U sjećanje na A. P.

Dvadeseti vijek tek je počeo, 1931. je godina, napetost u svijetu raste, ali gradom se puna sreće i iščekivanja šeće buduća majka, mlada žena koja će za nekoliko mjeseci na svijet donijeti novi život, to maleno biće postati će njezin život, njezino sve. Ona mašta, planira svijet za sebe i svoje dijete. Nakon nekoliko mjeseci na svijet je došla malena djevojčica, Asja. Sitno, krhko dijete koje je uveseljavalo dane mlade žene. Kada je Asja porasla majka se vratila svome poslu, radila je kao bolničarka. Njihovi su dani prolazili ispunjeni srećom, djevojčica bi čekala majku da se vrati s posla da joj može pričati priče, da odu u šetnju. Asja je rasla, već je krenula u školu, prvi razred, drugi, godine su prolazile, svijet se mijenjao. Asja je bila sve starija, primjećivala je brigu na majčinom licu. Kada je već navršila dvanaestu godinu majka je s posla došla plačući, morale su ići, napustiti svoj primorski grad i poći u planinske predijele, čekala ih je rijeka Sutjeska, Centralna bolnica Vrhovno štaba. Asja nije mogla niti zamisliti da će odlaskom od svoga doma ondje ostaviti i svoje djetinjstvo, svu svoju bezbrižnost i sreću koju je imala s majkom. Prvi dani u bolnici bili su grozni, posvuda je bila krv, neugodni mirisi su se širili, vrućine su bile jedva podnošljive, mala Asja je bila sve slabija. Lipanjske večeri su bile beskonačne, molitve su se mogle čuti iz svačijih usta, on su bile nada u bolje sutra. Došao je četrnaesti dan toga mjeseca, sve je bilo neuobičajeno mirno. Asja nije mogla zaspati, molila je majku da sutra ostane s njom da sve bude kao nekada, majka je govorila da hoće, da će se vratiti svome domu, ali još samo malo, moraju još malo pretrpjeti i ponovno će biti sretne, nisu niti slutile njihove molitve nisu uslišane, da ih čeka kraj. Prije svanuća petnaestog dana probudila ih je buka, došli su. Rijeka ljudi, Njemci, Talijani, svi samo s jednim ciljem, ubiti, ubiti ljude, mišljenja, različitosti, sve što nije po njihovoj mjeri, bilo ih je po svuda, nikoga nisu poštedjeli. Asja se skrila u kut tavanske sobice dok je majka pomagala ranjenicima, onako sklupčana očiju punih suza samo željela svoj dom, svoju majku. Za to vrijeme majke nije bilo, ležala je krvi, dala je svoj život i život svoga dijeta za druge, za borbu protiv pošasti tog vremena, borbu protiv fašizma. Posljednje trenutke razmišljala je o svojoj Asji, molila za nju, za uplakano prestravljeno dijete čije će maleno tijelo već za nekoliko sati beživotno ležati sa još šest tisuća ljudi čiju će krv Sutjeska oprati. Ali u svom tom moru tuge postoji i onaj tračak svjetlosti, da je dvije godine nakon toga fašizam pobijeđen. Taj mali tračak svijetlosti koji je prolazio kroz pukotinu na prozoru obasjao je cijelu prostoriju. Ta žrtva nije bila uzaludna, svijet je zahvalan svim majkama, svoj djeci koja su to podnosila, samo za jedan cilj, za mir.
Od tada se svijet mijenjao, ali jedna stvar se nikad nije promijenila, rat, nikad nije prestao, Asja i njezina sudbina, dijelilo je mnogo djece. Pedeset godina nakon toga Balkan je ponovno u ratu. Fašizam ćemo iskorijeniti kada shvatimo da smo isti, bez obzira na različitu vjeru, rasu, spol, svi trebamo iste uvjete, trebamo mir.
I danas se polažu vijenci na spomen ploči Asji Petričić, i ostalim Asjama dijljem svijeta, ali ne čini se ništa da se one više ne ponove. Stoga kad god krenemo nekoga podcijeniti, omalovažiti, sjetimo se da tako sve počinje, da je to temelj fašizmu, zlu dvadesetog stoljeća koje se više nikada ne smije ponoviti.

 

 

Preuzeto sa stranica Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske